HRsvijet.net - Hrvatski svijet - Razumjeti Hrvatsku - Vijesti

Friday, Sep 19th

Last update:08:18:39 PM GMT

You are here: Magazin Turizam PLOVEĆI GRADOVI - Najveći putnički brodovi na svijetu

PLOVEĆI GRADOVI - Najveći putnički brodovi na svijetu


Zamislite zaista veliki brod dužine preko 400 m, površine kao gotovo četiri nogometna terena, visok 15 i više katova i težak preko 150000 tona. Danas ih je više od nekoliko takvih a popularno se nazivaju plovećim gradovima ili divovima mora. Riječ je o putničkim prekooceanskim brodovima, koji su u novije vrijeme namijenjeni uglavnom kružnim turističkim putovanjima.

Iako su se veliki putnički brodovi gradili još u 19. stoljeću, prvim službenim “divom” smatra se parobrod “Mauretania” koji je 1907. godine krenuo na svoje prvo prekomorsko putovanje iz Liverpoola do New Yorka. U povijesti brodarstva ostat će zapamćen kao tada najbrži i najluksuzniji putnički parobrod. Upravo je njegova postojanost i popularnost potakla gradnju sve većih, bržih pa i luksuznijih brodova. Stoga se razdoblje od početka dvadesetog pa do polovice sedamdesetih godina prošlog stoljeća često naziva i doba “Divova mora”. Mnogi od tih brodova plovit će tridesetak pa i više godina, a mnogi će biti i ostati simbol brzine i luksuza, ali nažalost i tragedija. Tako je slavni parobrod “Titanic” već na prvom putovanju završio svoj plovni vijek.

Mnogi brodovi su uistinu predstavljali prave legende, bilo veličinom i brzinom ili pak lijepim vitkim linijama brodskog trupa i nadgrađa. Većina tih brodova služila je u miru, ali i u doba Prvog i Drugog svjetskog rata prevozeći trupe i vojni materijal. “Mauretania”, “Titanic”, “Europa”, “Normandie”, “Queen Mary”, “Queen Elisabeth” te mnogi drugi, samo su dio ogromne flote putničkih brodova koji su plovili između 1907 i 1977. Svi ti brodovi bili su pravi gradovi u malom gdje su se susretali različiti ljudi i socijalni staleži.

Iako su prekooceanski brodovi obavljali gotovo svu međukontinentalnu razmjenu putnika 19. i većine 20. stoljeća, od 1960-ih nagli razvoj zračnog prometa obilježava postupno gašenje oceanskog putničkog prometa. U to je vrijeme većina transatlantika povučena ili preusmjerena u krstarenja. Putovanja velikim oceanskim brodovima ipak su sačuvala manji segment tržišta za putnike koji let avionom smatraju nesigurnim ili u najblažem slučaju, stresnim. Trenutačno jedini takav brod u službi je “Queen Mary 2”, sagrađen 2003. U 21. stoljeću, gotovo svake godine izgradi se neki novi najveći svjetski ploveći grad. Najnoviji najveći putnički brod na svijetu je “Oasis of the Seas”.

Povijest plovećih gradova

Prvi veliki prekooceanski brodovi počeli su se graditi prije 150 godina zbog rastuće potrebe za masovnim prekooceanskim prijevozom. Naime, u vrijeme kada se SAD počeo naglo razvijati mnogi su Europljani željeli okušati sreću i izgraditi kvalitetan život u Novom svijetu. Tako su već u drugoj polovini 19. stoljeća izgrađeni prvi željezni parobrodi za prijevoz velikog broja putnika, a vrhunac prve faze izgradnje velikih brodova bila je prva ali tragična prekooceanska plovidba “Titanica”. Njegovo je potonuće, iako ne i najveća, zasigurno najpoznatija pomorska katastrofa.

Prvi svjetski rat prekinuo je razvoj putničkog prekooceanskog brodovlja, ali je između dva svjetska rata potreba za masovnim prijevozom putnika ponovno porasla. Stoga je velika brodarska kompanija “Cunard Line” odlučila proširiti zavidnu predratnu flotu brodom, koji je dobio ime “Queen Mary”. Početkom 2. svjetskog rata preuređen je za prijevoz vojnih trupa. Brod “Queen Elizabeth” bio je sestrinski brod transatlantika “Queen Mary”. Imao je također 300 metara duljine, 83.000 tona, ali je bio nešto luksuzniji i viši od broda “Queen Mary”. Kada je izbio Drugi svjetski rat, brod još nije ni ušao u službu, pa je smjesta u SAD-u prerađen u brod za prijevoz vojske. Ta dva broda, koja su u brodarskim krugovima često nazivali “dvije kraljice”, mogla su ukrcati po 10.000 vojnika.

“Queen Mary” i “Queen Elizabeth” obavili su za Drugog svjetskog rata golem posao za saveznike jer su zajedno prevezli preko milijun vojnika iz SAD-a, Kanade i Australije u ratne zone, te velik broj ratnih zarobljenika. Nakon rata brodovi su se našli u civilnoj službi. Dvije kraljice ponovno su preuređene za prijevoz civilnih putnika preko Atlantika. Četrdesetih i pedesetih godina posao je išao sjajno pa su još neki brodovi bili uvedeni u službu, primjerice “United States”, koji je zaplovio 1952. godine. Iste godine, ploveći 38 čvorova na sat oborio je rekord u brzini prelaska Atlantika, prešavši ga za tri dana, 10 sati i 40 minuta. Taj rekord, u kategoriji velikih brodova drži još i danas.

U međuvremenu su prekooceanski brodovi dobili sasvim novu konkurenciju u vidu sve kvalitetnijih, bržih i sigurnijih zrakoplova. Kada su u službu ušli mlazni putnički avioni, koji su bez problema mogli preletjeti Atlantik, brodski putnički prijevoz počeo je naglo opadati.

Unatoč propasti prekooceanskog prijevoza “Cunard Line” se odlučio početi baviti organiziranjem krstarenja, koja su postala iznimno popularna među bogatijom klijentelom, posebno u SAD-u.

Upravo u vrijeme kada su “dvije kraljice” povučene iz službe, zaplovio je brod “Queen Elizabeth 2”, najluksuzniji putnički brod svojeg vremena namijenjen prije svega krstarenju. Uskoro je izgrađen i novi superluksuzni “Queen Mary 2”. Tako su dvije stare kraljice dobile i svoje dvije mlađahne nasljednice.

Iako se prvi brodovi namijenjeni isključivo za krstarenje grade već 1970-ih, intenzivniji razvoj krstaša ili popularnije, cruisera, počinje polovinom devedesetih kada je nakon 50 godina izgrađen prvi brod veći od “Queen Elizabeth”, imena “Carnival Destiny”. Od tada se grade sve veći brodovi tog tipa.

Brodovi za krstarenja sve su popularniji, a ovu novu unosnu granu turizma podupiru i poznate brodske tvrtke koje izbacuju na tržište sve veće i zanimljivije cruisere. Od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, od kada postoji, moderna industrija krstarenja, ugostila je preko 70 milijuna putnika. Pored interneta, ova industrija bilježi najbrži razvoj. Sve kompanije udvostručuju i flotu i broj zaposlenih. Primjerice, 1999. godine luksuzno je krstarilo oko 7 milijuna ljudi, a 2003. čak 11 milijuna. Od svih putnika na cruiserima Amerikanci čine čak polovicu ukupnog broja putnika.


Cruiseri

Krstarenja su desetljećima bila rezervirana tek za bogate vremešne sretnike ili pak za one imućnije. Obični smrtnici viđali bi luksuzne brodove, na fotografiji ili, u najboljem slučaju, u nekoj velikoj luci. Međutim globalizacija i rast tržišta učinili su svoje pa je u posljednje vrijeme cijena bajkovitih krstarenja na prekomorskim divovima postala dostupna i prosječnom staležu. Osim toga gradi se sve više luksuznih brodova tako da gotovo svake dvije godine iznikne neki novi najveći svjetski brod.

Brod za krstarenje namijenjen je kružnim turističkim putovanjima, najčešće u tropskim ili zatvorenim morima ili uz obale prirodno ili kulturno-povijesno atraktivnih zemalja. Putnicima se tijekom putovanja nudi širok spektar najrazličitijih razonoda i atrakcija na brodu.

Pored britanskog “Cunarda Line-a”, “Royal Caribbean” svakako je jedna od najpoznatijih brodskih tvrtki koje su sudjelovale u stvaranju prekooceanskih brodova različitih namjena. Tako u svojoj floti ima čak 37 luksuznih prekooceanskih brodova, različitih kapaciteta i sadržaja a još 6 ih je u fazi izgradnje.

Ovi hoteli na vodi primaju od 1000 do 6000 putnika. Upravo su stručnjaci ove kompanije, koji slove za najveće inovatore u projektiranju brodova, 1999. godine osmislili brod sa centralnom ulicom i kabinama sa balkonima koji gledaju na brodsku šetnicu. O uspjehu “Royal Caribbean-a” dovoljno govori podatak da su izgradili 6 od 7 najvećih putničkih brodova u posljednjih deset godina. Za ljubitelje ekstremnih sportova osmislili su čak i stijenu za slobodno penjanje, a od ove godine morima plovi i brod sa velikim centralnim parkom. Jasno je da ovakvi brodovi prestaju biti samo hoteli na vodi i postaju ozbiljni ploveći gradovi.

Brodovi za kružna putovanja pravi su mali ploveći gradovi, ali nažalost i prave tvornice otpada pa shodno tomu predstavljaju i novi ekološki problem. Što je najgore od svega za njih gotovo da ne postoje službena pravila postupanja s otpatcima. Stručnjaci ustanove Ocean Conservancy iz SAD-a ispitali su što se sve prikupi u jednom danu na jednom od novijih brodova za kružna putovanja. Došli su do zapanjujućih podataka. Uz sedam tona krutih tvari i materijala tu je još više od 1200 kubnih metara onečišćenih voda iz zahoda, tuševa i praonica. Uz to blizu 60 litara otrovnih otpadaka iz fotolaboratorija i postrojenja za kemijsko čišćenje. Veći dio toga, tvrde stručnjaci, ispušta se na otvorenom moru. Na takav način se neprekidno stvaraju novi problemi, jer se sve više luksuznih brodova pojavljuje kružeći svjetskim morima te sve dublje u ekološki osjetljivim područjima.

Ploveći gradovi

Gradovi na vodi imaju sve što bi čovjek mogao poželjeti. Na glavnoj šetnici su trgovine, restorani, cafe barovi, kemijske čistionice pa čak i kazalište. Može se uživati u najpoznatijim mjuziklima, cirkuskim predstavama i filmovima. Programi sa atraktivnim izvođačima kao i diskoteka te nekoliko klubova češći su nego u najposjećenijim turističkim destinacijama. Divovski brodovi su zaista pravi ploveći gradovi koji u prosjeku primaju od tri do četiri tisuće putnika, u kojima postoji sve što vam je potrebno za život ali i ono ne tako neophodno poput, kockarnica, terena za mini golf i atraktivnih bazena.

Ploveći gradovi uglavnom imaju od 14 do 18 katova i dugi su 300 do 400 metara. Prosječna cijena krstarenja iznosi oko 1.000 kuna po danu ili po osobi. Gostima su na raspolaganju sadržaji kakve nemaju ni mnogi gradovi pa se za divovske brodove često navodi kako imaju baš sve, od kazališta do klizališta. Plove po Karibima, Latinskoj Americi, Mediteranu, oko Aljaske ili Skandinavije. Svakog dana su u drugoj luci. Stvar je izbora putnika hoće li upoznati najzanimljivija mjesta na planeti ili ostati na brodu i uživati.

Tamara Vrdoljak

HRsvijet

 


PLOVEĆI GRADOVI - Najveći putnički brodovi na svijetu