Provodi li predsjednik Republike “crnu operaciju” protiv vlastite nacije?

Na obilježavanju 31. obljetnice vojno -redarstvene operacije „Oluja“, održanom 5. kolovoza 2026. godine u Kninu, predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović u svom je prigodnom govoru posegnuo za konceptom koji je do tada bio gotovo nepoznat široj hrvatskoj javnosti – takozvanim „Fergusonovim pravilom“.

Upozoravajući na troškove naoružavanja Srbije uz pomoć, kako je naveo, „formalnih i neformalnih“ hrvatskih saveznika, predsjednik je ustvrdio da je Hrvatska, zajedno sa Sjedinjenim Američkim Državama, Francuskom i Ujedinjenim Kraljevstvom, prešla granicu na kojoj troškovi kamata na javni dug dosežu iznos koji država izdvaja za obranu.

Time se, prema njegovim riječima, pali "žuto, odnosno crveno svjetlo" za daljnje ubrzano povećanje obrambenog proračuna iznad postojeće razine od otprilike 2% BDP-a.

Ovaj esej ima dvostruki cilj. Prvo, izložit će teorijsko podrijetlo i logiku Fergusonova pravila kako ga je izvorno artikulirao britanski povjesničar Niall Ferguson, smještajući ga u širi kontekst fiskalne povijesti velikih sila. Drugo, i to je težište rada, esej će kritički ispitati primjenjivost tog pravila na hrvatski slučaj, oslanjajući se na dostupne makroekonomske pokazatelje o kretanju javnog duga, troškova kamata i obrambenih izdataka Republike Hrvatske.

Teza koju esej brani jest da, premda se troškovi kamata i obrambeni proračun Hrvatske doista međusobno približavaju u apsolutnim iznosima, taj fenomen nastaje iz posve suprotnih uzroka od onih koje Fergusonovo pravilo konceptualno pretpostavlja: ne zbog nekontroliranog rasta duga i kamata, nego zbog snažnog pada udjela duga u BDP -u praćenog ubrzanim, namjerno planiranim rastom vojnih izdataka. Drugim riječima, brojčano približavanje dviju stavki hrvatskog proračuna prividna je, a ne suštinska analogija sa stanjem u zemljama poput Sjedinjenih Država ili Italije, na koje se pravilo izvorno odnosi.

1. TEORIJSKO PODRIJETLO FERGUSONOVA PRAVILA

Niall Ferguson, povjesničar poznat po radovima o financijskoj povijesti imperija, formulirao je opažanje prema kojem je opadanje velikih sila u povijesti gotovo redovito bilo popraćeno trenutkom u kojem su troškovi servisiranja nagomilanog javnog duga premašili sredstva koja je država mogla izdvojiti za vojsku i obranu. Ferguson tu tezu razrađuje oslanjajući se na primjere habsburške Španjolske, Francuske pred revoluciju, Osmanskog Carstva i britanskog imperija u dvadesetom stoljeću – u svim tim slučajevima, tvrdi on, trenutak u kojem je „dug pojeo obranu“ bio je simptom dubljeg strukturnog posrnuća, a ne njegov uzrok. Kamate na dug u tim su primjerima rasle jer je sam dug nekontrolirano rastao, bilo zbog ratnog financiranja, bilo zbog fiskalne neodgovornosti, dok su gospodarski rast i sposobnost otplate zaostajali za obvezama.

Fergusonovo pravilo u suvremenom je diskursu prije svega korišteno za opisivanje stanja u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje su, prema izvješćima američkog ureda za proračun, neto rashodi za kamate na javni dug premašili ukupni obrambeni proračun – fenomen koji se dogodio unatoč tome što obrambena potrošnja SAD-a i dalje nominalno raste, jer dug raste još brže. Sličan je mehanizam u pozadini rasprava o fiskalnoj održivosti Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske i Italije, gdje kombinacija visokog omjera duga i BDP -a, sporog gospodarskog rasta i porasta kamatnih stopa nakon razdoblja jeftinog novca proizvodi upravo onaj scenarij koji Ferguson opisuje kao znak strukturnog fiskalnog propadanja: rastuće kamate koje istiskuju druge, pa tako i obrambene, proračunske stavke.

Ključno je uočiti da pravilo nije mehanički, matematički zakon nego heuristika – jednostavan alarm koji upozorava na trenutak kada dug postaje toliko velik da njegovo servisiranje počinje nadmašivati sposobnost države da financira vlastitu sigurnost. Snaga koncepta leži upravo u njegovoj jednostavnosti, ali ta ista jednostavnost čini ga podložnim pogrešnoj primjeni ako se izostavi analiza uzroka izjednačavanja dviju proračunskih stavki.

Dvije države mogu doći do istog brojčanog omjera kamata i obrane iz posve suprotnih razloga: jedna zato što joj dug i kamate nekontrolirano rastu, druga zato što joj obrambeni proračun ubrzano raste dok joj dug istodobno pada. Fergusonovo pravilo, primijenjeno bez te distinkcije, može postati retorički instrument jednake uvjerljivosti u oba slučaja, premda opisuje dijametralno suprotna fiskalna stanja.

2. SADRŽAJ I KONTEKST MILANOVIĆEVE IZJAVE U KNINU

Prema dostupnim prijenosima govora, predsjednik Milanović u Kninu je povezao pitanje naoružavanja Srbije s pitanjem cijene vlastite sigurnosti, postavivši pitanje je li riječ o „poštenoj igri“ s obzirom na to da Srbija dio vojne opreme navodno dobiva uz pomoć hrvatskih saveznika.

U tom je kontekstu uveo Fergusonovo pravilo kao argument protiv naglog i dalekosežnog povećanja obrambenog proračuna, sugerirajući da bi Hrvatska, poput SAD -a, Francuske i Velike Britanije, već bila u zoni u kojoj kamate na dug parirati iznosu koji se troši na obranu. Iz govora proizlazi da je predsjednik posebno upozorio na scenarij u kojem bi Hrvatska morala izdvajati i do pet posto BDP -a za obranu, ustvrdivši da bi u takvom slučaju taj novac odlazio francuskim, američkim i njemačkim proizvođačima oružj a umjesto u obrazovanje i zdravstvo.

Ova retorička konstrukcija zaslužuje pomniju analizu iz dva razloga. Prvo, ona implicira da je hrvatsko fiskalno stanje analogno stanju velikih zapadnih sila koje se doista suočavaju s dugoročnom fiskalnom neodrživošću zbog strukturno visokog i rastućeg du ga. Drugo, ona koristi taj navodni paralelizam kao argument protiv ubrzanog jačanja obrambenih kapaciteta, u trenutku kada je hrvatska Vlada – kako će se pokazati u nastavku – upravo krenula u fazu ubrzane modernizacije oružanih snaga. Da bi se ta konstruk cija mogla ozbiljno ocijeniti, potrebno je usporediti stvarne hrvatske makroekonomske pokazatelje s onima zemalja na koje se Fergusonovo pravilo izvorno odnosi.

3. EMPIRIJSKA SLIKA HRVATSKIH JAVNIH FINANCIJA

3.1. Kretanje javnog duga

Podaci o kretanju hrvatskog javnog duga pokazuju trend koji je dijametralno suprotan onome što bismo očekivali u zemlji koja se, u smislu Fergusonova pravila, približava zoni fiskalne opasnosti. Udio javnog duga u BDP -u u posljednjim je godinama kontinuirano padao te se spustio na razinu od otprilike 58,4% BDP -a, odnosno oko 55,2 milijarde eura. Ta je razina ne samo ispod prosjeka eurozone, koji iznosi gotovo 89% BDP -a, nego i ispod maastrichtskog kriterija od 60% BDP -a – kriterija koji velika većina članica eurozone, uključujući Francusku, Italiju i Belgiju, trajno probija. Ovakvo kretanje rezu ltat je kombinacije nekoliko čimbenika: fiskalne konsolidacije provedene tijekom prethodnog desetljeća, snažnog nominalnog rasta BDP -a (koji matematički smanjuje omjer duga prema BDP -u i kada nominalni iznos duga stagnira ili blago raste), te relativno dis cipliniranog upravljanja proračunskim manjkom u posljednjim godinama.

3.2. Troškovi servisiranja duga

Drugi element koji Fergusonovo pravilo promatra jesu apsolutni troškovi kamata koje država plaća na svoj dug. Iako je referentna kamatna stopa Europske središnje banke tijekom 2026. godine blago porasla, na razinu od otprilike 2,40%, to povećanje nije se p reslikalo u proporcionalan rast troškova servisiranja hrvatskog duga. Razlog tomu leži u strukturi samog duga: velik dio hrvatskih državnih obveznica refinanciran je tijekom razdoblja iznimno niskih kamatnih stopa (uključujući razdoblje negativnih ili bliz u nultih stopa ECB -a prije 2022. godine), pri čemu su te obveznice fiksirane na dugi rok. Prosječna, efektivna kamatna stopa na ukupni portfelj hrvatskog duga time raste tek postupno, znatno sporije od promjena tržišnih referentnih stopa. Istodobno, rast nazivnog BDP -a dodatno amortizira teret kamata izražen kao udio u gospodarskoj aktivnosti. Rezultat je da su ukupni rashodi za kamate u hrvatskom proračunu ostali relativno stabilni, bez znakova eksponencijalnog rasta koji bi karakterizirao klasični scenarij fiskalne krize kakav opisuje Fergusonovo pravilo.

3.3. Rast obrambenog proračuna

Nasuprot stabilnim, pa i padajućim pokazateljima zaduženosti, obrambeni proračun Republike Hrvatske u istom razdoblju bilježi izrazito dinamičan rast. Hrvatska danas izdvaja 2,08% BDP -a za obranu, što u apsolutnom iznosu doseže otprilike 1,93 milijarde eur a, dok proračun samog Ministarstva obrane premašuje 1,5 milijardi eura . Strukturno, gotovo trećina (oko 34%) tih sredstava usmjerena je na modernizaciju i opremanje, uključujući nabavu samohodnih haubica Caesar i tenkova Leopard 2A8 – kapitalne investicije koje bitno mijenjaju borbenu sposobnost Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Još je važnije da ovaj rast nije slučajan ni privremen, nego je dio eksplicitno planirane, dugoročne putanje: Vlada Republike Hrvatske najavila je povećanje obrambenih izdvajanja na 3% BDP -a do 2030. godine, uz potencijalno postizanje razine od 5% BDP -a do 2035. godine, uključujući povezane civilno-vojne investicije.

Riječ je, dakle, o namjernoj strateškoj odluci o jačanju obrambenih kapaciteta, motiviranoj sigurnosnim okruženjem nakon ruske agresije na Ukrajinu i regionalnim prijetnjama poput naoružavanja Srbije, a ne o nesposobnosti države da kontrolira svoje rashode.

4. KRITIČKA OCJENA PRIMJENE FERGUSONOVA PRAVILA NA HRVATSKI SLUČAJ

Kada se navedeni podaci sagledaju zajedno, postaje razvidno da bi eventualno matematičko približavanje ili preklapanje krivulja troškova kamata i obrambenog proračuna u Hrvatskoj – ako do njega uopće dolazi ili dođe u skorije vrijeme – imalo posve drugačije uzroke od onih koje Ferguson opisuje kao znak fiskalnog posrnuća velikih sila. U klasičnom Fergusonovom scenariju, poput onog u Sjedinjenim Državama, dvije se krivulje susreću zato što kamate rastu brže od obrane: dug se gomila, kamatne stope rastu, a se rvisiranje prošlih obveza postupno guta sve veći dio proračuna, dok obrambena potrošnja, unatoč nominalnom rastu, gubi utrku s troškovima kamata. To je scenarij fiskalne iscrpljenosti u kojem prošlost (nagomilani dug) doslovno pojede budućnost (sposobnost financiranja sigurnosti).

U hrvatskom slučaju dinamika je obrnuta. Ako do bilo kakvog približavanja dolazi, ono nastaje zato što se troškovi kamata ne mijenjaju dramatično ili čak padaju u relativnom smislu, dok obrambeni proračun ubrzano raste – i to ne zbog fiskalne prisile, nego zbog svjesne političke odluke o jačanju vojnih kapaciteta. To je scenarij fiskalnog jačanja, a ne fiskalnog sloma: prošlost (razborito upravljan, padajući dug) omogućuje državi da danas više ulaže u budućnost (sigurnost), a ne da joj tu mogućnost oduzima. Semantički, obje situacije mogu proizvesti isti brojčani ishod – kamate koje se približavaju obrambenom proračunu – ali njihova ekonomska i politička poruka posve je suprotna. Prva poruka glasi: „država je prezadužena i to joj onemogućuje da se brani“. Druga poruka glasi: „država je fiskalno stabilna i sposobna sebi priuštiti ubrzano jačanje obrane, a kamate na stari dug jednostavno više ne rastu proporcionalno tom ubrzanju“.

Primjena Fergusonova pravila u političkom govoru bez ove distinkcije nosi rizik zavaravajuće analogije. Kada predsjednik Milanović izjednačava hrvatsku situaciju s onom u SAD -u, Francuskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu, on implicitno prenosi konotaciju fiskaln e opasnosti i neodrživosti – konotaciju koja je u tim zemljama utemeljena na stvarno rastućem, strukturno problematičnom dugu – na hrvatski slučaj u kojem je upravo suprotno: dug pada, a raste dobrovoljno birana obrambena potrošnja. Analitičari koji su komentirali predsjednikovu izjavu upravo su na to upozorili, ističući da se u Hrvatskoj brojčano približavanje kamata i obrane odvija ponajviše zbog pada udjela duga u BDP-u i kontroliranih troškova kamata, a ne zbog neodrživog rasta samih kamata, čime se dovodi u pitanje dramatičnost usporedbe koju je predsjednik izveo .

Vrijedi dodati i metodološku napomenu: čak i kad bi apsolutni iznosi troškova kamata i obrambenog proračuna bili brojčano bliski, sama ta blizina malo govori o fiskalnoj održivosti ako se promatra izolirano od trenda i uzroka. Fergusonovo pravilo funkcionira kao koristbena heuristika upravo zato što u praksi prati stanja u kojima se dug i kamate kreću u istom, rastućem smjeru dulje vrijeme. Primijenjeno na jednu točku u vremenu, bez uvida u trend, ono gubi dijagnostičku vrijednost i postaje podložno selektivnoj, prigodnoj upotrebi – uključujući i onu u dnevno-političke svrhe, poput opravdavanja otpora bržem rastu obrambenog proračuna iznad trenutačne razine od 2% BDP -a.

5. USPOREDBA S REFERENTNIM DRŽAVAMA: SAD, FRANCUSKA I UJEDINJENO KRALJEVSTVO

Da bi se dodatno osvijetlila razlika, korisno je ukratko usporediti hrvatsku situaciju s onom u državama koje je predsjednik naveo kao paralelu. U Sjedinjenim Američkim Državama omjer javnog duga prema BDP -u premašuje 120%, dok neto kamate na saveznu razinu duga premašuju iznos federalnog obrambenog proračuna – to je situacija koja izravno odgovara izvornoj logici Fergusonova pravila, jer proizlazi iz dugogodišnjeg strukturnog proračunskog manjka i rastućeg duga. Francuska bilježi omjer duga prema BDP -u iznad 110%, uz proračunski manjak koji trajno probija europska fiskalna pravila, dok Ujedinjeno Kraljevstvo posluje s dugom iznad 100% BDP -a, otežanim dodatno posljedicama gospodarskih šokova posljednjeg desetljeća.

U sve tri zemlje rast troškova kamata primarno je posljedica rasta samog duga i, u nekim slučajevima, rasta kamatnih stopa na novoemitirani dug, dok obrambena potrošnja, iako i sama raste, jednostavno ne uspijeva držati korak s ubrzanjem troškova servisiranja sve većeg duga.

Hrvatska, s omjerom duga ispod 60% BDP -a i trendom pada tog omjera, ne dijeli temeljne strukturne značajke koje čine ove zemlje ranjivima u smislu Fergusonova pravila. Formalna, brojčana referenca na „prelazak granice“ – ako se uopće statistički potvrdi u hrvatskom slučaju – stoga ne nosi istu težinu upozorenja kao u kontekstu velikih zaduženih ekonomija. Riječ je o dvije kvalitativno različite fiskalne priče koje slučajno mogu proizvesti sličan brojčani ishod, no koje bi bilo pogrešno tumačiti kao ekvivalentne prijetnje.

6. OGRANIČENJA ANALIZE I OTVORENA PITANJA

Poštenost prema temi zahtijeva i priznanje granica gore iznesene argumentacije. Prvo, sadašnja fiskalna stabilnost nije trajno zajamčena kategorija, nego stanje koje ovisi o budućim odlukama. Ako bi se najavljeno povećanje obrambenih izdataka na 3%, a potom i 5% BDP -a do 2035. godine financiralo pretežno novim zaduživanjem, a ne rastom prihoda ili preraspodjelom unutar postojećeg proračuna, omjer duga prema BDP -u mogao bi se u srednjoročnom razdoblju ponovno početi povećavati. U tom bi scenariju, dugoročno gledano, dio logike Fergusonova pravila mogao postati relevantniji za Hrvatsku nego što je to danas – ne zato što je pravilo pogrešno primijenjeno u sadašnjem trenutku, nego zato što bi se temeljni parametri mogli promijeniti u budućnosti. Odgovorna fiskal na politika stoga bi trebala pratiti ne samo trenutačni omjer duga, nego i način na koji se financira planirano povećanje obrambene potrošnje.

Drugo, valja imati na umu da usporedba apsolutnih iznosa kamata i obrambenog proračuna ovisi o metodološkim izborima – primjerice, obuhvaća li se pod „obrambenim proračunom“ samo proračun Ministarstva obrane ili i šira, civilno -vojna ulaganja koja Vlada najavljuje u sklopu plana do 2035. godine, te obuhvaćaju li se pod „kamatnim rashodima“ samo kamate na državne obveznice ili i drugi oblici servisiranja javnog duga. Bez pristupa preciznim, revidiranim podacima Ministarstva financija za tekuću proračunsku godinu, svaka tvrdnja o točnom trenutku ili stupnju „izjednačavanja“ ovih dviju stavki nužno ostaje približna. Upravo je ta neodređenost dodatni razlog za oprez prikorištenju Fergusonova pravila kao definitivnog, kvantificiranog pokazatelja krize, a ne tek okvirne heuristike.

Treće, treba razlikovati kratkoročnu i dugoročnu perspektivu. Kratkoročno, hrvatski fiskalni pokazatelji ne odaju znakove neodrživosti; srednjoročno i dugoročno, brzina planiranog rasta obrambenih izdataka – gotovo dvostruko do 2030. i dvoipol puta do 2035 . u odnosu na sadašnju razinu – predstavlja fiskalni izazov koji zahtijeva pažljivo upravljanje javnim financijama, neovisno o tome hoće li se opisivati terminologijom Fergusonova pravila ili ne. U tom smislu, predsjednikovo upozorenje na cijenu obrambenihulaganja nije nutno neutemeljeno kao politička preporuka opreza, čak i ako je ekonomska analogija kojom je potkrijepljeno statistički nategnuta u odnosu na sadašnje stanje.

7. POLITIČKA DIMENZIJA I IMPLIKACIJE ZA OBRAMBENU POLITIKU

Iznimno je važno postaviti pitanje zašto je predsjednik odlučio upotrijebiti upravo ovaj koncept u ovom trenutku i u ovom kontekstu. Njegova argumentacija implicitno služi kao protuteža ubrzanom povećanju obrambenog proračuna iznad razine od 2% BDP-a, u trenutku kada Vlada Republike Hrvatske najavljuje postupno povećanje na 3%, pa i 5% BDP-a do 2035. godine. Korištenje fiskalno utemeljenog argumenta – umjesto, primjerice, izravne rasprave o prioritetima ili strateškim izborima – daje takvoj poziciji privid tehnokratske, ekonomski utemeljene ozbiljnosti, neovisno o tome odgovara li ona stvarnim brojkama.

Ta politička dimenzija ne umanjuje legitimnost pitanja koja predsjednik postavlja o cijeni obrambenih ulaganja i njihovim alternativnim troškovima – pitanje bi li dodatna sredstva bila bolje utrošena u zdravstvo i obrazovanje legitimno je pitanje javne pol itike, neovisno o interpretaciji Fergusonova pravila. No, iznošenje takvog stava kroz pogrešno primijenjenu ekonomsku analogiju otvara prostor za zabunu u javnosti, jer sugerira da Hrvatska stoji pred fiskalnim slomom kakav prijeti državama s realno neodrživim dugom, dok stvarni podaci pokazuju suprotno – zemlju koja fiskalni prostor za ulaganje u obranu upravo dobiva zahvaljujući uspješnoj konsolidaciji duga, a ne gubi ga zbog fiskalne krize.

Ovo razlikovanje ima i praktične implikacije za javnu raspravu o obrambenoj politici. Ako se argument protiv bržeg rasta obrambenog proračuna temelji na tvrdnji o fiskalnoj neodrživosti koja ne odgovara stvarnom stanju javnih financija, takav argument je m oguće relativno lako pobiti pozivanjem na službene podatke Eurostata i hrvatskog Ministarstva financija, što oslabljuje kredibilitet šire poruke koju predsjednik pokušava prenijeti. S druge strane, rasprava o prioritetima potrošnje – obrana naspram zdravstva i obrazovanja – zaslužuje da se vodi na vlastitim, jasno artikuliranim temeljima, a ne posredno kroz nategnutu ekonomsku analogiju koja, pomnijom analizom, ne izdržava provjeru brojkama.

8. "CRNA OPERACIJA"

Izvorni je pojam iz svijeta obavještajnih službi i vojne strategije, a njegovo prenošenje na domaću političku komunikaciju nosi određene terminološke rizike na koje vrijedi upozoriti.

8.1 Izvorno značenje pojma

U obavještajnom žargonu, „crna operacija“ (black operation, black ops) označava tajnu akciju koju provodi država, obavještajna služba ili vojna postrojba, a koja je osmišljena tako da se njezino porijeklo može vjerodostojno zanijekati (tzv. uvjerljivo poricanje). Ključne značajke su:

- Tajnost – operacija se ne priznaje javno

- Zataškano porijeklo – ako se otkrije, sponzor nastoji ostati anoniman ili prebaciti krivnju na drugoga (tzv. False Flag elementi)

- Namjerna obmana kao sredstvo, a ne slučajan nusprodukt

8.2 Prijenos na "unutarnju" političku komunikaciju

Kada se izraz metaforički primijeni na obmanjivanje vlastite javnosti u političke svrhe, obično se misli na jedan ili više sljedećih fenomena koje politologija i komunikologija proučavaju pod preciznijim nazivima:

- Dezinformacijske kampanje – svjesno plasiranje netočnih ili obmanjujućih informacija

- Propaganda – sustavno oblikovanje javnog mnijenja emocionalnim ili pojednostavljenim porukama, često uz zaobilaženje racionalne argumentacije

- "Proizvodnja pristanka" (Chomsky/Herman) – teza da elite i mediji oblikuju percepciju javnosti kako bi ona prihvatila politike koje inače ne bi podržala

- Astroturfing – prikazivanje organizirane, elitno vođene kampanje kao spontanog, "narodnog" mišljenja

- Populistička simplifikacija – namjerno pojednostavljivanje kompleksnih pitanja radi lakše mobilizacije birača

Razlika prema klasičnoj crnoj operaciji jest u tome što politička komunikacija, čak i kad je manipulativna, obično nije tajna u istom smislu – govori se javno, pred kamerama, s imenom I prezimenom govornika. Ono što je "crno" u toj metafori nije skrivanje identiteta govornika, nego skrivanje stvarne namjere ili činjeničnog stanja iza naizgled objektivnog, stručnog ili domoljubnog diskursa.

8.3 Zašto je bitno razlikovati namjeru od pogreške

Akademski gledano, prije nego što se neka izjava ili argument okarakterizira kao svjesna obmana u ovom smislu, potrebno je razlikovati nekoliko mogućnosti koje izvana mogu izgledati identično:

1. Iskrena, ali pogrešna primjena koncepta – govornik doista vjeruje u analogiju, samo ju je pogrešno strukturirao

2. Retorička pojednostavljenost radi uvjerljivosti – svjesno biranje najdojmljivijeg, a ne najpreciznijeg okvira, bez nužno zle namjere

3. Namjerna, kalkulirana obmana – govornik zna da je premisa netočna, ali je koristi jer zna da će djelovati

Utvrđivanje treće kategorije zahtijeva dokaz o namjeri – primjerice, interne dokumente, izjave koje odaju svijest o netočnosti, ili obrazac ponavljanog korištenja iste taktike unatoč prethodnim ispravcima.

ZAKLJUČAK

Fergusonovo pravilo predstavlja koristan analitički alat za prepoznavanje trenutka u kojem prošli fiskalni izbori – nagomilani dug i rastuće kamate – počinju ugrožavati sposobnost države da financira vlastitu sigurnost. U tom smislu, ono ozbiljno i opravda no opisuje stanje javnih financija Sjedinjenih Američkih Država, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva, gdje strukturno visok i rastući dug generira kamatne troškove koji doista istiskuju druge proračunske prioritete, uključujući obranu.

Analiza iznesena u ovom eseju pokazuje, međutim, da primjena istog pravila na hrvatski slučaj, kako ga je izložio predsjednik Milanović u svom govoru u Kninu, ne izdržava detaljniju provjeru raspoloživim makroekonomskim podacima. Hrvatski javni dug bilježi izražen I kontinuiran pad udjela u BDP -u, spustivši se ispod maastrichtskog kriterija i znatno ispod prosjeka eurozone, dok su troškovi kamata na taj dug ostali relativno stabilni zahvaljujući ranijem refinanciranju po povoljnim uvjetima i rastu nazivnog BDP -a. Istodobno, obrambeni proračun raste ubrzano i namjerno, u skladu s jasno artikuliranom strateškom odlukom o dosezanju 3%, a potom i 5% BDP -a do 2035. godine. Ako do bilo kakvog brojčanog približavanja ovih dviju proračunskih stavki dolazi, ono je po sljedica upravo suprotnog mehanizma od onog koji Ferguson opisuje – fiskalnog jačanja, a ne fiskalnog sloma.

Ova distinkcija nije tek akademska sitničavost. Ona određuje je li primjena Fergusonova pravila u javnom govoru upozorenje utemeljeno na stvarnim rizicima ili retorički instrument prilagođen određenoj političkoj poziciji o tempu obrambenih ulaganja. Odgovo ran javni diskurs o cijeni nacionalne sigurnosti – pitanje koje je samo po sebi legitimno i važno u sigurnosnom okruženju obilježenom ruskom agresijom na Ukrajinu i naoružavanjem u regiji – zahtijeva da se ekonomski koncepti poput Fergusonova pravila primj enjuju uz puno razumijevanje njihovih pretpostavki i uzroka, a ne kao prigodna analogija koja, pomnijim uvidom u brojke, otkriva posve drugačiju sliku hrvatskih javnih financija od one koju sugerira na prvi pogled.

Sama činjenica da je neki argument ekonomski nategnut (kao što je slučaj s primjenom Fergusonova pravila na hrvatski slučaj) sama po sebi ne dokazuje namjeru obmane – može jednako tako biti posljedica retoričkog pojednostavljivanja složene teme radi dnevnopolitičke poante, što je uobičajena, iako kritizirana, praksa u političkom govoru diljem svijeta, a ne nužno organizirana „operacija“ u strogom smislu.

Na kraju, ciljani u činak javno prezentiranog neznanja strateškepolitičke razine može ostvariti ciljeve„crne operacije“.

Ivica Mandić, kapetan bojnog broda u mirovini

POPIS LITERATURE

1. Đapić, Anto. „Milanovićev govor u Kninu je tragikomičan i opasan.“ Maxportal, 5. Kolovoza 2026. https://www.maxportal.hr/vijesti/dapic-milanovicev-govor-u-kninu-je-tragikomican-i- opasan/ (pristupljeno 6. kolovoza 2026.).

2. Europska središnja banka. Ključne kamatne stope ESB -a, 2026. https://www.ecb.europa.eu (pristupljeno 6. kolovoza 2026.).

3. Eurostat. Government finance statistics: general government gross debt, 2026. https://ec.europa.eu/eurostat (pristupljeno 6. kolovoza 2026.).

4. Ferguson, Niall. „The Fall of Money and Empire.“ Predavanja i kolumne o fiskalnoj povijesti velikih sila, razni izvori, 2010 –2025.

5. HINA. „Milanović: 'Moramo se pitati je li to poštena igra'.“ Dnevnik.hr, 5. kolovoza 2026. https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/milanovic-moramo-se-pitati-je-li-to-postena-igra---994733.html (pristupljeno 6. kolovoza 2026.).

6. Kamenjar. „Što je to Milanović-Fergusonovo pravilo?“ Kamenjar.com, 5. kolovoza 2026. https://kamenjar.com/sto-je-to-milanovic-fergusonovog-pravilo/ (pristupljeno 6. Kolovoza 2026.).

7. Ministarstvo financija Republike Hrvatske. Podaci o javnom dugu i rashodima za kamate, 2026. https://mfin.gov.hr (pristupljeno 6. kolovoza 2026.).

8. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske. Državni proračun Ministarstva obrane za 2026. godinu i planovi modernizacije Oružanih snaga RH. https://www.morh.hr (pristupljeno 6. kolovoza 2026.).

9. 01Portal. „Milanović iz Knina upozorio Srbiju, ali i saveznike: Je li to poštena igra?“ 01Portal.hr, 5. kolovoza 2026. https://01portal.hr/milanovic-iz-knina-upozorio-srbiju-ali-i- saveznike-je-li-to-postena-igra/ (pristupljeno 6. kolovoza 2026.).

10. Predsjednik Republike Hrvatske. „Predsjednik Milanović u Kninu: Ne zabrinjavaju verbalne besmislice koje dolaze preko Dunava...“ Službeni prijenos govora, predsjednik.hr, 5. kolovoza 2026. https://www.predsjednik.hr/vijesti/predsjednik-milanovic-u-kninu-ne-zabrinjavaju-verbalne-besmislice-koje-dolaze-preko-dunava-nego-to-sto-se-srbija-naoruzava-uz-pomoc-nasih-saveznika/ (pristupljeno 6. kolovoza 2026.).

11. Večernji list. „Što je to Fergusonovo pravilo o kojem zbori Milanović? Sve je (namjerno?)krivo shvatio!“ Vecernji.hr, kolovoz 2026. https://www.vecernji.hr/vijesti/sto-je-to-fergusonovo-pravilo-o-kojem-zbori-milanovic-sve-je-namjerno-krivo-shvatio-1984096 (pristupljeno 6. kolovoza 2026.).

12. Crna operacija / plausible deniability (obavještajni kontekst);

a. Treverton, G. F. (1987). Tajne akcije: Granice intervencije u poslijeratnom svijetu. Osnovne knjige.

b. Daugherty, W. J. (2004). Izvršne tajne: Tajne akcije i predsjedništvo.

Sveučilišni izdavač Kentuckyja.

12.1 Propaganda

c. Ellul, J. (1965). Propaganda: Formiranje muških stavova(K. Kellen & J. Lerner, prethodno). Vintage knjige. (Francusko izdanje 1962.)

d. Jowett, G. S., & O'Donnell, V. (2019). Propaganda & Persuasion (7. izd.).SAGE Publications.

12.2 "Proizvodnja pristanaka"

e. Herman, E. S., & Chomsky, N. (1988). Proizvodnja pristanka: politička ekonomija masovnih medija. Pantheon Books.

12.3 Astroturfing

f. Walker, E. T. (2014). Grassroots za najam: Konzultanti za javne poslove u američkoj demokraciji. Cambridge University Press.

g. Sam termin se pripisuje senatoru Lloydu Bentsenu (1985.), koji ga je skovao kao igru riječi na "grassroots" (travnate korijene) nasuprot umjetnom "AstroTurf" travnjaku.

12.4 Populistička simplifikacija

h. Mudde, C., & Rovira Kaltwasser, C. (2017). Populizam: Vrlo kratak uvod . Oxford University Press. i. Canovan, M. (1999). Vjerujte narodu! Populizam i dva lica demokracije. Političke studije , 47(1), 2–16.

12.5 Dezinformacija vs. misinformacija (razlika u namjeri)

j. Wardle, C., & Derakhshan, H. (2017). Informacijski poremećaj: Prema

interdisciplinarnom okviru za istraživanje i donošenje politika. Izvješće Vijeća Europe DGI(2017)09.

k. Bennett, W. L., & Livingston, S. (2018). Naredba o dezinformacijama:

Disruptivna komunikacija i pad demokratskih institucija. European Journal of Communication , 33(2), 122–139.