Svakim danom nas je sve manje. Eto, na prosvjedu hrvatskih branitelja u Zagrebu preminula je Junakinja hrvatskog Domovinskoga rata, pripadnica slavnih "Gromova", stopostotni hrvatski ratni invalid, majka četvero djece – Nevenka Topalušić.


Branitelji, pred zgradom Ministarstva branitelja, već se danima okupljaju i traže smjenu čelnih ljudi ovog ministarstva: Matića, Nađ i Glavaševića. Njima ti i takvi ništa ne znače, tim više kad se zna da je riječ o pijunima onih  koji su trenutačno na vlasti. Ljudi koji su pobijedili u nametnom ratu, prije svega traže dostojanstvo, oni traže da mogu živjeti poput ljudi, te da ih predstavlja netko tko je u vrijeme rata, ali i nakon njega, bio častan i nepotkupljiv. Ta skupina ljudi, koji su bili prvi kad je trebalo, predvođena stopostotnim ratnim invalidima, misli i vjeruje da to prije svih nije Predrag Matić-Fred, za kojeg mnogi ističu da je "prodana duša".

I da treba otići.

Međutim, Matić im je poručio da ne će dati ostavku, jer da ga ti koji su eto već danima pred njegovim prozorima ne će i ne mogu smijeniti, jer da ga nisu ni postavili na ministarsko mjesto. Ima čovjek donekle pravo. Naime, činjenica je da ga stradalnici i branitelji Domovinskoga rata nisu postavili za ministra, baš kao ni njegove pomoćnike, od kojih se Glavašević bori da se izjednače agresor i žrtva, ali taj čovjek zaboravlja da ga branitelji nikada ne bi ni izabrali za jedno takvo mjesto. To je umjesto njih učinila aktualna politika kojoj je važno da i na tom mjestu ima čovjeka koji će raditi po sistemu: zavadi pa vladaj, a Matić se tu pokazao kao – velemajstor.

Rekao je da poznaje gotovo sve koji su došli tražiti njegovu smjenu te da su to ljudi koji samo viču: daj, daj, daj. A on, jadnik, tu "pjesmu" ne može čuti. Nikada se nije ni zapitao, pa zbog čega svi ti ljudi koji su branili i obranili Hrvatsku danas, 23 godina nakon početka srpske agresije ne viču nešto drugo, već daj, daj, daj. To nije njihova sramota, već onih koji su na vlasti. I lijevih i desnih.

Junakinja Domovinskoga rata Nevenka Topalušić u Domovinskome ratu je provela i to u tzv. borbenom sektoru, dakle ne u kancelariji, kao dobar dio svoje ratne karijere Matić, čak 1658 dana! Otišla je u rat zajedno sa suprugom tijekom 1991., a za njom je krenuo i najstariji 18-godišnji sin Dubravko. Dvoje male djece ostavila je kod majke, da ih čuva dok ona ratuje. Sa sinom se susrela, kakve li sudbine, na Banovini, kad je naišla na stradale. Bio je ranjen. Ona je pak teško ranjena u akciji Una, nakon čega je u invalidskim kolicima provela gotovo dva desetljeća. Što je ta žena, koja nije imala ni PTSP-i, od kojeg se jedino izliječio Matić, mogla i trebala dati više za Hrvatsku? I ona je, iako teško bolesna, došla pred Matićevo ministarstvo i tražila njegovu ostavku, odnosno došla je podržati one koji su pobijedili u ratu, a izgubili u miru. Njezino ime je bilo, a sada ga više "nema" i u Registru branitelja.

Matić je s ponosom izjavio da je tijekom svoga rada na čelu ovog ministarstva imao čast upoznati Breda Pitta i Angelinu Yolie. Da, i Šerbedžiju. Bolje bi mu bilo da se pohvalio da je upoznao Nevenku Topalušić! Ali, ona nije bila Angelina Yolie, ona je bila jedna od nas. Je li se taj čovjek ikada zapitao, što ta Junakinja Domovinskoga rata radi među onima koji po njemu samo viču: daj, daj, daj? Što bi taj i takav Matić mogao dati ženi koja je sve dala za Hrvatsku?

A gospođa Nevenka, koja je za razne matiće bila tek broj u njihovim registrima, prije smrti je izjavila, misleći da će je i Matić čuti, kao što je čuo Angelinu Yolie, ali se grdno prevarila. Rekla je: "Ovdje sam zbog toga jer me ubija ova nepravda. Otišla sam u rat da bi bilo bolje mojoj djeci, no niti je bolje mojoj djeci, niti meni. Danas sam ovdje izričito zbog toga da se borim za sebe i za svoju djecu i ne ću odavde otići – možete me samo mrtvu odnijeti. Ostat ću ovdje dan i noć. Dok god ne umrem tu ću biti" – izjavila je Nevenka tijekom prosvjeda.

Tko je čuo te njezine riječi?

Ni jednom riječju nije govorila "daj, daj, daj", već o nepravdi. A ta nepravda, što bi prije svih  trebao znati Matić, je ubila nju, a i najmanje tri tisuće hrvatskih branitelja koji su dosad izvršili suicid, ali i na desetine tisuća onih koji su umrli nakon rata zbog raznih bolesti.

I što može sada taj Matić i to ministarstvo učiniti za Nevenku Topalušić?

Izraziti saučešće!? Izbaciti je kao "broj" iz Registra branitelja?

Da Angelina Jolie kojim slučajem danas dođe u Zagreb, je li bi podržala Matića ili Nevenku Topalušić? Šteta što Junakinja hrvatskog Domovinskoga rata više nikada ne će imati prigodu upoznati ovaj svjetski poznati glumački par. Nije ona ni bila u rangu s Matićem ni sa njima.

Ona je bila tek jedna od nas. Samo "broj" u nekakvom registru!

A sada na žalost više nije ni to.

Stoga, dragi Matiću, izražavamo i tebi sućut za sve što si učinio na "dobrobit" ljudi koji su bili prvi kad je trebalo. Što si učinio za Nevenku. Vodi ti i dalje politiku "zavadi, pa vladaj", možda će tvoj registar, ne daj Bože, uskoro ostati  još bez neke brojke!

Osim toga, izjavio si da za tvoju smjenu trebamo prikupiti 250 tisuća potpisa. Vidiš, gospođa Topalović bi sigurno potpisala da odeš, ali – ti si tu, a nje više nema!


Mladen Pavković