Slogan „Rijeke pravde“ potječe iz Milanoviću omražene Biblije
Na dan kad je predstavljao slogan svoje kampanje, Milanović se referirao na pop glazbu i antičke mitove pokušavajući ostaviti dojam obrazovanog, modernog i muzikalnog političara, ali sigurno nije znao da slogan „rijeke pravde“ nema nikakve veze s Antikom nego izvorno potječe iz Biblije, iz Knjige proroka Amosa (5,24) koja je dio Starog zavjeta. Nije tajna da je upravo taj biblijski motiv inspirirao grupu Film na pisanje istoimene pjesme objavljene na albumu "Signali u noći".
Taj album sadrži toliko biblijskih referenci da ga uspoređuju s albumima duhovne glazbe. Milanović će vjerojatno biti jako iznenađen kad shvati što mu je grupa Film podmetnula u jednostavnoj formi popularne glazbe. On zasigurno nije imao namjeru u kampanji širiti ljubav, zajedništvo ni druge kršćanske vrijednosti. Kad bi Milanović znao za vjerske korijene svojeg slogana, vjerojatno bi nepristojno izvrijeđao grupu Film, smislio neki pogrdni religijski epitet za Juru Stublića i ispričao se Perkoviću i Mustaču. Pompozni Milanović u retoričkim figurama često koristi reference na antičke osvetničke mitove ali oni nemaju nikakvu duhovnu dubinu i kao takvi mu više odgovaraju. Prošli tjedan više novinara je objašnjavalo što znače „rijeke pravde“ i niti jedan niti napisao točnu priču, a neobično je da niti Jergović u svojem opširnom traktatu u jednim dnevnim novinama o pjesmama Jure Stublića također nije otkrio korijene njegove pjesničke inspiracije.
STUBLIĆEVA INSPIRACIJA S MOLITVENE ZAJEDNICE
Milanović ne zna da je Jura Stublić za vrijeme pisanja albuma 1982. dolazio na molitvene susrete u poznatu zagrebačku crkvu u Frankopanskoj ulici kod mons. Ivančića, kasnije profesora i dekana na Bogosloviji. Vjerski motivi na albumima grupe Film vidljivi su u velikom broju stihova (npr. vezama dobrote vukao sam ih; slijep sam hodao zemljom; moj dom je na drugoj strani neba; svjetlost sija kroz mene; anđele čuvaru kad dođeš po mene; sve dok budem imao ruke pisat ću ime tvoje itd.). Stublić je subverzivno podmetao biblijske stihove partijskim i udbaškim strukturama, a činio je to tako vješto da je isto promaklo i Milanoviću.
Da bi privlačio mlade na vjeronauk, mons. Ivančić je u Frankopansku zajednicu uključio glazbene izvedbe. Prema izjavi Jure Stublića u emisiji Sacro Ritam na Hrvatskom katoličkom radiju 2017. godine: „Došao sam na seminar koji je vodio prof. Ivančić i tamo sam bio vrlo impresioniran događanjima pa sam nastavio dolaziti na sastanke zajednice u Frankopansku. Seminar mi je pomogao i na neki me način inspirirao u radu na albumu. Ima na tom albumu duhovnih pjesama i one su uglavnom u formi ljubavnih“. Njegove riječi možete jednostavno provjeriti - kad bi u ljubavnim pjesmama s tog albuma promijenili riječ „djevojka“ ili „ti“ u riječ „Bog“ vidjeli bi da se radi o čistim duhovnim pjesmama. Članovi molitvene zajednice čak su zajednički molili za Juru Stublića kad je odlazio u inozemstvo snimati nove albume. To nije nikakva tajna i jako puno ljudi je upoznato s njegovom duhovnom potragom za smislom života.
ANTIČKE RIJEKE BEZOBZIRNOG EGOISTA
Na predstavljanju svoje kandidature Milanović nije pričao o Bibliji niti o miru i ljubavi jer to nisu vrijednosti na kojima bazira svoje djelovanje, nego je pričao o stajama kralja Augija i Heraklu. To je jedna jednostavna priča o izazovu koji završava Heraklovim počinjenjem ubojstva, i kao takva više odgovara histeričnom i bezobzirnom Milanoviću. U Heraklovim nemilosrdnim postupcima nema ničeg duhovnog, nema smirene duše kao kod Biblijskih heroja. Heraklo je napravio prolaze u zidovima i iskopao kanale do dvije rijeke da ne bi morao čistiti staje. Na kraju ubio ne samo vlasnika nego i njegova dva sina, iako je jedan od njih bio uz Herakla tijekom zadatka. Heraklove aktivnosti uopće nisu trebale poslužiti nekoj moralnoj svrsi nego su bile jedan od dvanaest zadataka samo zato da bi ga mogli nazvati herojem. Kojeg pjesnika bi takva priča mogla duboko inspirirati na pravednost i kakve su to „rijeke pravde“ koje Milanović najavljuje?
Milanović se u kampanji ponaša poput iracionalnog antičkog lika punog zavisti i oholosti. Ne vidimo u njemu biblijske rijeke pravednosti nego udbašku egoističnu osvetu. Grčka mitologija puna je prizemnih strasti i nekontroliranih ispada baš kao Milanovićeva kampanja koja će vjerojatno završiti kao i većina likova iz takvih priča. Ako pogledate knjige profesora Brune Curriea s Oxforda, antika je ustvari gomila mrtvih amoralnih likova kojima je jedini cilj bio steći kult heroja. Na istom pravcu radi i Milanović. Pokušava se osvećivati za poraze bez ikakvih moralnih ciljeva nego samo zato da bi se osobno mogao prozvati herojem ljevice. Njegove "crvene rijeke" su rijeke represije i nasilja kakve su pokazivali Perković i Mustač te drugi komunistički pratitelji.