HRsvijet.net - Hrvatski svijet - Razumjeti Hrvatsku - Vijesti

Thursday, Apr 24th

Last update:06:01:00 PM GMT

You are here: Kolumne Damir Pešorda Damir Pešorda: Bog i znanost

Damir Pešorda: Bog i znanost

E-mail Ispis PDF

Aktualni prijepori oko zdravstvenog odgoja u školi ponukali su me na ponovno promišljanje jednog starog pitanja – pitanje odnosa vjere u Boga i znanosti. Složeno je to pitanje kojim su se bavili mnogi mudri ljudi, tako da nemam iluzija kako ću ja o tome reći nešto novo, no držim da je potrebno o tome progovoriti jer kao da se u našem vremenu, površnom i prebrzom, gubi iz vida ono što je o tome već rečeno, pa čak i ono o čemu je u našoj civilizaciji bila uspostavljena neka vrsta gotovo konsenzusa.

Primjerice, umni su se ljudi još poodavno suglasili oko toga da znanost ne može ni dokazati ni opovrći Božje postojanje, kao i oko toga da sveti spisi nisu od pomoći znanstvenom tumačenju svijeta. Međutim, to kao da se stalno zaboravlja, pa se argumenti znanosti potežu protiv vjernika i vjerskih istina.

Pri tome je vrlo popularna floskula o ''mračnom srednjem vijeku'', kojom se želi reći kako je Crkva beznadno anakrona institucija, zaostala u srednjem vijeku, dok je svijet u međuvremenu, zahvaljujući znanosti i nepomućenoj vjeri u progres, stigao, eto, u 21. stoljeće. I to famozno ''21. stoljeće'', kojemu se tepa i kojemu se vjeruje bespogovorno, postaje argument za sve i svašta. Baš kao što ''mračni srednji vijek'' postaje etiketa kojom se Crkvu i vjernike unaprijed eliminira iz bilo kakve ozbiljne rasprave. Napasti nije odolio ni ministar Jovanović, braneći svoju viziju zdravstvenog odgoja, napao je Crkvu i HDZ: ''Karamarko i HDZ se vraćaju u prošlost, jer je to sve što njihova vlada iz sumraka može ponuditi! I sjajno se uklapa u HBK-ov povratak u srednji vijek!''. Tako ministar na svome Facebook profilu, a njegovi anonimni internet-poklonici lupaju još prizemnije: ''To je sukob svjetonazora. Ne može ministar ići s nekim u raspravu da je zemlja okrugla jer ova drugi tvrdi da nije ! Taj je sukob počeo još doba Galijeja, a sada je samo dobilo točku na 'I' !'' (preuzeto iz rasprave na Forumu.hr).

U ova dva citata sadržana je sva mudrost ''naprednjaka'', sva njihova argumentacija, a, bojim se, i sve njihovo znanje. Pa da onda malo proanaliziramo tu njihovu argumentaciju! Nesretnik s foruma misli da se ''Galijejo'' s Crkvom sporio oko toga je li Zemlja okrugla premda u pučkoškolskim udžbenicima piše da su još stari Grci znali da je Zemlja okrugla. Zaključili su to promatrajući brodove na pučini, a Eratosten je čak dosta precizno izračunao opseg zemaljske kugle. Ministrovo pak poistovjećivanje Hrvatske biskupske konferencije i najveće oporbene stranke sa (su)mračnim srednjim vijekom zahtijeva da kažemo nešto o srednjem vijeku.

U površnom kolokvijalnom diskursu uobičajilo se srednji vijek uzimati kao sinonim za zatucanost, mračnjaštvo, zaostalost, praznovjerje, nasilje nad slobodnom mišlju, neprijateljstvo prema znanstvenom napretku i što sve ne. Činjenice pak stoje malo drugačije. Srednji vijek je istinska i jedina kolijevka naše civilizacije i temelj njezine znanstvene i tehnološke superiornosti. Utemeljitelj moderne sociologije Max Weber, za kojega nitko ne može reći da je bio sklon kršćanstvu, držao je da europski mentalitet, kojega su bitne značajke racionalnost i svrhovitost u ophođenju s prirodom, svoje korijene ima upravo u kršćanskoj vjeri. O čemu se tu radi pokušat ću pokazati na jednom primjeru. Kinezi su izumili barut, međutim svrhovitim su ga učinili Europljani. Dok je Kinezima barut služio za vatromete, Europljani su ga iskoristili za unaprjeđenje ratovanja. Nećemo sada o tome je li europski način nužno bolji. S moralnog stanovišta čini se gorim, no, htjeli mi to ili ne, moramo priznati da je tehnološki napredak dosada išao rame uz rame s unapređivanjem ratovanja. Internet je izumljen u Pentagonu, atomska se energija prvi put upotrijebila u ratne svrhe itd

No, vratimo se našoj temi. Što je to u kršćanskoj vjeri i, slijedom toga, kršćanskoj civilizaciji što joj je omogućilo tako strelovit tehnološki napredak? Manfred Lütz, ugledni njemački psihoterapeut, liječnik i teolog to objašnjava na sljedeći način: Značajne je posljedice već imalo i to što - za razliku od narodnih mitova – Bog Starog zavjeta nije već zatekao pramateriju koju bi, potom, sam oblikovao, nego je moćno stvorio svijet ni iz čega. Taj Bog nije istovjetan sa svijetom ili prirodom kao kod panteista. On je bio potpuno drugačiji, beskonačno nadmoćan nad svijetom. (…) Time je svijet prvi put bio korjenito razbožanstvenjen, sekulariziran, posvjetovljen. Svijet je, dakle, bio nemoćan, svemoćan je bio samo njegov Stvoritelj koji je, dakako, ostao u njemu sveprisutan. A čovjeku koji je drhtao pred silama prirode kazao je za ondašnje prilike gotovo nevjerojatnu riječ: ''Podložite sebi zemlju!'' To je bilo nešto posve novo u povijesti narodnih religija te je imalo goleme posljedice za sliku o Bogu i svijetu. (…) Ali onda je kršćansko vjerovanje da je Bog postao čovjekom uzdiglo sve ljude u visinu koja im se ni u jednoj drugoj religiji dotada nije priznavala. Nova samosvijest konačno je ljudima oduzela mitski strah pred svijetom i dopustila im razvoj sustavne znanosti i funkcionalne tehnike. Kalvinistička inačica kršćanstva, koja je u gospodarskom uspjehu gledala znak božanskog izabranja, pobrinula se i za ekonomsku pobjedu toga europskog projekta (M. Lutz: BOG – Mala povijest najvećeg; Verbum, Split, 2012., str. 123 – 124.).

Sve te činjenice prosječnom suvremeniku izmiču iz vida ili mu uopće nisu poznate. On rezonira kao da je samorazumljivo to što je od šesnaestog stoljeća nadalje odjednom procvjetala i ubrzano se razvijala znanost, a Crkva se tom ''samorazumljivom'' procvatu svim silama opirala. Međutim, stvari stoje upravo suprotno! Kršćansko ili, ako baš hoćete, crkveno srednjovjekovlje stvorilo je sve potrebne preduvjete za razvitak znanosti i racionalizma ko tipičnog obilježja europskog načina mišljenja. U srednjem vijeku stvorena je institucija sveučilišta, nastala je u krilu Crkve, sačuvane, obnovljene i optimizmom nove vjere oplemenjene vrijedne tekovine antičke misli, grčka filozofija i rimsko pravo. Upravo u srednjem vijeku potisnuta su iz narodne svijesti bezbrojna praznovjerja i besmislice koje su čovjeka starog vijeka držala u podložnosti stihijskim silama prirode, bajanju, vračanju, žrtvenim obredima, općenito iracionalnom, upravo u srednjem vijeku utemeljena je i eksperimentalna metoda kao jedini učinkovit put znanstvenog napretka, a utemeljio ju je franjevac Roger Bacon (1214. – 1294.). Konačno i ljubav kakvu još uvijek slavimo u velikim pripovijestima naše civilizacije i u petparačkim ljubićima ''izumljena'' je potkraj srednjeg vijeka u pjesništvu trubadura i njihova genijalnog nastavljača Francesca Petrarce. Danas kada smo na dobrom putu da sva ta velika postignuća srednjovjekovlja destruiramo i uništimo doista bi nam dobro došao povratak u ''mračni srednji vijek''. No ministar Jovanović se ne treba bojati, u povijesti nema povratka, ali ni napretku u onom smislu kakvim ga poimaju pristaše ''vulgarnog marksizma''.

Kao što sam još na početku ustvrdio, znanost ne može ništa reći o Bogu. Pitanje Božjeg postojanja jednostavno nije znanstveno pitanje. O toj umnim ljudima očitoj činjenici Leszek Kołakowski kaže: Bez sumnje, ništa u znanosti ne sprječava fizičara da vjeruje u Boga, i njegova vjera može naći psihološko ohrabrenje u njegovim razmišljanjima o zamršenoj mašineriji Prirode; pa ipak, on nema pravo da ovo vjerovanje vidi kao objašnjavalačku hipotezu u znanstvenom smislu, a još manje kao logički zaključak izveden iz fizičke teorije, niti je on, time što je fizičar, nužno spremniji da se uhvati u koštac s pitanjem o Bogu (L. Kołakowski: Religija, BIGZ, Beograd 1987.  – kroatizirao prijevod D. P.). Na žalost, tog se naputka brojni znanstvenici ne drže, štoviše oni agresivniji, npr.  Richard Dawkins, svoja postignuća na znanstvenom polju neštedimice koriste u popularizaciji vlastitog ateističkog svjetonazora. Podjednako je nekorektno, naravno, i znanstveni autoritet koristiti kao argument za dokazivanje Božjeg postojanja, ispravnosti vlastite vjere i sl.

Dakle, napredak znanosti ne pretpostavlja približavanje rješenju pitanja Božjeg postojanja ili nepostojanja, ama baš nimalo, niti su znanstvenici za to pitanje imalo kompetentniji od običnih ljudi. Logički gledano, to i mora biti tako. Pod pretpostavkom da Bog postoji, nema nijednog valjanog razloga koji bi ga prisiljavao da se očituje čovjeku koji je doktorirao fiziku ili biologiju, a sakrije lučkom radniku. Kakav bi to Bog bio!? Svakako ne kršćanski Bog, nego neki bog po mjeri ljudske taštine, dakle ljudska tvorevina. Ako Bog pak ne postoji, on također nije u domeni onoga čime se bave znanstvenici, budući da, koliko mi je poznato, znanstvenici proučavaju isključivo ono što postoji. I to postoji u materijalnom obliku. O stvarima koje nije uspio istražiti znanstvenik ne može reći ni da postoje ni da ne postoje. Tako će i ''nepostojeći Bog'' vječno ostati izvan njegova domašaja. Ipak, tehnološki napredak naše civilizacije priskrbio je znanosti auru one nedodirljivosti i svemoći koju je nekoć u društvu zaposjedala teologija, a znanstvenici su tako postali svojevrsni ''teolozi'' suvremenog svijeta. Pobožanstvenjena znanost tako danas privlači, uz mnoštvo vrijednih i pametnih ljudi, i brojne hohštaplere, manipulatore, histerične promotore vlastitih istina i druge nesolidne ljude. Oni, zaogrćući se plaštem znanosti, plasiraju razne ideološke papazjanije, bilo iz nastranosti, zaluđenosti ili golog interesa.

Britanski publicist, ljevičar i tvrdokorni nasljedovatelj izvornih ideala prosvjetiteljstva, Francis Wheen, rugajući su prodoru pseudoznanosti u postmodernistička teorijska razglabanja, ironično primjećuje: Premda postmoderna uglavnom jest bedastoća, riječ je o bedastoći sa svrhom: služeći se kvaziznanstvenim nazivljem, po-mo teolozi namjeravali su dignuti u zrak same temelje 'objektivnosti' znanosti. To što su o matematici, fizici ili kemiji znali frišku figu ne bi ih nimalo zasmetalo. Luce Irigaray, šamanica tog pokreta, proglasila je Einsteinovu formulu E=mc² 'seksističkom jednadžbom' budući da 'brzinu svjetlosti' pretpostavlja 'nekim drugim /manje muškim/ životno potrebnim brzinama' (F. Wheen:Kako su prodavači magle zavladali svijetom /Kratka povijest modernih sljeparija/ Algoritam, Zagreb, 2005., str. 82.). A upravo iz legla takvih znanstvenika i takve znanosti dolaze sporni dijelovi kurikuluma zdravstvenog odgoja oko kojega se posljednjih dana lome koplja.

Loša je to znanost, a još su lošije namjere onoga tko je pokušava nametnuti kao pravu znanost. Kada se pak razgrne ta ideološka, kvaziznanstvena magla, ostaje činjenica da živimo u društvu podijeljenih vrijednosti: jedni vjeruju u Boga, drugi ne vjeruju; jedni načelno prihvaćaju tradicionalne kršćanske vrijednosti, drugi ih načelno ne prihvaćaju. Želimo li sačuvati kakav-takav društveni mir, rješenje je samo jedno – tolerancija, međusobno uvažavanje i mogućnost izbora. Galama i kvaziznanost tu mogu samo odmoći.

 

Damir Pešorda


Damir Pešorda: Bog i znanost