Hrvatska enciklopedija hokus-pokus tumači kao "bajalački izraz pri izvođenju opsjenarskih (mađioničarskih), čarobnjačkih i sličnih trikova", u prenesenom značenju opisuje kao "trik, prijevaru, opsjenu, varku, obmanu, nepouzdanu stvar".

Zbog čega ovakav uvod?

Iako predsjednik SDP-a Peđa Grbin ne izgovara eksplicite spomenuti izraz (hokus-pokus) kad iznosi svoje političke "prijedloge", njegova se prisutnost prepoznaje sve češće u govoru toga političara. Najizraženije, posljednje vrijeme u opetovanom prijedlogu u svezi konstituiranja Hrvatskog saborNamjera je nakon nedavnih parlamentarnih izbora, budući da SDP ili tzv. antehadezeovska koalicija nema potrebnih 76 zastupnika za mandatara, sazvati brže bolje zastupnike na konstituirajuću sjednicu Hrvatskog sabora, izabrati njegova predsjednika, odraditi nekoliko "prioritetnih točaka" pa se nakon toga može i na izvanredne izbore. Tako zamišlja Peđa parlamentarne izbore, već u rujnu, iako on sam o izborima po nikakvoj osnovi ne odlučuje. Jer, s tim u svezi podrobno je sve uređeno Ustavom.

Kao prioritetno predlaže "maknuti" novoizabranoga državnog odvjetnika Ivana Turudića, koji bi trebao preuzeti dužnost krajem svibnja, izmjeniti "sramotni" lex AP, te ostvariti "kontrolu" nad Vladom, koja je ionako tehnička. Bio bi to zaista veliki učinak u tri mjeseca, koji bi podigao ugled Hrvatske u svijetu! Nije, međutim, posve jasno da li bi ta parada, bolje eksperiment završio u rujnu ili bi se pretvorio možda u trajnije stanje?
Spominju se tri prioritetne točke, ali je evidentno da paniku stvara glavni državni odvjetnik, koji je prisegnuo prije samog raspuštanja Hrvatskoga sabora!

Ovaj zahvat nazvali smo Grbinov hokus-pokus. No, slično se može čuti od predstavnika Mosta, stranke koja bi vrlo zdušno pristupila lijevoj antihadezeovskoj koaliciji. Ništa neobično s obzirom da postoji prošireno mišljenje kako je tu stranku osnovala duboka država. U međuvremenu napustili je njezini najistaknutiji pripadnici, u što se ne bi moglo uračunati posljednji interesni dvojac. Činjenica da bi konstituiranje Hrvatskog sabora, bez Vlade, mogla podržati i platforma Možemo, jedino se ne slaže s prijedlogom u svezi kandidata za predsjednika Hrvatskog sabora, upozorava kako bi sve moglo biti puno opasnije, od spomenutog hokus-pokusa, uvod u izvanredno stanje.

Jer, što je to kad se eliminira ili eutanazira jedna karika hrvatske državne vlasti, izvršna vlast, nego uvod u izvanredno stanje? Režisera ovoga nauma ne treba spominjati, njegovi tragovi su jasni. Ovdje su sada bitni izvođači, koji u javnosti već dulje vrlo bučno djeluju po jasnim naputcima.
Hoće li se Grbinov hokus-pokus pretvoriti u pokušaj guranja Hrvatske, pred turističku sezoni, u izvanredno stanje, zavisi isključivo o režiseru. Ako bi sazvao konstituirajuću sjednicu 11. saziva Hrvatskog sabora, ne čekajući po predviđenoj ustavnoj proceduri potencijalnog mandara da mu podastre 76 imena novoizabranih zastupnika, bio bi to jasan signal da se Hrvatska gura u izvanredno stanje. Bez izvršne vlasti, hrvatske Vlade, to bi bilo više nego očito.

Talijanski filozof Giorgio Agamben u knjizi „Izvanredno stanje“ (Zagreb, 2008.) kaže da je jedno od bitnih obilježja izvanrednog stanja - privremeno ukidanje razlike između zakonodavne, sudske i izvršne vlasti. Zar Grbinov hokus-pokus tome ne teži?

Vrijeme uzurpatora

S uzurpatorima se srećemo u raznim strukturama društva, od obitelji, manjih zajednica, općina i td., do razini šire društvene zajednice, države.
Kad bi Hrvatska ostala bez Vlade, tko bi ustavom definirane njezine nadležnosti preuzeo? Grbinov hokus-pokus upozorava da bi to mogao biti onaj koji posljednje vrijeme vrlo često nastupa po raznim uniformiranim skupovima, a postao poznat i po hvalospjevima hrvatskim braniteljima, unatoč poznatom stihu: "Di si bija kad je grmilo, kad je grmilo, kad je sivalo"?

Dakle, glavno pitanje koje se postavlja jest: da li bi Grbinov hokus-pokus bio u skladu s hrvatskim Ustavom? Rekli smo glavna je i Grbinova i režiserova opsjednutost samo jednim zahvatom - "smjenom" državnog odvjetnika. S obzirom na ulogu hrvatske Vlade u izboru, pa prema tome i razrješenju državnog odvjetnika, tko bi prijedlog o rečenoj "smjeni" dostavio Hrvatskom saboru? Skupina zastupnika ili režiser? Da li bi se hrvatska Vlada u tom slučaju trebala bar očitovati? Ili bi se to moglo zanemariti, budući da neki drže to potpuno nebitnim? Izbor glavnoga državnog odvjetnika teče po točno utvrđenoj proceduri, njegovo razrješenje prije stupanja na dužnost, mimo valjanih razloga i definirane procedure moglo bi dobiti ideološki predznak, postati protuustavnim. Jer riječ je zakonski definiranom izboru, a ne političkom postavljenju, kao primjerice u slučaju imenovanja veleposlanika koje se potezom pera može razriješiti.

No, je li to još jedan dokaz da hokus-pokus može lako završiti u izvanrednom stanju?

Poznata je misao kako je Rusija u staljinizam ušla s pljeskom. Može li se dogoditi da Hrvatska "zapliva u izvanredno stanje" pomoću Grbinova hokusa-pokusa i neodgovornih političara koji su prisegnuli na Ustav, ali im je do njega malo stalo, kako narod kaže, kao magarcu do pete noge, budući da su im pred očima samo parcijalni, odnosno osobni interesi, borba za vlast. Rečeno "društvo" koje ima nakanu preuzeti odgovornost za Hrvatsku, a njihov se čitav politički program svodi na "smjenu" državnog odvjetnika, izmjene jednog članka Kaznenog zakona, odnosno ograničenja tobože moći tehničke Vlade, po svemu podsjeća na bajku braće Grimm o Bremenskim gradskim sviračima. Ti bajkoviti svirači koji su odradivši radni vijek odlučili se na još jedan "pokušaj" u Bremenu imaju spomenik.

Hoće li hrvatski "politički svirači",  koji zagovaraju konstituiranje Hrvatskog sabora,  tobože i na kratko vrijeme, bez hrvatske Vlade, kako bi odradili postavljene ciljeve dobiti svoj spomenik ispred Hrvatskog sabora, kako bi se zauvijek ovjekovječila njihov ne samo neobična, već vrlo opasna "svirka" po ustavni poredak, u konačnici hrvatsku demokraciju? Postalo je već razvidno, koliko se spomenuti "svirači" trude skrenuti Hrvatsku s europskog puta, pretvoriti je u slučajnu državu, zapravo maknuti s europskog zemljovida, kako bi se moguće uspostavila, kako se može čuti "stepsko-adriatska civilizacija". Posljednji parlamentarni izbori na kojima je HDZ kao ključna državotvorna stranka ostvario pobjedu pokazuju da u naumu ne će uspjeti. Prije nešto više o trideset godina glavni oružani nasrtaj na Hrvatsku,  krenuo je izvan hrvatskih državnih granica. Razni oblici promidžbenog, informacijslog, drugačije hibridnog rata to sada omoĝućavaju iznutra. Cilj je isti - nestanak neovisne i suverene Hrvatske.

Hrvatski ljudi nisu povjerovali u Treću Relubliku; nisu mogli prihvatititi s najvišeg državnog mjesta najavu bacanja ideoloških protivnika u more, uzimanje djece za taoce, uhićenja i smjene. Prepoznali su u tome izričaju totalitarnu prošlost. A jedan od činova totalitarizma moglo bi biti konstituiranje Hrvatskog sabora, bez Vlade, s uzurpatorom kao glavnim dirigentom na čelu!

M. Curać

Share
0