Srbijanski politički vrh ne prestaje s provokacijama. Jedno govore, drugo rade. Naime, svako malo Hrvate i Hrvatsku proglašavaju ustaškom, pa čak i fašističkom državom. Bl. kardinala Alojzija Stepinca također svrstavaju u te kategorije. Oni jednostavno ne žele i neće priznati da su bili agresori na Republiku Hrvatsku i da su njihove vojne i ine postrojbe, od 1991.-1996. ubijale, rušile i palile sve što hrvatski diše.

Za njih su i dalje srbijanski ratni zločinci, poput Milana Tepića, – heroji. Sramno da sramnije ne može biti! To je nedopustivo!¨Eto, Vlada Republike Srbije ovih je dana donijela  zaključak da se „narodnom heroju“ Milanu Tepiću podigne spomenik – usred Beograda.

Mediji pišu da je njihova Vlada takav zaključak donijela na inicijativu Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja RS, a u povodu 25. obljetnice smrti ovog rastrojenog majora zločinačke JNA, imajući u vidu njegov neustrašiv podvig.

Obljetnica smrti ovog ratnog zločinca od ove će se godine u Srbiji obilježavati kao povijesni događaj oslobodilačkih ratova Srbije i obilježavat će se svakog 29. rujna kod njegova uskoro podignutog spomenika.

Zanimljivo je da je Predsjedništvo SFRJ 19. studenoga 1991. (dakle, na dan kad su Srbi protjerivali, masakrirali i palili po Vukovaru i Škabrnji) posthumno odlikovalo ovog jugoslavenskog majora za „izvanredan podvig u borbi protiv neprijatelja prilikom njegovog napada na kasarnu JNA u Bjelovaru“ i proglasila ga (posljednjim) narodnim herojem u Jugoslaviji!

Ovaj srbijanski ratni zločinac smrtno je stradao  kad je 29. rujna 1991. dignuo u zrak vojno skladište  Bedenik u blizini Bjelovara kako bi spriječio da ne padne u ruke hrvatskog Zbora narodne garde (ZNG). Tom prigodom poginulo je i 11 hrvatskih branitelja, a šteta se mjeri milijunima eura. Eksplozija je bila toliko jaka da se čula i pedesetak i više kilometara od Bjelovara.

Srbi su to ovako opisali:

-          „Kad su se srbijanski vojnici našli na dovoljnoj udaljenosti a  Hrvatska vojska već se približila objektu, Tepić je minirao skladište municije sa 170 tona eksplozivnih sredstava. Osim njega i vojnika Stojadina Mirkovića koji mu je štitio odstupnicu, poginulo je službeno 11, a neslužbeno 200 pripadnika ZNG-a koji su napadali skladište, a koji su se poslije vodili kao nestali. Tako je Tepić ušao u povijest na sličan način kao i resavski vojvoda Stevan Sinđelić“.

Znači, u Srbiji čak i Vlada stoji iza ratnih zločina počinjenih u vrijeme obrambenog Domovinskoga rata, a s druge pak strane u Hrvatskoj tko god nosi crnu majicu odmah ga proglašavaju ustašom i zločincem. I ta i takva Srbija želi ući u Europsku uniju (EU)?

Sramota!

Po imenu Milana Tepića diljem Srbije već se nazivaju i broje ulice i trgovi. Djeca u njihovim školama uče kakve su imali junake, ali ne spominju a još manje uče da su Srbija, JNA, Crna Gora i domaće izdajice bili okupatori, i to ne samo na Hrvatsku već i na BiH, Sloveniju i Kosovo, i da su se borili za sve teritorije u kojima žive („ugroženi“) Srbi.

Ne, ne uče, naravno, ni to da su sve ratove izgubili, da su sa svih strana bježali kao „ratni zečevi“.

Nu, od podizanja spomenika ratnom zločincu Tepiću još je jedino gora – hrvatska šutnja!

 

Mladen Pavković