Dok god bogatstvo jednih ( znatne manjine ) raste a većina se  bori za elementarno preživljavanje, promjena na bolje teško može zaživjeti. Izrazito pomanjkanje elementarne ljudskosti to stanje generira, ne samo kod nas već diljem svijeta. Nezasitnost jednih, a bijeda drugih vodi do neminovnog raspuknuća tih krajnje neljudskih i posve nepravednih odnosa. Kako u ovoj jadnoj hrvatskoj potaknuti promjene u korist puka koji sve to plaća i trpi?

Po meni te promjene kao i one duhovne moraju ozbiljno započeti unutar vjerničkog puka i klera katoličke Crkve. Crkveni pastiri, a tako se vole nazivati naš biskupi, moraju unutar sebe vidno inicirati te promjene, barem oni koji još uvijek se boje Boga a nemaju dovoljno hrabrosti javno izreći svoje neslaganje sa vrhom HBK. Pod "vrhom HBK" mislim ponajprije ključni dvojac Bozanić- Srakić kao najgorljivije zagovornike izuzetno dobrih odnosa sa vlašću ma kakva bila, što je ispod ljudskog i kršćanskog dostojanstva. Ima jedna odlična i vjerodostojna izreka a glasi: "tko nema neprijatelja nema ni karaktera."

Taj dvojac zagušio je svako odstupanje od njihovih stavova i biskupe dobre volje učinio ovisnicima. Koga, pa vlasti koja je apsolutni sluga onih koji zagovaraju trulu EU i tzv. Novi svjetski poredak, projektiran još davne 1954 godine. To su ti isti koji su uzrokovali sve dosadašnje ratove, kreirali kolonijalne sile koje su osiromašile znatan dio svijeta i koji danas žele u potpunosti zagospodariti cijelom planetom, a ljude pretvoriti u roblje i brojeve, kako bi zadovoljili svoje patološke nagone i strasti. Tako je bilo u svim sustavima kroz povijest a danas je poprimilo stravične razmjere koje svatko normalan već vidi i duboko osjeća. Cilj im je uništiti obitelji i narode kao Božju tvorevinu.

Da bi se u Hrvatskoj moglo uopće započeti kretati u pozitivnom smjeru, nužno je  kao prvo da  kardinal Bozanić bude povučen na službu u Rim, kako bi oslobodio tako važnu stolicu mladom, ali i dovoljno iskusnom budućem zagrebačkom nadbiskupu, jer Bozanić očito nije dostojan poziva i službe koju obnaša. O tome sam Sv. Ocu uputio nekoliko pisama i nadam se da se o tome ozbiljno razmišlja. U ne tako dalekoj  prošlosti sam bio čvrsti zagovornik poslušnosti biskupima, vjerujući u njihovu sposobnost sagledavanja vlastitih pogrešaka i ispravljanja, kao i tuđih pod njihovom ingerencijom. Odlaskom komunizma u obliku kakav je bio do pada Berlinskog zida, počeo se vrlo brzo događati još gori komunizam, jer u njemu je ipak bilo granica, a danas ih više i nema, a ljudi i mentalitet su ostali i nastavili rabotu u novim uvjetima pod kapom bešćutnog kapitalizma i sveopćeg liberalizma.

U tome su se naši biskupi u većini posve izgubili, a Bozanić je u tome prednjačio upotrebljavajući svu energiju u materijalnom smjeru gdje treba, ali znatno više i gdje ne treba, a luksuz je bio dominantan u mnogim sferama. Eto tako se je naš Nadbiskup uklopio u stvarnost koja nas okružuje i guši. Duhovnost, vjera, odnos prema bližnjemu, je u potpunosti nestalo na brojnim razinama i zahvatila brojne svećenike i redovnike, kao i one laike koji ih okružuju. Kritička misao je u potpunosti izostala, kao i u doba Tuđmanovog okruženja. Što su više odobravali, podržavali i hvalili pljeskajući, to su više materijalno profitirali, pa čak i do neslućenih razmjera.

Nadam se da će Sv. Otac ipak čuti ove dobronamjerne i ozbiljne kritike, jer u posljednje vrijeme i sam stavlja težište na neprijatelje unutar same Crkve kao najveće. Birati biskupe i nadbiskupe pa i kardinale, slušajući glas časnih ljudi unutar vjerničkog puka u bilo kojem narodu diljem svijeta postaje imperativ vremena u kojem živimo. Sve to dobiva svoj puni smisao ako u samom vrhu naše katoličke Crkve bivaju autentični vjernici u službi vjere i čovjeka. Neka događanja unutar Crkve kazuju i dokazuju da postoje ne mala odstupanja od biti katoličke vjere.

Molim se Bogu da uskoro dođe dan kad će i Sv.Otac Benedikt XVI otvoreno progovoriti ne samo o svemu onom lošem pa čak i pogubnom u EU, već i i o Novom svjetskom poretku koji iz dana u dan uzima sve više maha. EU sa svom svojom trulošću itekako pomaže na tom putu zarobljavanja cijele planete, i to kao središte katoličanstva. O tempora o mores !!!

Eto i predsjednik Medvedev javno izjavljuje svoju potporu tom novom poretku, novoj svjetskoj vladi i novom svjetskom parlamentu, čime kao predstavnik velike i moćne Rusije pomaže zatiranju svake različitosti i posebnosti naroda i osoba, dakle svjetske sile pune siromaštva, a tako moćne. Uostalom što im daje moć?! Naravno brojno pučanstvo, a koje žele u biti smanjivati do neslućenih razmjera, i tako diljem svijeta. Ipak na kraju zahvaljujući časnom, poštenom i trpećem vjerničkom puku, Bog će imati zadnju riječ.


Josip Kokić