Na određeno vrijeme prestat ću razmišljati o metafizičkoj strani politike i okrenuti se ;filozofiji, socioligiji i duhovnosti. No, kad malo bolje razmislim, metafizička strana politike se i odnosi na ta tri područja.

Počela je nova školska, a uskoro će i akademska godina. Kartice, gotovina, pozajmice – solucije su, pomoću kojih će roditelji nastojati da djeci osiguraju potrebne;knjige, odjeću i ostale potrebštine. Nikada kao početkom rujna se ne osjeti nedostatnost materijalnih sredstava i kriza u kojoj živimo.

Nažalost ta socijalna kriza toliko ugrožava čovjeka, da se ona uvuče i druga životna područja. Tako uviđamo rasprostranjenost  ideološke, moralne i vjerska krize, koje se ne mogu riješiti kratkoročnim pozajmicama. No, nitko barem ne mediji ne upozoravaju ni na njihovu prisutnost, a još manje na posljedice.

U čemu je problem?

U materijalizmu, u idealizmu?! Kad se sve pomnoži, oduzme, sabere i zbroji, mislim da je najveći problem u egoizmu.

Da, zaboravili smo tko smo i što smo. Zaboravili smo da je između opcija „IMATI ili BITI“ važnije biti, jer ako nisi tad ništa ni ne možeš imati.

Bez obzira koliko mi bježali od sebe i trudili se biti u „prvim ložama“ IN mentaliteta, nepobitna je činjenica da nutarnja neizgrađenost (rascjep između razuma, emocija i duha) neizostavno dovodi do sveopće neizgrađenosti ili bolje reći urušavanja. Stoga i ne čude statistike, da naizgled uspješni,poslovni ljudi, koji imaju i zavidan materijalni status imaju disfunkcionalne obitelji i nimalo sređene živote. Jer, graditi uspjeh na nekom području, a pri tome ne izgrađivati sebe kao ličnost dovodi do rascijepa, koji je nužno prepoznatljiv na ovaj ili onaj način.

Znam, da će se ovih dana mnoga djeca osjećati zakinutima, jer će se po odjeći i ruksaku razlikovati od svojih vršnjaka. Mnogi roditelji će biti na rubu očaja, jer ni uz najbolju maštu neće moći djeci priskrbiti svakodnevni džeparac. Sve to će ostaviti određeni trag na zajednici i pojedincima.

S druge pak strane i djeca koja će naizgled imati sve, možda će trpjeti nedostatak roditeljske pažnje, zajedništva, ljubavi.

Kako iznaći balans?

Nema balansa pojedinca bez balansa u društvu i obrnuto. Jer, Bog nas je stvorio takvima da budemo upućeni jedni na druge. Najnoviji pedagoški projekt za kojim vapi čovječanstvo, je edukacija ljudi za socijalnu svijest.A nje nema bez duhovnosti, bez vjerovanja u Veće Dobro ma kojim Ga imenom zvali.

Na koncu ove nepisane jednadžbe evidentno je, da s malo socijalne svijesti i humanizma, ukratko s malo ljudskosti možemo doprinijeti sveopćem dobru. Društvu u kojem svatko ima pravo na život po mjeri čovjeka.

Ovo kratko razmišljanje na „temu tjedna“ uvod je u razmišljanja, koja ću u pisanoj formi stavljati pred vas. S nakanom, da zajedno, onako uz „kavu“ razmišljamo o aktualnim temama, problemima, koja u sveopćoj  žurbi nastojimo gurnuti „pod tepih.“

Sanijela Matković