Logo

„Poslije stvaranja nove, Titove Jugoslavije, nakon Bleiburga i jugoslavenskih narodnih sudova, nije se moglo govoriti o Hrvatima kao političkome narodu koji bi trebao zauzeti stav prema svojoj prošlosti, nego o Hrvatima kao zatvorenicima, okrivljenicima, osuđenicima na smrt ili dugotrajne zatvorske kazne.

To je, naime, bio hrvatski narod od 1945. do 1950. g. kad je Titova Jugoslavija fizički uništavala ili moralno lomila hrvatsku nacionalnu i političku elitu da bi obezglavila narod i stvorila novoga socijalističkog, jugoslavenskog čovjeka...

U takvom ozračju stvorena je slika o hrvatskoj (genocidnoj, o. a.) prošlosti, koju je Jugoslavija nametnula ne samo novim naraštajima nego i međunarodnoj zajednici kao dogmu, i na koju se pozivaju svi koji bi željeli obnoviti Jugoslaviju ili bar staviti Republiku Hrvatsku pod svoje političko tutorstvo.“(Dr. Ivo Korsky, 'Iz ideala u stvarnost', Zagreb, 2005, str. 343-345).                                                                                                                          

Ljudski je nepošteno omalovažavati, još je gore zanemariti a ravno zločinu je prešutjeti žrtve jednog režima, partizanskog-antifašističkog a s druge strane isticati i veličati veoma podozrive brojke žrtava prethodnog, ustaškog režima. Konačno, u Jasenovcu se i klanja tek precizno izračunatim brojkama s imenima pobijenih ali se ne 'nariče' nad pojedinačnim(ili masovnim) grobovima žrtava čiji je stvarni identitet forenzički utvrđen.

Naime, ustaški Jasenovac je nakon svibnja 1945. postao logorom smrti novopridošle, partizansko-komunističke vlasti o čemu postoje neoborivi materijalni dokazi.

Uz to, vrijedno je naglasiti da ni drug Tito nikada ni nogom nije stupio u Jasenovac jednako kao što nikad nije posjetio Jeruzalem i poklonio se žrtvama Holokausta u Vad Yasemu gdje i danas stoje jednako megalomanske brojke jasenovačkih žrtava; zašto?

-Ta, znao je on dobro, kao vrhovni komandant, o čemu se radi!

Pročitajmo što u intervjuu jednom hrvatskom tjedniku kaže prof. dr. Vladimir Horvat:

„Prva jugoslavenska komunistička komisija već je 1945. počela iskapanje. Utvrdila je samo 55 žrtava-i to je prekinuto.

Unatoč tomu, brojka vrtoglavo raste, do ne znam kojega broja(do 700.000 i više!?).

Nameće se sljedeće pitanje.

Gradina je na desnoj obali Save.

Na lijevoj obali je naselje Jasenovac i industrijsko područje - Ustaški radni logor. Tu nije bilo mjesta za grobove. I zato, kad se istražuju grobovi i grobišta ide se na desnu, bosansku obalu...

Tamo su načinjeni avionski snimci humaka(avijacija republike Slovenije!), kojih je jako puno. Tamo je bilo više tih snimanja, ali su iskapanja redovito prekidana, jer su iskopali domobranske cokule, ženske štikle itd. - dakle to nisu žrtve Ustaškoga logora, nego - Partizanskoga!

(Doduše, to i nije bio logor nego tajnovito partizansko gubilište, o. a.)!

I zato su iskapanja prestajala, a o nalazima se šutjelo“; o tome se šuti i danas kao što se 45 godina šutjelo, kolokvijalno rečeno, 'o Bleiburgu'.

Jasenovac je komunistima služio kao političko oružje u trgovini oko ratnih reparacija; morbidno:

Godine 1964. došlo je do spora između Jugoslavije i Njemačke radi ratne odštete. Nijemci nisu priznali cifru o 1,700.000 žrtava fašizma - kao temelj za isplatu. Jugoslavenska vlada, kako bi dokazala svoja potraživanja, prisiljena je provesti Popis žrtava.

Ali, čini se, popisivačima nije dala dovoljno precizne upute.

Istovremeno, te iste godine su SUBNOR BiH i SRH, vjerojatno s istim ciljem, organizirali istraživanja i ekshumacije na području logora Jasenovac.

Iskapanja (dakle, drugo iskapanje u Jasenovcu) su vršena od travnja do listopada 1964. - na Gradini i Ciglani.

Na Gradini je na 100 registriranih grobnica iskopano 130 sondi.

U većini sondi nije pronađeno ništa.

Otvoreno je 7 grobnica: u 6 grobnica pronađeni su ljudski ostaci više osoba: U prvoj-197, u drugoj-48, u trećoj-3, u četvrtoj-8, u petoj-26 i šestoj-27. Ukupno, u svim tim grobnicama, pronađeno je nešto iznad 300 leševa.

Pismo iz Argentine…

Evo još jednog živućeg svjedoka o židovsko-srpskim lažima kad je Jasenovac u pitanju. Ali, nisu to samo njihove laži, jednako ili još gore lažu i 'naši' političari sorte Mesića, Goldstein-ovih, Josipovića…. i ostale srodne im klateži!

Evo tog pisma u originalu:

„Dragi moji,

Da smirim svoju dušu prije nego odem sa ovoga svijeta, moram ispovijedati jedan dogodjaj iz 1944. a koji je, po mom mišljenju važan prilog za utvrdjivanju istine o logoru Jasenovac.

Te sam godine, negdje u jeseni, putovao iz Karlovca u Zagreb.

Na raskrižju pruga, tada u Horvatima, Karlovac-Zagreb i Sisak –Zagreb, vlak je stao i ja sam izašao iz vagona da izvidim razlog. Opazio sam da vlak koji je dolazio iz Siska isto tako stoji. Putnici jedne i druge kompozicije izmiješani, raspravljali su o mogućim razlozima tog zastoja.

U tom komešanju spazim mog dobrog prijatelja dr.Milana Spitzera kojega sam poznavao dugo godina. Kao liječnik, ali naročito kao istaknuti nogometaš i član Concordije, bio je poznat u cijelom tadanjem Zagrebu.

Pozdravili smo se srdačno a slijedeće logično pitanje bilo je – odakle dolaziš i kuda ideš?

Dr. Milan Spitzer odgovorio mi je slijedeće:

'Dolazim iz JASENOVCA. Dva puta tjedno putujem u Logor kao službeni liječnik da pregledam bolesnike i da im utvrdim bolest i propišem lijekove'.

Argument A:

Dr.Milan Spitzer je bio zagrebački ŽIDOV i slobodno je živio kroz cijelo razdoblje NDH sa ženom i kćerkom (žena Seka Rosenfeld, školska kolegica moje sestre).

Argument B:

Ako je logor Jasenovac služio samo za likvidaciju nepodobnih (u tadašnjoj Hrvatskoj), čemu trošiti na liječnika, liječenje i lijekove logoraša?

I to koncem 1944. kad je rat bio na izmaku!?

Argunent C:

Dr.Ante Ciliga u svojoj knjizi 'Sam kroz Evropu', spominje (za njegova boravka u logoru) dr. Spitzera kao 'vanjskog liječnika' logora Jasenovac.

Jasenovac je postojao kao logor, iz kojega su izašli čili i zdravi mnogi znani i neznani. U njemu je bio Maček, Vladimir Velebit pa i sam Ciliga.

Uprava Logora bila je u cijelosti židovska, sa zloglasnim židovom Winerom na čelu. Ivo Heinrich, židov, šef proizvodnje Logora, bio je prisni prijatelj dr. Ante Pavelića, organizirao je i financirao njegovo putovanje (i cijele obitelji) u Argentinu, gdje je i sam živio.

Imao sam prilike u Argentini da upoznam njega i njegovu suprugu.

Jasenovac je u današnjoj dimenziji monstruozna laž!

Treba dakle uzeti lopate u ruke i iskopavati leševe tih 600.000 'svirepo pobijenih srba i židova' da se konačno ustanovi koliko ima 'stanovnika' ta 'Najveća srpska Metropolis' pod ledinom!

A to je posao forenzičara a ne Stipe Mesića i Ive Josipovića.

Uz srdačni pozdrav – Kazimir“, 28.svibnja 2010.

(Kazimir, Miro Kovačić, danas starac-stogodišnjak, živi u Buenos Airesu, inače, bio je sudionik Križnog puta, od Bleiburga do Kovina).

Zaključimo:

Hrvatski narod se mora suočiti s činjenicama igovoriti istinu pod svaku cijenu,jer sloboda nema cijenu.

Konačna demistifikacija jasenovačkih zločina jedno je od najvažnijih pitanja…ma kakva bila istina jer istina se ne smije prešutjeti kako to komunistička djeca uporno rade…već sedam desetljeća!

Dodatak :

„Za mene je u 2. svjetskom ratu postojala samo jedna hrvatska vojska, to su bili hrvatski partizani i partizani Hrvatske“ (dakle, dvije vojske združene u NOVJ, kasnije u JA i još kasnije u srbočetničku JNA!?) – urla Milanović na predizbornom politikantskom tulumu u Jasenovcu te dodaje da će na njih uvijek biti ponosan.

Kao da slušamo riječi druga Milovana Đilasa:

„Sve Hrvate, iznad visine puške, trebalo je pobiti, da bi Jugoslavija mogla živjeti!“

Ponosi li se premijer i sa Simom Dubajićem, hrvatskim partizanom srbijanskog roda, pripadnikom 11. dalmatinske brigade u kojoj je ko-mesarica bila i drugarica 'Milja' (konspirativno ime za Milku Melada, kasnije udatu Planinc!?, o. a.)

U svojoj knjizi 'Od Kistanja do Kočevskoga Roga, život, greh i kajanje', partizanski krvnik Simo Dubajić tvrdi da je u Kočevskome Rogu 'likvidiran Pavelićev zdrug' od oko 30.000 ljudi; jesu li neki od njih i na spisku Jasenovačkih žrtava kao i onih 130 Podgorana?

U tom 'zdrugu' bili su i maloljetnici, a također i brojne žene i djeca, pa i čitave obitelji.

Pokoljem je zapovijedao budući major NOVJ-e Simo Dubajić, iako on tvrdi da je neposredni zapovjednik bio (ponosni!?, o. a.)hrvatski partizan iz Šibenika Ljubo Periša; on je na Kočevskom rogu osobno poubijao oko 3.000 nesretnika, čime je postao drugi rekorder po broju likvidiranih 'bandita'.

Kasnije je u Novom Sadu u trenutku napada takozvane 'partizanske bolesti' ubio sina, ženu, ranio drugoga sina i na kraju presudio sebi…kao humani antifašist!?

„Živio hrvatski antifašizam, živjela moderna i humana Hrvatska“, euforično kliče Milanović na kraju svog obraćanja, eto, humanim antifašistima koji sasvim nehumano izviždaše izaslanika predsjednice, židova Branka Lustiga-bivšeg logoraša Auschwitza.

Falilo je samo da premijer na kraju tog tragikomičnog političkog mitinga, umjesto dostojanstvene komemoracije, drekne: Smrt fašizmu-sloboda narodu!

 

Damir Kalafatić

 

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.