Logo

Zar riječima(iz pjesme-himne) Lijepa naša domovino, ne korenspodiraju, također tri riječi:Za dom spremni!? Zar naša domovina može biti lijepa, ako u njoj žive ljudi u strahu kad izgovaraju da su nju braniti spremni?


Onda je primjerenije reći za one koji se doista boje: Dome moj, jako se strašim braniti te, pa onda nisam ni spreman. Da, ja sam spreman braniti svoj dom i od diktature proleterijata, kome je simbol petokraka, s kojom se diči naš drug predsjednik, lijepe naše Republike. On ne govori kako je spreman braniti dom druga Tita (prlijepu nam Jugu). On kaže kako je zvjezda petokraka na partizanskoj kapi, znak mira i ljubavi.

I odoše u Hudu jamu , kao i u neizbrojene jame po bivšoj Jugi, živi ljudi ispred partizanske kape ljubavi, a najbrojniji su oni koji koji su bili spremni za dom i branili su ga, dok se nisu našli u zagrljaju(ljubavi) partizanske i titovske zvijezde petokrake.

Udbaši ne govore, također, kako su spremni braniti partiju, nego čak su preko svoje partije pokušali progurati „ lex Perković“ bez uzvika: Za partiju spremni. Oni to čine, bez povika ili poklika, a ja da se bojim iti nešto tako izreći!

Kad sam izrekao stihove ispred jednog bivšeg apartčika(1981.godine): Kuća cvijeća, kakva sreća!, prokazao me u  SUP-ov ured(miliciji) i osuđen sam, potom, na mjesec dana zatvora: Ali nisam bio nespreman izreći te riječi ispred mog tužitelja, kad je rekao da vodi svoje radnike u posjet kući cvijeća u Beograd. On je branio kuću cvijeća, dom druga Tita, a ja da ne branim Lijepu našu, moj dom, zar da budem nespreman? Zašto se bojati ikada i ispred bilo koga povikati: Za dom spremni! Boji li se, još uvijek  netko, zapijevati našu himnu?

Boje li se četnici pjevati svoju domovinsku himnu? Ne, oni su za nju išli i u okupaciju. Mi, Hrvati, nismo nikada umarširali u neki srpski grad, kao što su, recimo, Šid ili Zemun( a bili su nekad naši), svojom soldateskom u paradnom mimohodu te postrojeni  u centru uzvikivali: Za dom spremni! E pa neka oni tamo znaju, ispred kojih je njihov vojvoda rekao daje Vukovar srpski grad, da smo mi za dom spremni! I to iz svega grla.

Pa zašto, cijenjeni, a možda i precjenjeni moj, Zvonimire Despote minimiziraš vrijednost prisustva Šimunića na konvenciji branitelja u Lisinskome, kad pišeš u večernjaku od 19.svibnja ove godine?  A stoji ovako: „Braniteljska populacija ostavila je iza sebe prvu nacionalnu konvenciju. Iako svaki domaćin, organizator, ima pravo pozvati u goste koga želi, doista je pitanje što je među braniteljima radio nogometaš Josip Šimunić koji je Hrvatsku “proslavio” svojim nepromišljenim potezom na stadionu i čiji je dolazak na konvenciju bio poticaj grupicama nepromišljenih da opet uzvikuju: “Za dom spremni!” i time bace sjenu na cijelu konvenciju. Nevjerojatan je taj emotivni naboj koji ne dopušta čovjeku racionalno sagledati situaciju. Jednim dijelom je i jasno zašto – braniteljska populacija duboko je frustrirana, iako jednim dijelom i izmanipulirana. Zato je na konvenciji i rečeno kako su branitelji svjedoci dugogodišnjeg lošega gospodarenja hrvatskom državom, rasprodaje nacionalnih dobara, osiromašenja hrvatskog naroda kao i stigmatizacije hrvatskih branitelja i ukidanja stečenih prava“.

Zar naši branitelji, na konvenciji, nisu više spremni braniti dom, a još manje jer su“uprljani“ prisustvom onoga koji je u svojem, a ne u srpskom, gradu povikao: Za dom... i dobio odgovor..spremni. „Baciti sjenu na konvenciju“ jer je netko tu kao i branitelji za dom spreman?

To je prava despotija, moj Zvonimire, koju si navalio, ovim napisom, na tri jako važne riječi u Lijepoj našoj domovini: Za dom spremni!


Nikola Bašić

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.