Započelo je buđenje hrvatskog gena opstojnosti, nae, ufanja i ljubavi prema svojem vjerničkom narodu i svojoj domovini Hrvatskoj

Vrijeme je kao i 1990 u kojem je nužno ozbiljno započeti okupljanje svih istinskih domoljubnih snaga koji mogu pomoći povratku izvornog suvereniteta države Hrvatske. Danas za razliku od prije dvadeset godina točno znamo tko je tko u javnom i tajnom životu RH, pa je mnogo lakše ići pravim putem do ostvarenja cilja koji nažalost nije ostvaren a to je kakovu Hrvatsku želimo u stvarnosti a ne na riječima. Ako sada to ne uspijemo sa svim iskustvima koje imamo a ona su uglavnom negativna, tada nam nema sigurnog puta u budućnost koju moramo osigurati mladim naraštajima koji su posve zbunjeni i izgubljeni zahvaljujući upravo nama iz ovog burnog vremena. Ne treba odbaciti ni one koji su svojom pasivnošću ali ni one koji su doprinijeli svemu ovome, ako su kadri uvidjeti sve svoje zablude obasuti materijalnim izazovima i pomoći izlasku iz ovog krajnjeg i sudbonosnog stanja punog beznađa. Njihovo iskustvo i savjeti mogu biti od pomoći. Jasno da se to ne odnosi na one iz bivšeg sustava jednoumlja koji su propustili biti domoljubi u interesu svojeg naroda i države Hrvatske. Ta šansa oprosta i pomirenja je prošla a za nju sam se zalagao od samih početaka sve ove godine jer su je grubo i bešćutno zlorabili do krajnjih granica. To je ta peta izdajnička kolona i narod to mora znati. Ne će im se nitko osvećivati, ali iz javnog života moraju jednom zauvijek izaći, jasno uz povrat ugrabljenog i mimo zakona i pravde. Neka im ostane za život dostojan čovjeka zbog obitelji i njihove djece, za što se odavno zalažem. Time ćemo potvrditi svoj kršćanski nazor i svoju vjeru u ljubavi prema bližnjemu, ma kakav bio. Sve drugo bila bi destrukcija i vodila bi u nasilje.

Ovo aktualno koketiranje inače časnih ljudi, Miroslava Tuđmana i Josipa Jurčevića sa postojećim HDZ-om i aktualnom Jacom Vlaisavljević je itekako neprimjereno a i također politički zastarjelo. Zar oni misle kako mogu učiniti nešto pozitivno u toj vlasti, a do današnjeg dana nisu se jasno i otvoreno izjasnili o ovoj truloj EU po svojim vlastima a ne i narodima koji diljem Europe trpe njihovu samovolju. Miroslav Tuđman može pomoći obzirom na svoje iskustvo ali se mora odreći svojih stavova o EU i zabluda kako mi ako budemo za istim stolom možemo o nečemu odlučivati.

Josip Jurčević neka ostane u svojoj domeni znanosti, jer tu je dao ogroman doprinos i narod to poštuje i cijeni, pa neka tako nastavi i dalje a u politici se očito ne snalazi. Imamo promjera stručnjaka koji su otišli u politiku i koliko su nam štetu nanijeli jer su pojurili za novcem i moći, što je umanjilo i njihovu profesionalnu karijeru kao i samu znanost kojom su se bavili.

Na kraju po ne znam koji put želim upozoriti, naglašavam svu domoljubnu javnost u i izvan RH da sudjelovanje u narednim izborima je sigurna zabluda koja nam se može obiti o glavu i dokazati kako se uvijek spotičemo o isti kamen. Svi instrumenti izbora su u rukama vlasti i opozicije, mediji im pripremaju u svojoj sljubljenosti sa njima doslovce crveni tepih za ostajanje u centru moći, bahatosti, licemjerja i krajnje bešćutnosti. Nakon tzv. izbora vele, pa narod nas je izabrao. Zar te filmove već nismo gledali i ne jednom.

Jedini put su ustrajni i mirni prosvjedi u skladu sa kršćanskim načelima uz svijeću i krunicu do njihovog bezuvjetnog odstupa sa vlasti, a uvjeti su u potpunosti zreli za tako nešto.

To će biti pravi hrvatski doprinos onoj uljuđenoj Europi i njihovim narodima da se vrate kršćanskim korijenima od kojih su ih otuđili njihovi vlastiti licemjeri i farizeji koji haraju diljem planete misleći kako su svemoćni bogovi.

Zar naš obrambeni Domovinski rat nije pokazao cijelom svijetu da i mali narod može izvojevati pobjedu nad tzv. velikima, jakima i moćnima. Zar ćemo taj obraz izgubiti u tzv. miru i cilj ostvarenja države Hrvatske  za koju su tolike žrtve dale svoje živote na oltar Domovine. I molitve upućene njima za spas Hrvatske mogu biti spasonosne za nas i našu djecu. Nemojmo to smetnuti sa našeg uma i srca, jer mi ih volimo, poštujemo i također molimo za njih i za njihovu pomoć, kako i naša i njihova žrtva ne bi bila uzaludna.

Autor: Josip Kokić