Neformalne društvene strukture koje su vladali u bivšem komunističkom sustavu nastavili su kontinuitet te su zamijenili formalnu organizacijsku strukturu i u Republici Hrvatskoj. Njihovi članovi od ranije bili su usko povezani podzemnim organizacijama te su svoju lojalnost i veze prenijeli i u samostalnu i neovisnu RH.

Tijekom vremena te su veze postale izvori korupcije i pristranosti, koje su se širile s dezintegracijom formalnih struktura. Njihova lojalnost drugim članovima organizacije (podzemnim) bila je važnija od dobre i učinkovite administracije. Ta neprekinuta mreža traje do danas zbog čega hrvatski narod u komunikaciji često govori da je sve «izmreženo» i da se ne može ništa u Hrvatskoj napraviti na bolje.  Iz navedenog je vidljivo da su posljedice velike što otežava hrvatskoj vlasti stvaranje učinkovitih državnih struktura. Zbog tih jakih mreža danas je u RH na djelu visoki stupanj korupcije, koji ograničava investiranje i rast, te vodi sve k nedjelotvornoj vladi. Može se reći da korumpirani visoki službenici podržavaju previše neproduktivnih javnih investicija, a previše zanemaruju industrijsku proizvodnju.

Tijekom osamnaest godina hrvatske samostalnosti, korupcija je RH smanjivala efikasnost industrijske proizvodnje i poticala poslovanje sive ekonomije, zbog čega je dolazilo do kršenja poreznih i regulativnih zakona. Porezni i carinski sustav favorizirao je kriminalne grupe i pojedince zbog čega nije došlo do čvrstih fiskalnih osnova.

U takvoj atmosferi nedjelotvornosti državne uprave došlo je do diskreditirnja RH kao države gdje je korupcija smanjivala ukupna ulaganja te ograničava strane direktne investicije, a istodobno ohrabrivala previše javnih infrastrukturnih investicija. U usporedbi s ostalim naprednim zemljama Srednje i Istočne Europe, Hrvatska je imala relativno malo izravnih stranih ulaganja. Bez obzira na rat i cjelokupnu političku situaciju u regiji, te zaštitu postojećih interesa unutar države, kao razlog ne dolazak izravnih stranih ulaganja je i sve prisutna korupcija odnosno slabost  državnih institucija te korupcija i utjecaj organiziranog kriminala.

Vidljivo je da su sve središnje europske zemlje u tranziciji koje su imale više izravnih stranih ulaganja dočekale početak novog stoljeća i trećeg milenija na zamjetno višoj razini BDP-a od one razine koju su imale na početku tranzicije, 1989. godine. Iznimka je jedino Hrvatska koja će predratnu (predtranzicijsku) razinu BDP-a još morati čekati. Problem nezaposlenosti bio je i ostao veliki problem Republike Hrvatske.

Današnji gospodarski napredak Hrvatske je u velikoj opasnosti iz razloga što grupe organiziranog kriminala dominiraju u zakonitim poslovima. Isti  zaradu svojih nelegalnih poduzeća koristite ne samo za potkupljivanje državnih službenika, već i za infiltriranje u zakonito poslovanje.  Profit ostvaren nezakonitim poslovanjem ili zarađen bez plaćanja poreza,  ponovo ulažu u zakonite poslove i tako stalno ponavljaju taj ciklus.

Više nije tajna da pojedina uspješna poduzeća u RH djeluju pod zaštitom kriminalnih skupina i zarađuju monopolističku rentu koja ih zbog toga čini stalnim pristašama organiziranog kriminala. Njihovo bogatstvo i beskupuloznost te međunarodne veze tih kriminalnih grupa, sada je vrlo teško kontrolirati. Te kriminalne aktivnosti umjesto da su na vrijeme uklonjene, postale su isprepletene s politikom i zbog toga ih je teško razlikovati.

U Hrvatskoj je sada na djelu visoka korupcija, koja se javlja na najvišim državnim nivovima i u koju su uključeni glavni vladini projekti i programi. Kroz te projekte i programe često su preko ugovora i koncesija omogućavaju velike financijske koristi određenim privatnim poduzećima, a  dio koristi imaju i korumpirani službenici.

Koruptivne isplate za pribavljanje velikih ugovora i koncesija uglavnom su povezana s velikim poduzećima i visokim dužnosnicima. Veliki ugovori predstavljaju znatan izdatak i imaju veliki utjecaj na državni proračun i perspektivu rasta RH, a iste sklapaju najviši dužnosnici. Tako je naprimjer korupcija potpomagala inflaciju troškava izgradnje autoceste Zagreb - Split i drugih projekata koje su premašile domaće potrebe.

Nije korupcija vezana samo za izgradnju, već i za dobra koje se koriste u široj potrošnji, a koje je teško otkriti. Naprimjer neregularno pribavljanje lijekova Ministarstva zdravstva i dr.

Ti koruptivni ugovori i njihova povezanost s visokim dužnosnicima uveli su RH u nove probleme iz razloga što su najviši dužnosnici, uključujući i bivšeg premijera prevenstveno bili zainteresirani za osobne dobiti zbog čega su doprinijeli neučinkovitosti, a i  utjecali su na nagodbe i vremenski tijek investiranja. Ta potkupljivost vladara učinila ga je nesigurnim zbog čega je i otišao s vlasti. Može se reći da su te njihove kriminalne odluke utjecalale na nedolazak kvalitetnih inozemnih ulagača, koji su uvidjeli da imaju posla s korumpiranim političkim vođama.

U takvoj atmosferi korumpirani vladari favorizirali su kapitalno intezivne javne projekte, a ne privatne investicije. Često su podržavali grandiozne projekte, koji nemaju vrijednost unapređivanja ekonomskog razvoja. Mnogi  građevinski projekti loše su bili zaključeni i precijenjeni. Nisi imali nikakvog opravdanja, osim što su bili pogodni za potkupljivanje.

Podržavajući osobnu dobit, ograničavali su gospodarske rezultate što je rezultiralo smanjenjem sveukupnog društvenog bogatstva. Državnom imovinom raspolagali su kao da je njihova. Umjesto uredno vođenje države, isti su državu pretvorili u masovno protuzakonito trgovanje narkoticima.

Dileri se u RH toliko množe da postaju konkurencija jedni drugima. Mjesečno se okreće deset tona heroina tzv. «Balkanskom rutom» od kojih jedan dio završi i u Hrvatskoj. Zbog velike konkurencije po hrvatskim gradovima uveli su sada praksu da jedan diler ima svoju malu klijantelu od petnaest ovisnika. U opskrbljivanju takve male klijantele diler zaradi neto godišnju dobit od 360. 000.- eura. Svaki mjesec zarađuje 32.727.- eura, s tim da se izuzme i mjesac dana njihova godišnja odmora. Vidljivo je da imaju višu plaću od mnogih direktora većih poduzeća u RH.

Također koruptivne dobiti u RH izvlačene su i iz državnih koncesija. Profit koji je trebao ući u državni proračun završavao je kod korumpiranih službenika i privatnih ugovorača. Naprimjer davanje šumskih područja po cijenama ispod tržišnih vrijednosti i dr.

Smanjivana je zarada i od privatizacijskog procesa gdje su razni  ponuđači kupovali određena poduzeća u RH, kada su podmićivali službenike koji su provodili privatizaciju ili sam državni vrh. Često su korumpirani službenici hrvatskoj javnosti objavljivali informacije da poduzeće loše stoji, iako je stvarno stanje poduzeća suprotno.

U Hrvatskoj korupcija je ugrađena u hijerarhijsku strukturu državne birokracije. Tako imamo uhodani lanac, niži službenici ubiru mito te dio daju onima na višoj razini u obliku predujma za sam posao. Međutim sada imamo povećanu ugrađenost od vrhe prema dolje, kada nadređeni kupuju šutnju podređenih službenika. Kao pretpostavljeni toleriraju neznatnu korupciju podređenih, a sve kako bi osigurali njihovo suučesništvo u koruptivnom sustavu.

Najbolji put ograničavanja korupcije je uklanjanje programa opterećenih korupcijom. Naprimjer  ako je ukljonjen program subvencioniranja ili neki drugi program, mito koje ga prati također će nestati. Neki javni programi djeluju tako loše da u principu funkcioniraju kao pogoni za generiranje mita za službenike. Država stvara previše neprofitabilnih projekata i previše troši, čak i na dobre projekte.

Sada kada je uništeno hrvatsko gospodarstvo, protiv korupcije treba se boriti reformom državne uprave i promjenama u prirodi državnog posla. Međutim visoki državni dužnosnici sada često govore u javnosti da ne mogu ljude baciti na ulicu i drugo, a sve kako bi odgodili reformu. Svima nama je jasno da Hrvatska ne može više čekati s provođenjem reforme. Vjerodostojna reforma mora početi od vrha, ako želimo ići prema boljitku bez obzira što je skupa i politički teška.

Izvor: hrvati-amac.com