Glasova je nježnih sve više među nama, koji  viču u pustinji i pripravljaju put Gospodnji po hrvatskim zemljama, glasova ljudi, koji se, živeći  istinu sebe u kući vlastita jezika i očekujući blaženu nadu, hrabro iskazuju vlastitim djelima ljubavi, i ne daju se ustrašiti režanjem zloga, niti zavesti   glasom rogatoga iz usta  onih koji - ovdje i sad, posvud i zauvijek -  žele prognati istinu i smrviti čovječansku ljubav u Gospodinu.

Ali, vapijući glas naroda, slobodarska riječ produhovljena pojedinca i građanina,  ne probija se  do hrvatskih masmedija, naime povlašteno  natrpanima riječima, prizorima i porukama, koji ne služe miru i dobru narodnomu i dostojanstvu i sreći osobe, nego nultikulturnoj globokraciji, što kani hrvatski narod  pretvoriti u privid i spektakl i prisiljava ga podnositi skupnu i pojedinačnu dresuru samozaborava.

Na glasove nade žustro se odgovara isključivanjem slobodara iz života zajednice, verbalnim nasiljem nad demosom i plebsom, zastrašujućim prijetnjama, poput one Josipa Boljkovca, privrženika kompartijaške "ćelije Megazločinca", udbaške poruke  reklamerski objavljene 25. veljače u  "Večernjemu listu" ,  koju je, kao dosljedni antidemokrat,  taj ex-ministar uputio i jednomu ministru u sadašnjoj demokratskoj Vladi RH i hrvatskomu puku i kojom  hudojamarski veli kako bi " mračna ulica" (likvidatorski lirski pojam J.B.) mogla progutati svakoga u Hrvatskoj tko konačno, dvadesetak godina nakon svibanjske objave obnovljene hrvatske države,   prijeđe s riječi na djela i započme, kako to zakon nalaže i odgovorni ministar javno obećaje, krivično goniti počinitelje genocida i inih zločina izvršenih, po naredbi ili uz suglasnost  komunističko-ortodoksnoga Beograda, protiv hrvatskoga naroda plebiscitarno opredijeljena za svoju, u izabranu okrilju  Rimske  Crkve  trinaest stoljeća duhovno-religijski oblikovanu,  slobodnu državu.

Nova nomenklatura hrvatskoga para/vladateljstva, s nemalim brojem moćnih pripadnika ili sljedbenika nekadašnjih kompartijskih  nenarodnih struktura i ćelija megazločina, služi se svim raspoloživim sredstvima u očuvanju velevlasti u rukama tih ideokratskih sijača kulture smrti i kliconoša kulta megazločinca. Zasigurno drže kako sada ama baš sve mogu, jer su postigli da zlotvorni  dedijerski "mit o Jasenovcu" i laž o Domovinskom ratu kao "zajedničkom zločinačkomu pothvatu", priređivana i u ovdašnjim KOS-krugovima i među drugovima iz intelektualnih došaptavačkih "crvenih brigada"  kao istina za suđenje Hrvatskoj u Haagu,  služe istomu Rogu, koji se od godine 1945. do danas nastavlja osvećivati Hrvatskoj, i to zbog hrvatske stepinčevske vjernosti Kristu kao "osovini sveopće povijesti" (Hegel) i hrvatskoj slobodi.

Reciklirani boljševici u Hrvatskoj, ogoljeni poput ojađena, zločinima komunizma obilježena,  exoznaškoga dvojca Boljkovac-Manolić,  svojom su korjenito nedemokratskom političkom doktrinom i para/vladateljskom praksom, tako bliski  talijanskomu fašističkomu vođi Mussoliniju, zločinačkomu agresoru na hrvatski narod i zemlje koji je paktirao i sa srpskim nacifašistima ("četnicima") i komunistima i s "NDH" -  sve na štetu Croatiae, koji je, bogomrzac svim fašističkim zlodjelom svojim, tvrdio da "narod nikada nije suveren" te da "vlast zasnovana na  konsenzusu naroda nije nikada  postojala, ne postoji, niti će ikada postojati". U tomu je smislu  fašističkom i ona  izjava "Megazločinca"  Josipa Broza,  obećanje  predsjednika FNRJ / SFRJ dano Armiji i Udbo-Partiji i petokolonaškoj formaciji okupacijski nalegloj i  raspoređenoj po svemu hrvatstvu, da će prije uzvodno poteći rijeka Sava, nego Hrvatska (zaposjednuta 1918., poklana 1945.) opet postati hrvatskom nezavisnom državom.

Ovaj kroatofobni sablastni lik Josipa Boljkovca, izronio iz totalitarističke tmine, na valu EU-forije "srbobranske" istrage utemeljitelja svibanjske Republike Hrvatske i svih njezinih, višemilijunskih,  stvarnih branitelja, budući lučonošom "avangarde radničke klase", na vrijeme  je ponudio usluge  novom gazdi objavivši, u srpskim "Vestima" (Frankfurt) 12. veljače 2009. prvu rečenicu za tadić-josipovićevski dogovorni srbohrvatski udžbenik zajedničke (!) najnovije povijesti na temu Domovinskoga osloboditeljskoga rata: "To je bio građanski rat, koji je nastao kao posledica dogovora između Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana o podeli Bosne i Hercegovine i razmeni stanovništva pomoću etničkoga čišćenja." Budući da ni na takova širenja lažnih vijesti i javno sramoćenje nacije  i domovine nisu odgovorile ustanove demokratske pravne države, teško je, u kontekstu svih protuhrvatskih regionarskih radova na razbijanju Croatiae i strukturiranju "Serbobalkanije" te ozbiljne, predsjedničke,  prijetnje lomljenjem vratova protivnicima toga kursa i boljkovačke  šapat-likvidacije sviju koji se bore za demokraciju, ne prisjetiti se strave  od države u govoru fascio Benita M., iz g. 1926.: "Članovi smo države koja nadzire sve djelatne snage u naciji. Nadziremo sve političke, moralne, gospodarske snage..."

Sklad je nježnih glasova hrabrosti i nade i građanskoga otpora  sofisticiranoj tiraniji tchetnicuma i podaničkoga uma, svojom plemenitom prosvjednom notom, upotpunila  domočuvarica gospa Marija, koja nas sve podsjeti na nedavna srpskofašistička i yu-Armijina zlodjela nad hrvatskim čovjekom, na primjeru odaslane autentične, i užasne,  ispovijesti jedne od"bezimenih" žrtava osvajačkoga srpskoga pohoda, logoraša u srpskom koncentracijskom logoru Manjača, koji je, nedaleko od Banja Luke, osnovala "Titova" JNA: " Zatočen sam 30.07.1991. g. u šumi kod Gline. U logoru Manjača proveo sam 8 mjeseci  i 20 dana. Svakodnevno su me tukli nogama, šakama, kundacima, stavljali u klade da stojim po nekoliko dana bez vode i hrane. Čizmama su mi izbijali zube. Nisu mi dozvoljavali da vršim nuždu. Nitko mi nije smio dodati vode da ne bi bio odmah ubijen... Žigosali su sa užarenim željezom slovo U na čelu pri ispitivanju, mučenju i ubijanju..."

Nekoć u velevlasti ćelija megazločina, s udbopastirima poput v.drakulićâ i v.stanimirovićâ, hrvatsko bijelo janje bijaše crno trpno stanje, osuđeno na žigosanje. I na  onkrajsmrtni ples pred vukom.

Mile Pešorda (Kolumna Eurogledi / Hrvatsko slovo br.828.)