Na koji način se jedan mali narod može predstaviti svijetu je svakako pitanje koje traži odgovor? Ima, doista, mnogo načina, a najnekorisnije su svakako izložbe. Izložbe mogu istaknuti pojedince, ali ne mogu istaknuti jedan mali narod. Slažete li se sa ovim, gospon Borić?

Najveću promičbu malog hrvatskog naroda su ostvarili nogometaši u Rusiji sa predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović (KGK), ali takvu promičbu ne vole lažni i napuhani hrvatski intelektualci koji su zakržljali komunistički aparatčiki, a najgoru promičbu malom hrvatskom narodu čine njegovi komunistički intelektualci koji su okupirali hrvatsku diplomaciju, u što smo se bezbroj puta uvjerili. Oni promiču Tita umjesto Hrvatske i njezinog naroda te često ogovaraju svoju državu. Eklatantan primjer takvog diplomata je dr. Ivo Goldstein, a koliko je takvih?

Da je hrvatska svijest doista komunistička otkrio nam je izbor Milanovića za predsjednika države umjesto KGK. Dok je KGK svugdje bila poželjni gost, Milanovića nitko ne želi u blizini. U godinu dana je posjetio Albaniju, čijem predsjedniku je navodno bio savjetnik, i Austriju, što Hrvatskoj nije donijelo nikakve koristi.

Uistinu, hrvatski predsjednik nema nikakvih ovlasti, a narod najviše poštuje predsjednika države, što znači da bi izabrani predsjednik države morao voditi izvršnu vlast umjesto komunističkih premijera potvrđenih saborskom većinom. Zbog komunističke svijesti birača, lako bi se moglo dogoditi da za predsjednika ponovo izaberemo Josipovića ili njemu sličnoga.  Hrvati ne žele izabranog kralja već predsjednika države.

Zašto Predsjednike biramo na izborima ako nemaju nikakvih ovlasti? Predsjednik države bi morao imenovati diplomate i sudce, a zadaća Sabora je da ih potvrdi ili odbaci. On mora imati i pravo veta. Svi hrvatski diplomati morali bi biti klasično obrazovani i morali bi imati specifičnu karizmu ako žele promicati hrvatske interese. Kakav je to hrvatski diplomat ako ne može promijeniti odnos jedne države prema maloj Hrvatskoj? Sve ovo nam pokazuje da Hrvatskoj treba demokratski Ustav, ali nisam siguran da ga birači ne bi odbacili na raferendu. Ustav jedino mogu prihvatiti ili odbaciti birači na referendu, ali ni to ne odgovara komunističkoj svijesti jer tako političari postaju sluge naroda umjesto njegovi gospodari.

Gospon Borić vjeruje da se uz pomoć poznatih pojedinca može djelovati na velike narode, ali osobno vjerujem da postoje i drugi načini, a eklatantan primjer su Židi. Oni se međusobno ne vole i puni su jala kao i Hrvati, ali kad je u pitanju Izrael istupaju pred svijetom zajednički. Oni čak i nisu narod nego religijska sekta. Dakle, jednom narodu u vlastitoj državi ne treba zajedništvo, ali joj je potrebno zajedništvo kad istupa pred svijetom. Izvor tog židskog zajedništva je Stari Zavjet, pa se pitam zašto naš izvor zajedništva ne bi postao sanskrit jer on je izvor svih arijskih ili indoeuropskih jezika. Sanskrit je izvorna haravača, odakle i naš etnik Harvač ili Hrvat. Hrvati danas to ne znaju jer nemamo lingvističke stručnjake koji bi mogli dokazati da je sanskrit uistinu izvorni haravački jezik prije semitizacije, ali zato imamo dogmatske slaviste i vukovce.

Zašto Hrvati to ne znaju? Oni to ne znaju jer ih nitko o tome nije učio, a za mnoge Hrvate Arijci su Nijemci jer ne znamo da su nazivi Arica, Arvica, Arva ili Aria naziv za Harvače na tuđem pismu isto kao nazivi Calveni (Slaveni) i Cerveni (Cervi i Servi). Arva je semitskim čitanjem postala Avra, a avra je naziv za židsku sinagogu među katoličkim ''Slavenima'', isto kao i naziv Žid. Međutim, naziv Avra nam otkriva tko su bili Avari. To su Azari koje pogrešno nazivamo Hazari  umjesto Vazari ili Vačari. Azari nisu bili Hebreji, ali su prihvatili Stari zavjet i naselili istočni dio Europe. Oni su stvorili Avarski kaganat u Dalmaciji. Nema nikakve sumnje da su prije toga bili Hrvati. 

Zašto je Haravača postala Arva? Uvođenje suglasničkog semitskog pisma i nedostatak slova za izvorne haravačke glasove H, V, Č i Š te zamjena glasa R glasom L dovelo je do toga da Hrvati ne prepoznaju etimologiju hrvatskih riječi, posebice hrvatskih toponima  i imena. Hrvatski jezičari uopće ne znaju da su Latini u jednom trenutku ispuštali početne samoglasnike pa staro ime Amir ili Amira je postalo Miro i Mira. Isto tako ne znaju da su haravačke glasove V i Č zamjenjivali glasove B i G.  Suglasničko pismo u Europu su donijeli Hrvati sa Levanta koji su bili poznati kao Liburni ili Liburi i Etrurci, a njihov biblijski naziv je Levi ili Levit. Slično su Semiti  glas Č zamjenjivali glasom T pa je naziv Harvač postao Harvat ili Hrvat, Horvat i Hrovat.

Gospon Boriću, riječ kravata je  dobila ime po Hrvatima ili Croatima, ali današnja kravata je francuska ideja. Srbi nam otimlju sve poznate Hrvate, a najpoznatiji su pravoslavac Tesla i katolici Boškovič i Držič ili Dražič. Svi pravoslavci moraju biti Srbi, a Hrvati zahvaljujući hrvatskim vukovcima i slavistima su postali  Slaveni jer i Srbijanci su Slaveni. Tako su katolici trebali postati Srbi u kraljevini Jugoslaviji, ali se pravoslavci nisu mogli izjasniti kao  Hrvati.

Ako pak razumijemo etimologiju, vidjet ćemo kako je Crvena Hrvatska postala Crna Gorača ili Crna Gora. Zašto Gora a ne Gorača? Opet je u pitanju grčko pismo. Na sličan način su Hrvači postali pod Latinima Cer-Veni, a nametanjem kršćanstva Cervi ili Servi. Naziv Servi na grčkom pismu se pisao Serbi jer grčko pismo nije imalo slovo za glas V, a glas B je često zamjenjivao glas V. Dakle, Srbi nisu imali ništa zajedničko sa današnjim Srbijancima, ali su sve  imali zajedničko sa Hrvatima – religiju, jezik i običaje. Zbog Bizanta mnoge hrvatske glasove su zamijenili grčki glasovi jer je Hrvatima kršćanstvo nametnuo Bizant, a ne Rim. Čini li to Hrvate Srbijancima? Ne, ali nas čini bizantskim Srbima? Nema nikakve sumnje da Srb i Srbijanac ne označuju isto.

Harvači su Sanskriti, a to nam otkriva sufiks ''krit'' koji je nastao od naziva Kreta, dakle, Hreveta. Preko sanskrita možemo promicati haravačku civilizaciju koja se proširila diljem globusa, a to nam otkriva da je haravača bila i religija. Iz svega ovoga možemo zaključiti da su Harvači bili misionari i kao takvi tvorci prve ljudske civilizacije. Na to nas upućuje i Herodot u njegovoj Povijesti jer u njoj piše da su Amazonke na Crnom moru ostale same dok su muškarci odlazili naprije u Egipat, a nakon Egipta u Perzij, i Indiju. Oni su morali biti misionari koji su širili haravačku civilizaciju.

Haravača je također bila dvojna religija koja je štovala Sunce i planet Zemlju. Riječ hara je označavala sunce, a riječ vača je označavala Zemlju. Tako su nastale dvije kaste. Štovatelji Sunca su bili svećenici i učitelji kao i vladari. Štovatelji Zemlje su bili ratari, stočari, obrtnici i trgovci. Na ovom učenju je nastao feudalizam.

Na koncu tvrdim da je haravača bio jezik od kojeg su nastali starogrčki i latinski jezik. Mi danas to ne prepoznajemo zbog gramatike i različitih pisama jer neki hrvatski glasovi su ispuštani ili zamjenjivani drugim glasovima. Primjerice, engleska riječ za grob je grave, koja je nastala od izvorne riječi gravača, a kod nas su pod Bizantom odrazila kao greb, grib, gribia. Od ovih riječ nastaje riječ grb koja je izvorno na grobu označavala pleme. Sapient sat.

 

Srećko Radović