Za pocetak bi vas zamolio da poslusate ovo. (do kraja molim) Definicija rijeci revolucija (Anicev rijecnik): korjenita promjena u političkim, društvenim i ekonomskim odnosima.

Slusam zadnje izjave Sanadera kako naređuje VLADI da istraži slucaj Faber – Getos slusam kako nam Ministar unutarnjih poslova lovi po planinama sa Haaškim optuzenikom, o tome kako Slovenija zeli sto prije rjesavanje HRVATSKOG pitanja, slusam o (vjerovatnoj) Institucionalnoj krizi u RH; i jednostavno ovo pitanje mi ne izlazi iz glave:

TREBA LI HRVATSKOJ REVOLUCIJA?

Nekako sto vise pricam sa ljudima u zadnje vrijeme (poglavito nakon izbora) sve vise njih mi (direktno i indirektno) govori kako Hrvatskoj treba PROMJENA, mnogi kazu REVOLUCIJA, ali vjerovatno mnogo njih (pa i mnogo clanova pollitike [no hard filingz]) nezna sta to prakticno znaci.

Revolucija bi znacila (vrlo vjerovatnu) europsku izolaciju do normalizacije drzave, znacila bi sruseni imidz Hrvatske kao zapadne zemlje (jeste culi za neku nedavnu revoluciju na Zapadu), i na kraju znacila bi krah gospodarstva (tko ce kupovati od nestabilne zemlje?).

Moze li Hrvatska, objektivno, sama sebi biti dovoljna?

Mozda. Vjerovatno vam ovaj odgovor zvuci kao SF ali procitao sam negdje da, u teoriji, sa ekonomskog aspekta, Hrvatska moze pokriti 85% svojih potreba.

Pa dolazimo do pitanja, kome je gospodarski slaba Hrvatska u interesu?
Vjerovatno bi lakse pitanje bilo kome nije...

Pa opet, kako se boriti protiv toga? I dali se boriti uopce ili pustiti sve kvragu i reci: “A i tako nemozemo nista...” Jesu li tako razmisljali Proljecari 70-ih? Jesu li mislili das u samo kap u vodi ili kamen koji moze pokrenuti lavinu? Oni su imali vođe, ljude koji su jasno stali ispred njih, vodili ih i po cijenu života – i pogodite sto – uspjeli.

Ima li danas, među nama ljudi koji ce stati ispred nas, koji ce biti vizionari, oni koji ce svojim autoritetom voditi mase? Mislim da temeljna razlika ideja ove “nase revolucije” i one 70-ih je to sta se mi krijemo iza sigurnosti nasih monitora, proxya i pseudonima, a ti ljudi su zajedno godine prozivljavali, znali tocno kako disu ljudi, znali kako ih voditi – bili jedni od najmanje brace. A mi?

Tko bi od nas, objektivno, mogao stati pred 100 000 ljudi i reci sve ovo sta ovdje pisemo? Tko bi mogao izgovoriti rijeci “Ja vas volim i ja se s vama ponosim! Kad bih trebao birati dali cu s vama umjerti ili sa ovim strasilima zivjeti izabrao bih smrt!” koje je Gotovac izgovorio?

"Revolucijama je zapravo potreban jedan pasivan elemenat, materijalna osnova. Teorija se ostvaruje u jednom narodu samo ukoliko odgovara ostvarenju njegovih potreba."
Karl Marx

Mnogo je pametnih ljudi u nasem narodu koji razmisljaju na slican ili identican nacin kao mi, i krenuli bi – da su vođeni, da jasno vide cilj.

A da bi netko jasno video cilj, mora jasno vidjeti sadasnjost, mora vidjeti zasto zeli revoluciju.

70-ih bilo je jasnih razloga, 90-ih unistavali su nase najmilije, a 2008.?

2008. “Sve sto imaju, sve sto piju, sve sto jedu – Vase je.” I trude se prodati sve, pa i sebe, samo da ih Del Ponte, Oli Rehn ili netko treci pogladi po glavi. A tko pita one koji ih placaju? Pitaju samo one koji im placaju vecere, vile, aute, ljubavnice, avione, i gradonacelnike Vukovara za vrijeme RS-a (Stanimirovic). Tko pita onih 4 milijuna jadnih dusa koji jedva spajaju kraj s krajem?

“Pita” ih se svake 4 godine, ali obicnom covjeku govore tako podlo, lazno, da ostane zbunjen, izgubljen – i u toj zbrci glasa za, po njegovom ispranom mozgu, “manje losu opciju”.

Mogao bih nastaviti ovako jos 100 stranica, ali za kraj – STA CEMO NARODE?!

Kako se probiti do obicnog covjeka? Kako pokazati u cem je problem, sta nam rade? Kako pobjediti lobije i interese?

Vjerovatno ovaj moj post nece nista promjeniti, a mozda je to kamen koji ce pokrenuti lavinu...

I na kraju:

"Narod je de facto i de jure najviša vlast iznad koje nema drugih vlasti i izvor je svih drugih vlasti i odgovoran je samo pred Bogom."
Johann Gottlieb Ficht

IZVOR: http://pollitika.com