Ravnateljica Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Dunja Brozović Rončević u povodu završnih pregovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji upozorava kako je važno biti svjestan da se dvadeset godina nakon raspada bivše države u sjedištu Europske unije čuju mišljenja kako bi Europska komisija trebala imati jedan zajednički ured za prevođenje koji bi, uz hrvatski, bio zadužen i za bosanski, crnogorski i srpski jezik.

»Iako time formalno ne bi bio ugrožen status hrvatskoga kao službenoga jezika Republike Hrvatske kao punopravne članice Europske unije, osnivanje zajedničkoga prevoditeljskog ureda predstavljao bi presedan jezične politike Europske unije koja deklarativno podržava i potiče višejezičnost. Stoga pred Institutom, a osobito pred našim službenim pregovaračima stoje još važne zadaće u nastojanju da se hrvatskomu jeziku u zajednici europskih država osigura jednakopravan status kakav imaju svi službeni jezici država članica«, ističe Dunja Brozović Rončević u povodu skorašnjih Dana hrvatskog jezika.

U spomen na tridesetu obljetnicu potpisivanja Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, Hrvatski je sabor 1997. odlučio da se svake godine sredinom ožujka obilježavaju Dani hrvatskoga jezika. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje jedna je od ustanova potpisnika znamenite Deklaracije koja je otvorila put današnjoj ustavnoj odredbi o hrvatskome kao službenom jeziku u Republici Hrvatskoj, ali i utemeljivanju Instituta kao središnje znanstvene javne ustanove za proučavanje i njegovanje hrvatskoga jezika.

Četiri godine nakon potpisivanja Deklaracije hrvatski književnik i leksikograf Miroslav Krleža (1893. - 1981.) rekao je Enesu Čengiću da - otkad piše, piše hrvatski. »Ne znam zašto se toliko nezvani brinu oko 'jedinstvena jezika', unoseći u tu gužvu svoje političke skrivene misli, raspirujući blesave strasti, podjarivane bolesnim ambicijama nesposobnih pojedinaca«, govorio je Krleža, ističući da bi svaka analiza pokazala da se »iza intransigentnog stava prema jedinstvu jezika krije opasna i na temelju pedesetogodišnjega negativnog iskustva razorna centralistička politika koju je trebalo prevladati od prvog dana, to jest od proglašenja Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca«.

Zagrebački tjednik za društvena i kulturna pitanja »Telegram« objavio je Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika 17. ožujka 1967., nakon čega je slijedila komunistička hajka bez premca prema kulturnim i javnim djelatnicima te hrvatskim kulturnim i znanstvenim institucijama, napose Matici hrvatskoj. Mnogima je nepoznato da je jedan od najvećih protivnika "Deklaracije" bio tadašnji saborski zastupnik Stjepan Mesić.

Mesićev napad na Deklaraciju

Upitan da prokomentira svoje tadašnje stavove, Mesić je kao skoro uvijek, izgovor našao u pogrešnom interpretiranju njegove tadašnje izjave.

No, pogledajmo što je tadašnji saborski zastupnik Stjepan Mesić stvarno rekao daleke 1967.:

Vjesnik 31. ožujka 1967: “Stipe Mesić rekao je na početku svog izlaganja u diskusiji da ga nije toliko iznenadilo bacanje bombi na naša predstavništva u Americi i Kanadi, bacanje bombi na naše konzulate u Zapadnoj Njemačkoj, jer se zna tko baca te bombe i tko stoji iza tih grupica, koliko ga je iznenadila ova deklaracija.

Kada sam pročitao tu deklaraciju, rekao je, nije mi dugo trebalo da shvatim da je to politička diverzija koja je uperena protiv socijalističkog razvoja naše zemlje i koja je uperena protiv onoga što je najsvetije, što je izvojevano u našoj narodnooslobodilačkoj borbi, a to je bratstvo i jedinstvo, čega se mi ne možemo odreći i za što su pale velike žrtve, za što su pale milijunske žrtve.

Ovi bombaši, s koje god strane dolazili, doći će sigurno pod udar ne samo našeg hrvatskog naroda, nego svih naroda naše socijalističke domovine. Bez obzira na to na koji način se postavljaju obranaški potpisnici i sugovornici tih potpisnika, na koji naein oni branili sebe, da li su to potpisali u pijanom ili kakvom drugom opojnom stanju.

Mislim da je deklaracija doživjela apsolutni krah, i da je javnost osudila sve njezine sastavljače. Pridružujem se onim drugovima zastupnicima koji traže da se objelodane imena potpisnika, da se ne samo društveno i politički osude stavovi i potpisnici deklaracije, nego da i tužilaštvo pokrene krivični postupak protiv odgovornih osoba”.

Mesićeve tadašnje poruke bile su, a i danas su također, više nego jasne.

Facebook grupa: Uhapsili smo Sanadera, sad je na redu Mesić