Prije 29 godina, 25. listopada 1991. iz tiska je izašao prvi broj hrvatskog vojnog lista "Gardist", kojeg su na prvim crtama bojišnice čitali hrvatski branitelji. Izlazio je u sastavu slavne 117. brigade HV-a. Bio sam osnivač i glavni urednik ovog lista dok su se u njegovu radu iznimno iskazali i dragovoljci Domovinskog rata: Vladimir Kostjuk, Dragutin Rendić, Antun i Bojan Mijatović, Dragan Vicković te Stanko Gazivoda.

List se mogao nabaviti besplatno i na novinskim kioscima, a često je bilo jedina veza između branitelja i članova njihovih obitelji. Ukupno je objavljeno 24 broja, na promjenjivom broju stranica i prema ratnim mogućnostima u polumjesečnom, mjesečnom i dvomjesečnom ritmu izlaženja, a posljednji je izašao 9. srpnja 1993. godine.

Zanimljivo je da nije bilo nikakve cenzure te da smo sami određivali što jeste, a što nije vojna tajna. Za taj pothvat nikada nismo dobili ni tražili nikakvo priznanje i nagradu, iako je to bio vrlo težak i odgovoran posao.

U uvodu ovog lista napisao sam članak pod naslovom "Mora ih se pobijediti", a u tom komentaru je uz ostalo dodano i ovo: "Srpski okupatori ne poštuju nikakva pravila. Njih se ne može preokrenuti, njih se mora – pobijediti!". "Gardist" je na svojim stranicama redovno pratio sve što je bilo u svezi tadašnjeg Zbora narodne garde (ZNG), obrane i stvaranja slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države. O tome da je „Gardist“ prvi hrvatski vojni list pisao je i specijalizirani časopis „Hrvatski vojnik“ u travnju 1992. godine.

Najveće priznanje uredništvu "Gardista" dao je prvi hrvatski predsjednik i vojskovođa dr. Franjo Tuđman u prigodi prve (!) izložbe ratnih fotografija u Hrvatskoj, koja je u veljači 1992. održana u dvorani Gospodarske komore u Zagrebu, a koju su također priredili urednici ovog lista, kad je rekao: - „Zahvaljujući "Gardistu" i ostalim medijima, ne pobjeđujemo samo na vojnom, već i na propagandnom planu".

Komplet „Gardista“ kao prvog hrvatskog vojnog lista, ukupno 24 ratna broja, objavljen je u Koprivnici 1999. kao spomen - reprint izdanje – da se ne zaboravi.

 

Mladen Pavković