Na nedavnom prosvjednom okupljanjuna na Kazališnom trgu u Zagrebu, koje je održano  pod geslom"UKLONIMO KOMUNISTIČKOG DIKTATORA TITA IZ ZAGREBA I HRVATSKE", nazočnima se obratio i Jože Dežman, predsjednik Komisije Vlade Republike Slovenije za pitanje prikrivenih grobišta.


Istina o Titu još ne može biti obuhvaćena u svojoj cjelovitosti. Prvo bi  trebalo ustanoviti da li je on zaista bio Hrvat po ocu i Slovenac po majci. Ako se njegove žrtve može identificirati uz pomoć DNK analize, zašto ne na isti način analizirali i njegove posmrtne ostatke. O njemu se zna toliko malo. Umjesno je pitanje da li je on zaista bio taj za koga se sam predstavljao. Sigurno nije bio ono kakvim ga je predstavljala titofilska propaganda.

>>Josip Broz-Šapajev je poginuo u Španjolskoj - njegov polubrat Franc Ambrož je kominternin agent Tito

Iz Titovih životopisa je razvidno da mu je otac vjerojatno bio alkoholičar koji je propio obiteljski posjed. U djetinjstvu je više puta bio pretučen. Zanimljiv je podatak da nakon Drugoga svjetskog rata nikada nije otišao majci na grob. Koliko je poznato s nikim iz svoje najuže obitelji nije održavao porodične veze. S druge strane poznat je dug popis žena i djece koje je ostavljao za sobom. Očito nije bio sposoban suosjećati s ljudima, ali se znao brinuti se za svoje oralno-genitalne prohtjeve. Tako se lakše shvaća činjenica da je posjedovao potrebne preduvjete da sam postane staljinistički mlinar kad je jednom upao u staljinistički mlin.

Andreas Razumovsky  u odličnoj knjizi  Ein Kampf um Belgrad – Tito die Jugoslawische Wirklichkeit (Berlin-Frankfurt/M-Wien, 1980.) pokušava Tita sagledati kao paranoičnu osobu. Upozorava na to da je on u svojim najkrvavijim ubijalačkim razdobljima nadmašio svoga krvavog kuma Staljima. Ipak, nakon zadovoljavanja ubijalačkog nagona i nakon što je uništio svaku moguću protukomunističku i unutarpartijsku opoziciju, za razliku od Staljina i Hitlera, Tito se  smirio.

Njegova je karijera bila popločana prevarama i ubojstvima, odnosno čistkama najbližih suradnika: u Moskvi te za vrijeme i nakon rata.

Silvin Eiletz u knjizi Titova skrivnostna leta v Moskvi 1935-1949  (Celovec-Beč-Ljubljana, 2008.) navodi dokument za dokumentom, denuncijaciju za denuncijacijom koje je Broz kao agent Staljinove tajne političke policije pisao protiv vodećih jugoslavenskih komunista. Dokumenti se čuvaju u ruskom arhivu. Tito je svojim prijavama doprinio tome da su u Moskvi uhapsili i ubili šestoricu sekretara jugoslavenske Komunističke partije, više članova Centralnoga komiteta i nekolicinu jugoslavenskih funkcionara Kominterne. Istovremeno je i njegov život visio o niti. Sovjetske su ga vlasti tri puta saslušavale.

Eiletz ističe da je u staljinističkim čistkama nestalo 700 do 800 jugoslavenskih komunista. To razotkriva činjenicu da su bili masovno uvučeni u međusobna optuživanja, odnosno da su  bili uvučeni u međusobnu borbu na život i smrt. Eiletz zaključuje da su upravo taj strašan strah i osjećaj ugroženosti oblikovali Brozov značaj.

Staljin se ismijavao na račun poljske partije i s oduševljenjem tvrdio: „Tito je 'molodjec' pobio je sve protivnike.“

Tito je prije svega najveći ubojica nenaoružanih Hrvata i Slovenaca nakon Drugoga svjetskog rata, - u miru! U Sloveniji i po svijetu svakodnevno se u sve većem broju razotkriva fenomen prešućenih i skrivenih stratišta i grobnica:

1. Računajući kratkoću vremena u kojemu su ubojstva počinjena, način izvršavanja i brojnost, neosporno je da se radi o zločinu usporedivom s najvećim zločinima počinjenima bilo u komunizmu, bilo u nacionalsocijalizmu.

2. Masovna  ubojstva ratnih zarobljenika i civila koja je naredio i izvršio titoistički režim po sebi je najveći mirnodopski zločin ikada počinjen na slovenskome tlu.

3. Po broju žrtava to je najbrojnije smaknuće nenaoružanih ljudi u Europi nakon Drugoga svjetskog rata.

4. Ubojstvo više od 15.000 nenaoružanih stanovnika Slovenije nakon završetka  Drugoga svjetskog rata je najbrojnije smaknuće nenaoružanih žitelja Slovenije svih vremena.

5. Slovenija je najveće hrvatsko stratište u vašoj (hrvatskoj)  povijesti.  …“

Roman Leljak u knjizi Resnica o Arsovi likvidaciji  (Demokracija 6/XVI, 10. februar 2011., str. 46-49.) na dramatičan način razotkriva kako su se titoisti još dugo nakon rata među sobom obračunavali - i to ne samo na raznim „golim otocima“.

Leljak navodi svjedočanstvo Milana Goloba – Mirka, kapetana Udbe: „ …imali smo sastanak kojemu je prisustvovao i Arso Jovanović, sastanak je bio na visokoj razini, došlo je do svađe. General Sašić je u svađi potegnuo pištolj i ubio Arsu Jovanovića. Slučaj je trebalo zataškati i jer sam bio u takvoj službi, bio sam u skupini koja je morala prenijeti Arsu Jovanovića na granicu kod  Bele Crkve. Tamo su namjestili slučaj kao da je htio pobjeći preko granice i da ga je stražar pri tome ubio …“

I tako su se Titovi zločini skrivali i prikrivali. Prikrivali su se nazivima trgova i ulica, iza spomenika, laži i utvara.

U Sloveniji su titofili u svom očaju nakon otkrića strašnoga stratišta i grobnice u rovu sv. Barbare, u Hudoj jami na Hitlerov rođendan, 20. travnja 2009. ponovno jednu ulicu u Ljubljani nazvali Titovim imenom. Još nekoliko trgova i ulica u Sloveniji nosi njegovo ime.

Španjolci odstranili sve spomenike i nazivlje po svome diktatoru Francu. Ne bi li trebalo u Sloveniji, Hrvatskoj i još drugdje odstraniti sve ono što lažno predstavlja i slavi Tita?

U Sloveniji čekamo na pravorijek Ustavnoga suda koji odlučuje o tome da li je dozvoljeno neku ulicu nazvati imenom totalitarnog diktatora.

Ipak, to nije samo stvar suda. Ukoliko želimo demokratsku budućnost tada totalitarnu prošlost treba preseliti u sjećanje koje bi nas podsjećalo na ono što u demokraciji nije dozvoljeno.

Stoga ni trgovi, ni ulice maršala Tita ne spadaju u demokraciju.

 

Jože Dežman

 

Vezani članci:

-Zagreb: Održan prosvjedni skup "Uklonimo komunističkog diktatora Tita iz Zagreba i Hrvatske" (Fotogalerija)

-Tomislav Jonjić: «Hrvati su morali umrijeti, da bi Jugoslavija živjela!»

-Miljenko Stojić: Krvavi Brozovi tragovi u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji

-Prolaznici dobacivali premijerki: Idi poslušaj istinu o Titu!

-Hrvatska početkom svibnja