Domagoj Ante Petrić je član predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva, bivši doministar u Ministarstvu Povratka i iseljeništva, bivši zamjenik ravnatelja Hrvatske matice iseljenika, publicist i novinar, nekad aktivan u Republici Argentini, a danas u Hrvatskoj. U Argentini je bio aktivan u tamošnjoj politici i u djelatnostima usmjerenima ka oslobođenju Hrvatske, te je bio tajnik za kulturu i informiranje u prvom predstavništvu Republike Hrvatske. U Hrvatsku  je iz emigracije prvi puta došao 1991. godine.

HRsvijet:  Gospodine Petriću, hrvatskoj javnosti je skoro nepoznato kako ste i Vi bili jednim od svjedoka Bleiburga. Kako ste se našli u toj ulozi?

- U tragičnom svibnju 1945. imao sam šest godina. Moja obitelj je bila svjesna kako će komunisti također i u Zagrebu počiniti masovne pokolje nad ljudima koji su se aktivno nalazili na hrvatskoj strani ili barem nisu bili umiješani u mrežu pobornika partizanske, odnosno jugoslavenske strane. Činjenica kako je u Zagrebu tada bilo preko 200.000 ljudi koji su pobjegli ispred partizanskoga noža iz Like, Dalmacije, Istre, Bosne, Hercegovine, Slavonije, Zagorja, Vojvodine, Srijema, itd. sama po sebi govori što je narod očekivao od onih koji su tada nosili samo i jedino crvene barjake, koji su kao vrhovnog vođu priznavali Staljina, a tek onda lokalne i srpske rukovodioce. U to vrijeme, svi su ti komandiri, komesari, i ''osloboditelji'', na prvom mjestu slavili Staljina i Crvenu armiju, pa Tita i Partiju, a ubijali su Hrvate po nacionalnoj osnovi. Odnosno, sve one koji su željeli suverenu Hrvatsku i očuvanje katoličke vjere. Ubijali su masovno i Hrvate muslimanske i pravoslavne vjere.

HRsvijet: Dobar dio života proveli ste u Argentini. Kako ste tamo dospjeli?

- Poslije II. Svjetskoga rata, argentinska vlada je postupila veoma humano, otvorivši vrata  ratnim izbjeglicama iz Srednje i Istočne Europe, prema kojima je djelomično razorena, ali i osiromašena Zapadna Europa postupala uglavnom bešćutno. Usput rečeno, Argentina je u toj europskoj katastrofi vidjela neizravnu svoju korist: od 1946. do 1949. osim političkih izbjeglica, uselilo je u tu južnoameričku zemlju preko 180.000 tisuća Talijana, 100.000 Španjolaca, 20.000 Grka, itd., a svi smo mi dali ogroman doprinos napretku Argentine na svim poljima. Kad se je u demokratskoj Europi stanje normaliziralo, mnogi su se tadašnji ekonomski emigranti vratili u svoje domovine. Naravno da tako nije bilo i u slučaju Hrvata, pa je tako moja obitelj ostala u Argentini.

HRsvijet: Hrvatska iseljenička zajednica u Argentini je zahvaljujući i fizičkoj udaljenosti od Titove Jugoslavije, s vremenom postala jedna od najutjecajnijih hrvatskih zajednica u svijetu, što se očitovalo i kod uspostave i obrane hrvatske neovisnosti.

- Hrvatski emigranti su i dalje živjeli za Hrvatsku. Samo mali broj njih stekao je neko bogatstvo, napori ali i snovi bili su usmjereni prema Domovini, pomaganju rodbine u Hrvatskoj (koja za nas nikada nije bila ''stari kraj'' bez pravoga imena) i stvaranju ustanova koje su održavale hrvatski društveni, kulturni i obrazovni život. Naravno, i političke inicijative za nezavisnost Hrvatske pred stranim vladama, međunarodnim ustanovama, te u nakladništvu.

HRsvijet: Kad ste se i zbog čega vratili u Hrvatsku?

- Dne 6. svibnja 1945., u nezaboravnu nedjelju oko 2 sata poslijepodne, usred plača sviju, rekao sam dječjim, ali i hrvatskim optimizmom: ''ja znam da ću se vratiti''. U tom sam uvjerenju živio i radio.

HRsvijet: Posljednja dva desetljeća puno se toga promijenilo. Budimir Lončar, jedan od kreatora uvođenja embarga Hrvatskoj u međuvremenu je postao savjetnikom dvojice hrvatskih predsjednika. Vodi se agitacija protiv hrvatskih branitelja, ruši se državotvornost, komunistički zločini se minimiziraju, sve više mjera ima u korist četničkoga i općebalkanskoga duha. Kako gledate na te zaokrete?

- Mnogi su se komunisti i orjunaši samo lažno preodjenuli i nastavljaju tamo gdje su uvijek bili, potkopavajući demokratsko i nacionalno preobraženje društva. Od 2000. do danas, podlo ali neumorno uništavaju i našu diplomaciju, i Vojsku i Policiju, tiraniziraju nas svojom medijskom umreženom akcijom, itd. Ivo Josipović plete posebne saveze za Srbijom, a Srbija plete veliku spletku s još uvijek imperijalnom Putinovom Rusijom. Situacija je veoma osjetljiva. Mnogi Hrvati misle kako bi naš ulazak u Europsku uniju zaustavio te procese, drugi pak misle kako je EU opasnost što se tiče hrvatskih nacionalnih prava i interesa, posebice od kad je EU voljom njenog sloja današnjih vlastodržaca ''ukinula'' povijesnu istinu da je europski svijet izgrađen na kršćanskim temeljima. Ja osobno smatram kako Hrvatska može u EU samo kad ćemo imati Vladu koja će braniti snažno, pravnim instrumentima i s jasnom voljom sva  hrvatska prava i interese. Nažalost, nazočnost raznih Lončara i Jovića, kumrovečki indoktriniranih žena i muškaraca na vrhu države, udbaša, danas je otvorilo poglavlje velikih rizika pred nama.

HRsvijet: Haaški sud vodi dva procesa zbog navodnog zločinačkog pothvata na čelu s Franjom Tuđmanom. Srbija, zbog navodnih zločina počinjenih na hrvatskom teritoriju, vodi niz kaznenih postupaka protiv hrvatskih branitelja. Što je cilj? Pribiti Hrvatsku na stup srama ili nešto drugo?

- U Haagu, spram Hrvatske, prevladavaju filozofija i metodologija onih međunarodnih snaga koje su stvarale Jugoslaviju i koje su istu još 1990., 1991., i 1992. htjele očuvati, pa čak i pod cijenu novih pokolja, koje te snage nisu spriječile. Naravno da ti krugovi nasilja nad narodima mrze i Franju Tuđmana i branitelje, a progon branitelja se naglašava i zbog toga jer su ti hrvatski vojnici – koji su uglavnom bez potrebe  naglo umirovljeni - predstavljaju snagu, izravnu snagu poveznicu otpora svakom novom totalitarizmu i bilo kakvoj zajednici balkanskoga ili euroazijskog tipa.

HRsvijet: Hrvatske vlasti se u svemu ovome vrlo loše snalaze. Gdje su uzročnici tog nesnalaženja?

- Sve prokomunističke i četnikofilske strukture koje djeluju u krugovima moćnika, izvan su vremena i prostora. Svakodnevno ih vidimo kako iz svojih kancelarija ili sa sastanaka lažu i mute. Osobe tog usmjerenja ne mogu voditi našu zemlju ni u materijalni prosperitet, ni u  pravno i demokratsko državno ustrojstvo. Ne mogu Hrvatsku dovesti čak ni u EU, takva kakva ona jest.

HRsvijet: Mnogi smatraju kako se u današnjoj Hrvatskoj vodi prava rovovska bitka između croatista i jugonostalgičara. Dijelite li to mišljenje?

- Slažem se u potpunosti, a agresija UDBE i NKVD-a sve je veća.

HRsvijet: Smatrate li mogućom ponovnu uspostavu Jugoslavije, bilo u kojem obliku?

- Moguća je, u obliku konfederacije Zapadnoga Balkana ili Jugoistočne Europe. Tome vodi uništavanje obrambenoga i sigurnosnoga sistema, masovne dezinformacije i klevete   o Domovinskom ratu, balkanizacija estrade, zauzimanje HTV-a po jugoslavenima i kroatofobima, progon branitelja, pa i loša ekonomska politika. Iako je u Srbiji, Makedoniji i Crnoj Gori socijalna realnost mnogo, mnogo gora nego u Hrvatskoj, ipak se lansiraju parole o tome kako ''što će mi takva država, Jugoslavija je bolje rješenje.'' Zato je potrebno sačuvati svijest i ljubav prema slobodi, a korumpirane strane agente, nesposobnjake i sluge stranog projekta protiv neovisnosti, treba  demokratskim putem udaljiti iz pozicija moći.

HRsvijet: Prema Stjepanu Mesiću  na Bleiburgu nije bilo zločina, a za tisuće masovnih grobnica u Hrvatskoj i Sloveniji, prema njegovom mišljenju, tek treba utvrditi kako su nastale?

- Stjepan Mesić je neka vrsta prostačke paradigme Jugoslavije. Josipović i kumrovečke dame i drugovi, samo su nježnije paradigme tog istog djelovanja.

HRsvijet: Dio hrvatskih medija redovito pokušava alarmirati javnost kako su hrvatski branitelji krivci za loše stanje u državi. Prigovara im se zbog mirovina, invalidnina, itd. Međutim, ni jedan medij ne želi objaviti analizu o tome kolika proračunska sredstva idu partizanskim borcima, nekadašnjim pripadnicima JNA, OZN-e, UDB-e, KOS-a i različitim komunističkim sekretarima. Gledate li na to kao na još jedan pokušaj ocrnjivanja branitelja od strane jugoslavenske frakcije?

- Proučavanje realnosti i medijska analitika samo mogu afirmativno odgovoriti na vaše pitanje.

HRsvijet: Hrvatski branitelji su nekada bili u ogromnoj većini uz HDZ. Na proteklim izborima neke su braniteljske udruge podržale Ivu Josipovića. Danas braniteljska populacija izgleda razjedinjeno?

- Podsjetit ću Vas kako je već 1999. jedan od grlatih bivših branitelja podržavao veoma aktivno u HDZ-u i u udrugama, kandidaturu Stjepana Mesića. On danas grlato napada generala Željka Sačića i organizira neke naoko ''ispravne'' skupove branitelja i uzima sveto ime križa kao paravan. Jasno je da je rabota krtica, donekle uvijek uspješna. Zato svi oni i rade kao krtice, unutar samoga korpusa kojega napadaju. Svaki rad, krticama postiže učinke, to se dogodilo i u HDZ-u osobito nakon smrti Franje Tuđmana. Ipak, branitelji su ratnici: jasni pojmovi, manje retorike, jasniji ciljevi. Hvala Bogu! Zato se nadam kako ogromna većina branitelja zna gdje je istina. A na političkom planu, danas rascijepana konzervativna, državotvorna, domoljubna, kršćanska, demokratska  Hrvatska, traži svoj put, čeka da se HDZ oslobodi teške ostavštine i nametnutih ''lidera'' po Ivi Sanaderu. Ako do toga ne dođe u veoma kratkom roku, politički spektar će se svakako preustrojiti u korist realne, ne medijske Hrvatske. Internet je danas veliko oruđe u rukama naroda, što dokazuje uspješan rad Portala.

HRsvijet: Vi osobno, kako se vidite u tom procesu?

- Radim i dalje za Hrvatsku, i tako ću raditi do kraja života. Podržavat ću djelom, ne samo dobrim mislima i razgovorima u uskim krugovima prijatelja istomišljenika, sve inicijative koje su na pomolu. Neke su već ostvarene, treba ih proširiti, a druge se pojavljuju u politici glede skorih izbora.

Razgovarala: Mila Marušić