Dvostruka engleska igra kao i 1945: "MRKVA" Kosoričinoj Vladi - "BATINA" hrvatskim generalima u Haagu
Kenneth Clarke: "Vrlo sam impresioniran programom reformi pravosuđa koje su provedene u Hrvatskoj posljednjih godina sa, siguran sam, širokom potporom i konsenzusom u parlamentu i u hrvatskoj javnosti", naglašavajući da britanska vlada snažno zagovara proširenje EU, te da će na kraju obuhvatiti sve demokratske zemlje zapadnog Balkana.
"Britanska vlada, kao i drugi prijatelji Hrvatske, uskoro će odlučivati jesu li promjene postale nepovratne i trajne, jesu li postale sastavni dio života u Hrvatskoj i je li došlo vrijeme da Hrvatska postane članicom EU-a".
Aktualni hrvatski vlastodršci u ulizivačko-podaničkom stilu dodvoravali su se britanskom ministru pravosuđa, natječući se tko će mu se više ulizati, tj. uvući tamo gdje nije ni malo primjereno.
Iz ne tako davne povijesti prisjetimo se "velikog britanskog PRIJATELJSTVA" i nesebičnog angažiranja njihovih obavještajnih službi u lovu na generala ANTU GOTOVINU, te posebno okrunjenog Bleiburškom tragedijom i križnim putevima. Posljedice tog "velikog PRIJATELJSTVA" otkrivamo i danas i prepoznajemo kao masovna stratišta hrvatskih vojnika i civila, koji su se nadali da su našli utočište na Bleiburgu kod slavne i pobjedničke britanske 8. armije.
Tako je, u "velikom PRIJATELJSKOM stilu", britanski ministar pravosuđa došao u Hrvatsku, dijeliti našim vlastodršcima LEKCIJE IZ EUROPSKOG PRAVOSUĐA, pravde i pravičnosti, zaboravljajući pri tome na britansku odgovornost i suučesništvo u ratnim zločinima, počinjenim nad Hrvatima 1945. na Bleiburškom polju i križnim putevima.
Britansku odgovornost i sučesništvo u ratnom zločinu nad Hrvatima 1945. najbolje može opisati i posvjedočiti britanski satnik Nigel Nicholson, tadašnji obavještajac u Britanskoj VIII armiji. Nakon 2. svjetskog rata bavio se aktivno politikom i postao član parlamenta Velike Britanije.
U jednom intervjuu u Engleskoj godine 1989. u njegovom domu u Cranbrooku, satnik Nigel Nicholson je priznao kako je u to vrijeme procjenjivao da bi se Hrvati opirali da su kojim slučajem znali kako će biti vraćeni u Jugoslaviju, jer su bili u potpunosti svjesni što ih čeka tamo. Stoga je smislio podlu prijevaru, obećavši zarobljenim Hrvatima da idu u Italiju. Rekao im je kako će ih zapadni saveznici uskoro pozvati da sudjeluju u ratu protiv komunizma. Čak je na jednom mjestu u svom dnevniku, koji je tada snimljen što će uskoro biti i objavljeno, napisao: “Žrtve ne znaju kuda idu”. Na potpuno identičan način, kao što su i Židovi otpremani u nacističke koncentracijske logore, 60-80 ljudi uguravno je u stočne vagone, vrata su zaključavali izvana i nisu bila otvorena sve dok vagoni nisu stigli na odredište u Jugoslaviji. Na toj strani granice oni koji su preživjeli, bili su poslani na Križne puteve.
Također, 1989. godine, britanski satnik Colin Gunner, u svom domu u Bradburyu u Engleskoj, priznao je kako je prisiljavao Hrvate da prijeđu most u Lavamundu, u Austriji, čak i nakon što je vidio da ih se ubija i baca s mosta. On je priznao da je tri dana i tri noći promatrao ta ubojstva, jer je toliko dugo trajao prolazak zarobljenih Hrvata preko mosta! Ubojstva koja je vidio uključivala su žene i djecu! Satnik Gunner je tada izjavio: “Tito je masakrirao! Tito nije imao vremena baviti se s ljudima koji su mu bili na putu. Nitkov je masakrirao!” Satnik Gunner u vrijeme rata bio je u Kraljevskoj irskoj pješadiji unutar Britanske VIII armije. Prema britanskim službenim procjenama na Bleiburškom polju 1945. nalazilo se oko 200 000 hrvatskih vojnika i 500 000 hrvatskih civila.
Toliko o britanskom PRIJATELJSTVU, a kakvu nam zamku sada spremaju u okviru ZAPADNOG BALKANA i BALKANSKE UNIJE, naši dodvorničko-uliznički vlastodršci ne mogu, a niti ne žele prepoznati. Ostavljamo nekoj novoj generaciji nacionalno svjesnih i odgovornih Hrvata da istjeraju tu britansku PravDU na čistac i da i Britanci odgovaraju za suučesništvo u ratnom zločinu...
Politička scena