Europska unija u turskom škripu
Koliko god je sastanak u Briselu između čelnika EU i turskog predsjednika Erdogana završio bez konkretnih dogovora, ipak je Turska, tj. njen predsjednik Erdogan u svom autoritativnom stilu izrekao svoju cijenu da zaustavi migrantsku krizu u Europskoj Uniji.
Predsjednik Erdogan je došao svjestan sebe, političkih okolnosti i važnosti Turske u rješavanju milijunskog izbjegličkog vala izavanog građanskim ratom u Siriji. Ono što Turskoj nije uspjelo prije šest godina, da pritisne EU na prijem u svoje punopravno članstvo, sada su se zbog rata u Siriji i tako izazvanog migrantskog vala situacija promijenila i Turska je u povoljnjijem pregovaračkom položaju. Ali ne tako dobrom da bi se EU odmah bacila na leđa. Njemačka se prije svih nije se složila s turskim zahtjevima.
Kako bi zaustavila, ili znatno reducirala migrantsku plimu iz Sirije pa prekoTurske i Grčke u Europu, EU predlaže da se u Turskoj izgradi šest kampova s kapacitetom za dva milijuna migranata. I to bi EU financirala s deset milijardi eura. Isto tako EU želi da turska i grčka granična služba pojačaju kontrolu u Egejskom moru. Predsjednik Erdogan smatra da su prijedlozi i zahtjevi EU-a preveliki i kako nije sve u novčanoj potpori, nego treba ispuniti i druge uvjete. Smatra da je od ukupno četiri milijuna do sada izbjeglih Sirijaca, dva milijuna već udomljeno u Turskoj i ona je, kako ističe, daleko najviše podnijela teret migracijskog stampeda, a za dalje se treba dogovarati, a ne Turskoj slati prijedloge i zahtjeve.
„Dok mi zbrinjujemo 2,2 milijuna migranata, Europa diže paniku s brojkom od četvrt milijuna“, rekao je predsjednik Erdogan europskim čelnicima i državnicima.
Dakle u ovim okolnostima u Briselu su se čula dva glavna turska zahtjeva:
- da EU omogući vojnu potporu izgradnji sigurnosne zone na tursko-sirijskoj granici,
- da turski državljani mogu ući u EU bez viza
To su za EU teški uvjeti, makar europski čelnici znaju da jedino Turska može reducirati i zaustaviti priliv migranata u Europu. Njemačka kancelarka Angela Merkel odbila je ideju o izgradnji takve zone. Međutim Njemačka se ipak premišlja i oklijeva, ta je zemlja cilj gotovo svih migranata. I samu pomisao na turske uvjete, njemački „zeleni“ takav sporazum nazivaju „prljavim poslom“ s Turcima.
Vođa „zelenih“, Anton Hofreiter, je izjavio - ne smijemo se dogovoriti s Erdoganom da preuzme većinu migranata u zamjenu za nasilje nad ljudskim pravima, to može generirati s većim brojem migranata.
I drugi europski državnici nerado će prihvatiti Erdoganove uvjete prije svega zbog načina njegova autoritativna vladanja, medijskih sloboda i zbog Kurda, koji jedino ne bježe pred ratom nego se bore za svoju slobodu – i državu!
Sastanak u Briselu s turskim predsjednikom Erdoganom završio je bez konkretnog dogovora; predsjednik Europskog parlamenta, Donald Tusk kaže da vrata ostaju otvorena i Turska ima podršku Unije. Međutim činjenica je da je Turska skinula s ustiju smokvin list i naglas, čak i s dozom prijetnje, izrekla svoje uvjete u okolnostima kad treba Europskoj uniji više nego ikad.
M.M.