Milorad Pupovac je 'promotor' hipoteze o hrvatskoj genocidnosti…

Potpukovnik KOS-a JNA, Slobodan Lazarević cijelo vrijeme trajanja tzv. Republike Srpske Krajine (RSK) radio je kao visoki oficir za vezu jugoslavenske Vojno-obavještajne službe i bio predstavnik vojne i političke vlasti 'Krajine' na međunarodnim mirovnim pregovorima s Hrvatskom.

Kao svjedok na suđenju Miloševiću a na upit suca Maya da objasni odnos i razlike između JNA, vojske RSK i vojske RS u BiH Lazarević je odgovorio da se tu ne može govoriti o tri različite vojske nego jednoj i samo jednoj vojsci – JNA ili srpskoj vojsci, jer:

Vojska RSK ili vojska RS u BiH potpuno su nevažni pojmovi u stvarnom smislu jer je sve oružje, oprema, oficirski kadar i financije dolazili iz Beograda, odnosno Srbije. Vojska RSK i RS vršile su zajedničkim snagama vojne operacije na području Hrvatske i BiH.

Iz njegova podužeg svjedočenja kojeg danas svatko može pročitati na 'mreži' vrijedno je istači i slijedeće:

„U Krajini nije bilo muškaraca civila jer su svi bili naoružani. Nitko od nas nije mogao reći da nismo učinili nešto što je bio prekršaj zakona Republike Hrvatske. Prema tome svi smo imali razloga otići iz Hrvatske. Ljudi su otišli iz straha bojeći se osvete za zločine počinjene nad Hrvatima. Oni koji su se opirali iseljenju bili su prisiljeni to učiniti pod prijetnjom oružja 'krajinske vojske i policije'.“

Genocid, da ili ne!?

Proteklih dana na Međunarodnom sudu pravde u Haagu hrvatski zastupnici odbacili su teške kvalifikacije koje je srbijanska strana iznijela prošloga tjedna o sastanku tadašnjeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana s političkim i vojnim vrhom na Brijunima uoči Oluje, 31. srpnja 1995.godine.

Kanadski profesor William Schabas koji zastupa srpsku stranu išao je toliko daleko da je sudionike tog brijunskog sastanka prozvao 'zločincima' koji su isplanirali 'genocidnu' akciju, a taj sastanak je usporedio s konferencijom nacističkih časnika 1942. kada je donesen plan o konačnom rješenju židovskog pitanja; uistinu sumanuto!

Dakle, u krajnjoj liniji temelj srbijanske protutužbe za hrvatski genocid svodi se na to da je današnja RH ideološka sljednica 'kvislinške' NDH a njeno vojno-političko vodstvo uoči oslobodilačke 'Oluje' ponašalo se poput njemačkih nacista; drugim riječima kao da se hoće reći….. hrvatski je narod povijesno genocidan što je pokazao i u 'Oluji'!

Tko su 'zagovornici' hrvatskog genocida, u Hrvatskoj?

Slavko Goldstein je posebni savjetnik hrvatskog premijera za kulturu, inače je po struci VKV-bibliotekar, 'prodaje se' za hrvatskog povjesničara i velikog pisca. Pročitamo li samo naslov njegove knjige '1941., Godina koja se vraća' već sam naslov pokazuje o kakvoj se podloj insinuaciji radi.

Evo što o toj knjizi veli Zdravko Tomac:

„Velika je krivotvorina i podvala bila knjiga Slavka Goldsteina '1941. Godina koja se vraća'(izdanje 2009.g.), u kojoj se tvrdi da je 1991. ponavljanje 1941, odnosno da je Tuđmanova Hrvatska obnavljanje Pavelićeve NDH. Još je veća podvala velikosrpske politike i njezinih moćnih saveznika u svijetu i pete kolone u Hrvatskoj da se u današnjoj Hrvatskoj, članici Europske Unije i NATO-a, ponovno obnavlja ustaška genocidna politika iz 1991, odnosno da je 1991. – godina koja se vraća. Na temelju takvih krivotvorina pokušavaju se velikosrbi od agresora na Hrvatsku pretvoriti u žrtve sve do teških optužbi da Srbima ponovno prijeti genocid u Hrvatskoj jer se vraća ne samo ustaška 1991. nego i 1941. godina.“

Usput, ovu knjigu je promovirao haški krivokletnik, hrvatski Ostap Bender …Stipe Mesić!

Tko je 'promotor' hrvatskog genocida, srbijanske laži nad lažima?

Usporedimo izlaganje kanadskog profesora i srbijanskog lobiste, Wiliama Shabasa s govorom Milorada Pupovca iznad prazne Šaranove jame kod ustaškog logora Jadovno na Velebitu…

Dne 24. lipnja 2012.g. izaslanik Hrvatskog sabora, saborski zastupnik i predsjednik Srpskog narodnog vijeća, profesor Milorad Pupovac istaknuo je da su zločini u Jadovnom 'matica svih kasnijih zločina druge polovice 20. stoljeća u Hrvatskoj i BiH'.
Ustvrdio je da ovakva mjesta pokazuju da je jedina funkcija režima Nezavisne Države Hrvatske bila istrebljenje Židova i Srba. Izrazio je uvjerenje da pjesme Juri i Bobanu i poglavniku NDH pjevaju ljudi koji ne znaju kakav je to zločinački režim bio. 'Morali bi to moći znati, vlast bi im to morala omogućiti,

napisati udžbenike o tome, a na nama je da i dalje inzistiramo na istini.

Samo tako će one koji su veličali ustaške režime konačno biti stid kao i one koji ruše spomenike tih strašnih zločina', kazao je Pupovac, inače sveučilišni profesor i doktor filoloških znanosti…čiji je brat Mladen bio uzoran vojnik ratnog zločinca, kapetana Dragana!?

Pozvao je tada Pupovac i okupljene građane na 6,5 km dugačku šetnju do mjesta Čačić Dolac.

Taj je put nazvao 'stazom jadovničkih mučenika kojom su tisuće nevinih žrtava vezanih ruku i uz strahovitu torturu išle prema bezdanima Velebita gdje su pobijeni i gdje su i danas nesahranjeni ostaci njihovih tijela'…po Židovu Slavki Goldsteinu 30.000 žrtava a po seoskom kovaču, karlovačkom Srbinu Đuri Zatezalu čak 40.000, pa i više.

Za kraj:

Logor Jadovno bio je 'otvoren' svega ca. 130 dana od 11.travnja 1941. do konca kolovoza iste te godine. Kroz dugih 45 godina nakon završetka drugog svjetskog rata nije se ni Boris Tadić pobrinuo za nesahranjene kosti svoga 'dede' kao ni Slavko Goldstein za posmrtne ostatke svog oca, sram ih bilo!

'Promotor' hrvatske genocidnosti, Milorad Pupovac kukao je dakle pred Šaranovom jamom-simbolom zločina u kojoj nema ni jedne, jedine kosti žrtava ustaškog režima, nema ni jedne ljudske lubanje.

Tako je taj petokolonaš emotivno naricao prije dvije godine pred praznom jamom koja je puki simbol ali ne stradanja nego još jedne u nizu bestidnih srbijanskih laži-mitova o hrvatskoj genocidnosti!

Ali, imamo mi i 'simpatizere' obostranog povlačenja tužbi za 'nepostojeći' genocid u liku predsjednika države Ive Josipovića, njegova specijalnog savjetnika Dejana Jovića i eu-ministarke Vesne Pusić pa nije teško zaključiti kakva će biti sudbina naše tužbe ali ne samo za genocid nego i za naknadu enormne ratne štete izazvane srbijanskom agresijom!?

Što na kraju reći nego citirati A.G. Matoša:

„Vidje Hrvatska mnogo čuda al' ne nađe štrika za toliko Juda“, sic!

Damir Kalafatić