NDH je proglašena Desetoga travnja l941. godine u Zagrebu. Ona nije bila ni fašistička, ni nacistička tvorevina, nego djelo hrvatskoga naroda i njegovih ustanika, koji su velikim žrtvama radili na tome, sve od masakra zastupnika HSS-a u beogradskoj skupštini 20. lipnja 1928. godine. Hrvati su podnosili strašne progone tijekom prve jugotvorevine, od samoga njezina nastanka.

Talijanski fašist Benito Mussolini i njemački nacist Adolf Hitler nisu bili nikakvi prijatelji NDH. Mussolini je nije htio niti priznati sve dok nije nasilno dobio pristanak Poglavnika NDH na potpisivanje Rimskih ugovora. Adolf Hitler se odlučio na rušenje zloglasne Kraljevine Jugoslavije tek onda kada su Englezi organizirali pučiste u Beogradu. Pored toga Hitler nije bio protiv Mussolinijevih osvajanja prostora NDH. To su povijesne istine!

Branitelji NDH bili su prva prava hrvatska vojska nakon 1102. godine!

Nakon poraza Hrvatske vojske Petra Svačića, na Petrovoj Gori 1097. Hrvati su neprestano ratovali za tuđe interese, pod tuđim unijaškim simbolima i zapovjedništvima. Prvi su branitelj NDH ratovali za svoju NDH pod svojim hrvatskim zastavama i svojim vojnim zapovjedništvom. Iako je NDH bila samo u svome nazivu nezavisna. To su povijesne istine koje Hrvati priznaju!

Talijanski fašisti su bili okupatori NDH i iskazani neprijatelji Hrvata.

Nakon prisilnog potpisa Rimskih Ugovora Poglavnik NDH je izjavio svome duhovniku pateru Vilimu Cecelji, kao kasnije i kiparu Ivanu Meštroviću, koji su to javno, usmeno i pismeno, ustvrdili: "Čim nam NDH osnaži mi ćemo sve talijanske fašiste stjerati u Jadransko more. Talijanski fašisti su bili samo saveznici s četnicima Draže Mihajlovića i popa Đujića, protiv NDH.

Nijemci su ginuli po NDH zbog njihovih strateških interesa a ne NDH.

Nema nikakve dvojbe da su brojni njemački vojnici ostavili svoje živote po NDH. Stotine i tisuće njemačkih grobova leži po domovini Hrvatskoj. Ali oni su morali braniti prostore NDH koji su bili Nijemcima strateški most za ostale dijelove južne Europe: Bugarsku, Rumunjsku, Grčku, Albaniju kao i Slovačku, Mongoliju sve do Crnoga mora i saveznice im Turske.

Istina o stradanjima Židova u NDH neka počiva na argumentima.

U Kraljevini Jugoslaviji, prije Drugog svjetskog rata, živjelo je nešto preko šezdeset i tri tisuće Židova, a tu je bila Makedonija, Srbija, Vojvodina, Kosovo, Slovenija. NDH nije imala pod svojom jurisdikcijom Baranju, Međimurje kao i skoro cijelo Jadransko primorje, s dijelovima Hercegovine. NDH je za preko 8. 000 Židova omogućila napuštanje svoga teritorija. U rujnu 1943. iz NDH su deportirane 4. 972 židovske osobe po H. Himmleru . Dočim partizanski komesar Slavko Goldstein tvrdi da je preko 4. 000 Židova bilo u "NOB-u" protiv NDH. Saborska komisija je utvrdila kako su 203 Židova stradala u ratnome logoru NDH Jasenovcu, za koje Židovi imaju podatke.

Deseti travanj je spomendan obnove NDH nakon 839 dugih godina!

Budući da je Deseti travanj spomendan obnove NDH poslije 839 godina sjetimo se svih onih Hrvata, koji su branili svoju obnovljenu Državu, svih onih koji su izgubili živote za NDH, svih onih koji su genocidom pobijeni poslije 15. svibnja 1945. kao i tijekom cijeloga vremena jugokomunističke vladavine, među koje spada i preko 600 posvećenih osoba Katoličke Crkve, koji su sabrani u Bakovićevu "Hrvatskom Martirologiju XX stoljeća". A nemojmo zaboraviti i one koji su godinama robovali po jugologorima, kao i sve koji su morali napuštati svoju domovinu Hrvatsku i žive po svijetu.

Hrvati se nikada ne smiju odreći dijelova svoje prirodne Domovine!

Neka bude svima jasno, neovisno od svih tuđinskih okupacija i posljedica za hrvatski narod i Domovinu Hrvatsku, Hrvati se nikada ne smiju odreći bilo kojega dijela svoje povijesne i etničke domovine Kraljevine Hrvatske. I neka bude proklet svaki onaj hrvatski izdajica, koji se odriče svoje Domovine i naroda hrvatskoga. Neka žive hrvatski potomci, ma gdje se nalazili. Svima je nama zajednička Domovina Hrvatska između Jadrana i graničnih rijeka.

Mađarska izbacuje nacionalne manjine iz Ustava i to kao članica EU.

Upravo ovih dana Republika Mađarska, kao jedna od članica E. Unije izbacuje iz svoga Ustava nacionalne manjine. Je li to pametno i pravedno? Postoji međunarodni reciprocitet za sve pa tako i za prava nacionalnih manjina, što je još ponajbitnije u tim odnosima između zemalja. Primjerice zašto bi Hrvatska darivala tolika prava, čak i dvostruko glasovanje, za ovu srpsku manjinu u RH, kada se Hrvatima u Srbiji gaze svekolika prava pa čak i u Vojvodini koja ni po čemu nije samo srpska autonomija. Zato se moraju primjenjivati međunarodni reciprociteti u pravima manjina.

 

Mate Ćavar