Hrvatski narod je hrvatski nepismen i otuđen, a zato ga je lako zavesti. Naime, neki pojmovi se i dalje tumače u duhu komunizma, jugoslavenstva iliti četništva i hrvatskosrpskog jezika, koji nema nikakve sveze ni sa hrvatskom čakavicom niti sa hrvatskom kajkavicom.

Vukovci su komunistički hrvatski jezik zvali hrvatski ili srpski književni jezik, a danas ga nazivaju hrvatski standardni jezik, mada vokabular današnjeg hrvatskog standardnog jezika se nije promjenio nego je i dalje srbijanski. Čak se preko udbaško kosovskih tiskovina nameće fonetsko pisanje stranih naziva jer, eto, ne smijemo se odreći Vuka Karadžića i njegove nauke, koja nije ništa drugo nego izmišljena dogma kao slavenstvo, jugoslavenstvo, socijalizam i komunizam na račun koje su Hrvati bili dugo progonjeni. Zbog toga one koji su hrvatski pismeni i neotuđeni, jugoslavenski antifašisti odmah nazivaju ustašama i fašistima.

Ti maloumni i jednoumni jugoslavenski antifašisti, te udbaši i kosovci, u medijima nam oduzimaju slobodu mišljenja i govora, a mi zbog toga uopće ne reagiramo. Oni svojim okrutnim napadima na domoljube ili patriote štite svoje priviligije i prikrivaju zločine. Naime, kako tvrde takozvani antifašisti, oni su utemeljili suverenu hrvatsku državu, pa Titinim sljedbenicima i novoodgojenim pionirima nije jasno protiv koga su ratovali hrvatski branitelji. Naime, protiv koga su oni ratovali ako je JNA utemiljila današnju hrvatsku državu. Međutum, oni ne znaju da je JNA uvijek bila fašistička jer je od različitih naroda pokušala stvoriti novi narod, dakle, Jugoslavene, služeći se fašističkim metodama. Zar istu ideju nije imao i Hitler?

Tzv. hrvatski antifašisti nam i danas tumače demokraciju u duhu komunizma i jugoslavenstva. Jugoslavenski antifašisti u RH nemaju pojma što je demokarcija ili identitet jednog naroda pa njihovi sljedbenici u Saboru Hrvatima nameću komunističku demokraciju preko zakona, školovanja i HRT kao borbu protiv povampirenog hrvatskog nacionalizma, pojma kojeg mnogi komunistički intelektualci ne razumiju. Za njih je nacionalizam isto što nacizam jer ne razlikuju značenja ova dva pojma. Nacisti su pripadali njemačkoj Nacionalnoj socijalističkoj partiji koja je još bila poznata kao Nazi. Nazi je bila preteća komunizma, logora i kazamata. Sa druge strane, nacionalisti su se vazda borili za narodnu državu.

Što je to nacionalizam? Nacionalizam nije ni nacizam ni fašizam nego narodni pokret kojem je cilj stvaranje narodne države, dakle nacije. Svaki Hrvat koji je težio ka stvaranju hrvatske države je bio hrvatski nacionalist, ali nikako nacist ili fašist. Zar Srbijanci nisu svoju državu osnovali kao srbijanski nacionalisti, mada za to nisu imali ni narodno ni povjesno pravo, jer prije toga nisu postojali kao narod. Postojali su Serbi, ali oni su bili jezični i duhovni Hrvati. Naziv Serb je bio samo jedna inačica etnika Hrvat u bizantskoj Temi Dalmaciji, a naziv je nastao od latinskog naziva Serve. Propašću Bizanta Serbi u bizantskoj Temi postaju Latini zbog liturgije na latinskom jeziku. Naziv Serve je nastao od izvornog naziva Herveč, što se pisalo Erve ili Cerve, a odatle riječ cervena, čije značenje je bilo carevina. Dakle, nakon raspada Rimskog Imperija, Hrvati su stvorili svoju državu koja se zvala crvena ili carevina Hrvatska. Postojala je Bela Hrvatska koja je bila dio franačkog Carstva. Carevina Hrvatska je bila vazal Bizanta, što znači da je bila suverena, a imala je obaveze prema Bizantu zbog zaštite od Franaka.

U RH, Hrvati su postali nacija, dakle država, koja je postala članicom Ujednjenih Nacija, a ne Naroda. I ovdje smo prihvatili srbijansko tumačenje Ujednjenih Nacija kao Ujedinjeni Narodi. Međutim, ni jedan narod nije postao član Ujednjih Nacija. Članovi Ujednjenih Nacija su postajale države. Danas možemo slobodno zaključiti da u Hrvatskoj nema nacionalista jer je napokon stvorena hrvatska država. Međutim, Hrvati nisu ni imnperijalsti ni fašisti. Republika Hrvatska nije ni imperijalistička ni fašistička. Ovo su odlike gotovo najmlađeg naroda i države u Europi, a zbog toga je Srbija opasnost za sve novonastale države na prostoru bivše Jugoslavije.

Nedavno sam pročitao tekst komunističkog novinara i jugoslavena Danka Plevnika koji kaže da je Crkva odvojena od države, što znači da je RH je sekularna država. On očito ne razlikuje značenje riječi sekularna i klerikalana. Republika Hrvatska je danas klerikalna država jer u Saboru sjedi jugoslavenski klerikalac Grubišić koji je u komunističkoj Jugoslaviji prihvatio komunistički sekularizam zbog kojeg je katolička Crkva bila progonjena i zabranjivana. Dakle, jugoslavenska država je imala pravo progoniti katoličku Crkvu i sve katolike, ali je šititila Srbijansku pravoslavnu Crkvu, ne dozvoljavajući hrvatskim pravoslavcima da osnuju svoju Hrvatsku pravoslavnu Crkvu.

Očito, drug Plevnik ne zna zbog čega se devedesetih godina dogodila srbijanska agresija na Hrvatsku, Bosnu i Kosovo, kao i današnja ruska agresija na Ukrajinu. Ove agresije nisu posljedica raspada Jugoslavije i SSSR nego su posljedica ruskog pravoslavnog imperijalizma. Meni nije jasno zašto RH ne želi registrirati Hrvatsku pravoslavnu Crkvu jer svi pravoslavci u carevini Hrvatskoj ili Krajini su bili bizantski Hrvati i svi su govorili čakavskom ikavicom. Dapače, mišljenja sam da SPC u RH treba zabraniti djelovanje jer ona je autokefalna Crkva, dakle, državna crkva, a kao takva ne bi smjela djelovati izvan granica Srbije. Ruska i Srbijanska pravoslavna Crkva su se proširile izvan svojeg teritorija stvaranjem Sovjetskog saveza i Jugoslavije.

Prateći ponašanje premijera Milanovića i njegovog ministra obrane Matića, zaključio sam da oni ne razumuju načela demokracije, posebice načela parlamentarne demokracije. Obojica vjeruju da njihovi mandati traju četiri godine jer nisu shvatili što znači koalicijska Vlada. Koalicijska Vlada može pasti i nakon jednog tjedna ako zastupnici koalicijske Vlade zastupaju interese svojih birača. Oni uopće ne razlikuju zakonodavnu i izvršnu vlast jer Vlada predlaže zakone umjesto da ih sprovodi. Dakle, ovakvoj demokraciji uopće ne treba parlamentarna oporba jer zakoni se prihvaćaju glasovima relativne većine, a oporbeni prijedlozi se uvijek odbacuju kao i zahtjevi birača jer RH nema dva doma. Ovo me više podsjeća na komunističko jednoumlje i nasilje nego li na demokraciju.

Prema njihovom mišljenju, pobunu hrvatskih branitelja vodi HDZ, a ne branitelji kojima oni pokušavaju uskratiti braniteljska prava i izjednačiti ih sa partizanima i agresorskim vojnicima. Da Milanović razumije demokraciju i posljedice ove opravdane pobune, odavno bi zatražio ostavke ministra Matića i njegovih suradnika. Tako bi reagirao svaki premijer ako želi sačuvati vlast. Ni jedan ni drugi nisu shvatili da demokratsku vlast nekada ruši i ulica upravo zbog ponašanja premijera ili njegovih ministara. Nakon svega, pitam se: Je li Matić ikada bio hrvatski branitelj? Njegovo ponašanje uopće na to ne ukazuje. On je nasilnik i ništa drugo, a isto mogu reći za Milanovića za kojeg znam da nikada nije bio branitelj. Nisam siguran da su obojica ikada željela suverenu i nezavisnu hrvatsku državu, a to je razlog njihovog nasilnog i okrutmog ponašanja prema biračima i braniteljima.

 

Srećko Radović

Share
0