U nedjeljno popodne Cvjetnice, indiferentna prema okolnim zvukovima, pod dojmom događaja u Domovini i izvan nje, naglo me iziritirala jedna obična tv najava – serijal Kapelski krjesovi na nacionalnoj televiziji.

Budi Bog s nama, pa kakav smo mi to narod!?

Do kada ćemo gutati sva govna koja nam serviraju, prvo njihovi, pa onda naši ?!

Pa zar naša nacionalna televizija nema ama baš nikakav serijal posvećen Domovinskom ratu, pa stalno moramo posezati za tim ispraznim jugo-nostalgičarskim sapunjarama i doktrini ratovanja u kojoj jedan prosječan partizan, jednim metkom pobije bar trojicu svojih neprijatelja – to svakako po „anglo-saksonskom pravu“ haške sudnice ne bi bila prekomjerna uporaba sile, jer to nije bio Domovinski rat - ili to ipak ima sasvim drugačiju pozadinu?!

Razmišljam….

Jel' ovo možda poruka hrvatskim generalima, i svima nama, kako se vodi obrambeni rat!?

Možda nam u ovom vremenu, kad nam se dosuđuju „pravedne“ kazne, krojene u bjelosvjetskim laboratorijima nepravde i zla, žele i naši „DOMAĆI“ pokazati ispravan način puta do slobode, pravila ratovanja i, svakako, poratnog postupanja, koje je nama Hrvatima i te kako urezano u pamćenje.

Možda nam žele kazati kako je Narodno-oslobodilačka borba (čitaj: Titova komunistička revolucija), bio jedini pravedni rat, koji se vodio na ovim prostorima i kako je partizanska vojska, jedina vojska koja je postupala poštujući, u svom načinu ratovanja, sve svjetske konvencije – posebice onu o postupanju sa zarobljenicima. Najzorniji čin tog „humanog“ postupanja, svakako je prikazan poratne 1945. u zanimljivom savezništvu „STRANIH & DOMAĆIH“.

>>Ekskluzivni interview - Michael Palaich, autor filma "Bleiburška tragedija": Velika Britanija je suučesnik u komunističkim zločinima nad hrvatskim narodom (Video)

Da se razumijemo - ne osuđujem ja nikog, ja nisam sudac, samo progovaram!

Zar je Hrvatskoj, kao jednoj suverenoj i demokratskoj državi, napadnutoj i obranjenoj od agresora, potreban ovaj postupak titoizacije i detuđmanizacije?

Jesmo li uistinu toliko „crveni“ ili moramo još toliko „pocrvenjeti“ u postupku koji vodi povratu u prijašnje stanje.

Jel' uopće išta više slučajno!?

Ivana Erceg