''Politički nepismeni, vjerski nepismeni, medijski nepismeni'' rečenica je koja je obilježila predavanje don Anđelka Kačunka u Hrvatskome domu u Petrinji, u noći od subote 14. svibnja na nedjelju. Velik broj nazočnih dočekao je u raspravi i druženju ponoćni pozdrav s tornja sv. Lovre., nikome se nije žurilo kući.

Zar je nepismenost tolika? Ne, nije apsolutna -  kaže nam svećenik, pisac i predavač  poznat kao Don Blog-, daleko od toga. Međutim, ta nepismenost  ipak je dovoljna da dovede do izbornih pobjeda najlažljivijih kandidata, da prouzročuje stanje u kojem  kao narod  nismo puni samopouzdanja osnovanoga na povjerenju u Boga Oca, i da nismo kritični prema medijima, makar znamo da iza mnogih od njih stoji ogromna manipulacija, to jest stalno krivotvorenje istine.

Da smo većinski pismeni kao vjernici, kao politički ljudi i kao korisnici medija,  zar bi ateist  Inoslav Bešker mogao biti referent za vjersku tematiku u jednome od jutarnjih glasila, zar bi u politici itko vodio i dalje računa o spletkama i odvratnim neistinama jednog Stjepana Mesića, ili bi se dešavalo da nas neke sramotne televizijske emisije vežu uz fotelje te nam  osujećuju razgovor u obitelji i druženje s prijateljima?

Sv. Benedikt, zaštitnik Europe, rekao je  da je spasonosan onaj put osvijetljen motom ora et labora, moli i radi, pa je Kačunko  u Petrinji za spas Hrvatske nadodao još jedan savjet u skladu sa demografskom slikom. Formula mu  glasi moli, radi, rađaj.

Svaka političko-društvena kriza ima svoje rješenje. Možemo reći da je  to bio  pravi naputak za današnje dane, jer i rad i molitva i spašavanje obitelji – kaže Don Blog -,  usmjereni su prema rješavanju konkretnih problema koji ugrožavaju opstanak Hrvata u slobodi i u miru. Dakle, treba odraditi prave hrvatske poslove, trgnuti se iz blatišta u koje nas je uvalila vjerska, medijska i politička nepismenost mnogih., a perfidna agresija drgih.

Nije slučajnost to što je predavanje don Anđelka Kačunka priredila jedna udruga hrvatskih branitelja.

Pred novim Bleiburgom

Također je te subote 14. svibnja, u Bleiburgu, obilježena  66. godišnjica početka poslijeratnoga masovnog ubijanja Hrvata katolika i muslimana, Bošnjaka, Crnogoraca, Slovenaca i drugih, od strane Titovih partizana.

Na žalost povijest zločina, skoro poistovjećena s povijesti izdajnika, nije se  prestala pisati. Trebalo je dan kasnije čuti opet Mesića na svom jugoslavenskom kartanju na Igmanu, kako bi se zločin uveličao.

Istovremeno,  na samom Bleiburgu, hrvatski ministar Unutarnjih poslova Tomislav Karamarko  na komemoraciji u počast desetkovanog hrvatskog naroda,  priznao je  da i dan danas postoji otpor istraživanju zločina,  tih masovnih zločina nad najmanje 500.000 Hrvata, na jasno zacrtanim putovima, u većini slučajeva na već poznatim mjestima gdje jezive jame samo čekaju svijetlo istine. Bi li ministar spominjao taj otpor, da on proizlazi samo iz nekih manjih komunističkih organizacija?

S druge strane granice, u Bosni i Hercegovini, možda se nalazi žarište od kuda bi trebala  buknuti nova krvava destabilizacija ovoga dijela Europe. Tamo  su zagovornici zločina na Igmanu, tamo su pobornici bezakonja i destabilizacije stalno na djelu. Uporno na to upozorava- a napose posljednjih mjeseci -, Dragan Čović, predsjednik  Hrvatske demokratske zajednice BiH, a na samom povijesnom  Bleiburgu je prošle subote Božo Ljubić, predsjednik HDZ-a 1990, jasno rekao:''Hrvati u Bosni i Hercegovini ovih dana proživljavaju novi Bleiburg, oduzimaju  im se dom i domovina, sigurnost i sva ustavna prava.'' ''I gledajte paradoksalno je  - nadodao je Ljubić, '' to što ovaj politički  etnocid provodi politika koja se nije, za razliku od političara Europe, nikada  odrekla počinitelja iz 1945.'' Opasnosti trenutačnoga stanja u Bosni i Hercegovini dala se je naslutiti također i iz govora ef.  Reisa Mustafe Cerića,   vjerskoga poglavara muslimana, koji je u spomenu na Srebrenicu istaknuo prijetnju  novog genocida.

Vladimir Šeks sakriven, Jadranka Kosor izžviždana

Nije bez razloga narod okupljen na Bleiburgu izviždao ime premijerke Kosor svaki put kad je bilo spomenuto, a nije samo iz prohtjeva Vladimir Šeks naglo odustao toga dana  od svog puta u Bleiburg, niti je  Ivo Josipović uvijek daleko od Bleiburga kad je hrvatski narod tamo.

Jasno je i njemu i njegovom ''dvoru''  komesara, da puk dobro zna tko to sanja marševe smrti u punom XXI. stoljeću.

Ruska mafija kao kompenzaciju za to što nije dobila (barem za sada) projekt Družba Adrija, dobiva hrvatska  brodogradilišta, a zagrebački Yulist tvrdi da ćemo upravo zahvaljujući toj investiciji ''hrvatskog'' kontroverznog poduzetnika i njegovoga klana, ''ući u Europu“.

Srpska Teslina banka pod kumstvom Milorada Pupovca i Vesne Pusić, trebali bi dodatno jamčiti pročetničkom klanu u Bruxellesu, da je situacija u Zagrebu pod njihovom  kontrolom  već sada, pa da bi za njih ipak bilo dobro da  Unija  s Hrvatskom  potpiše pristupni ugovor što prije.

Kompromis za samouništenje

Četrnaest tajnih točaka na koje je – prema povjerljivim izvorima- politička službena vrhuška pristala (o tom strašnom kompromisu pisali smo u našoj kolumni od 10.05.2011. na ovom istom Portalu), govore o prevlasti Beograda nad Zagrebom. Korak po korak, ali od kad je Jadranka Kosor zauzela Banske dvore, lanci oko Hrvatske se spajaju. A zbog toga raste i kriza u Bosni i Hercegovini, do limita praska.

>>Nagli preokret u Europskoj uniji?

Zato, pomišljamo na predavanje Anđelka Kačunka, o dramatičnoj nepismenosti jednoga dijela naroda, onoga manjega dijela, a koji je ipak dovoljno dinamičan zbog svoje nespremnosti, da je u stanju i usred bijela dana, otvarati vrata izdajnicima i postrojavati se u ''špalir'' koji ih vodi na Pantovčak i u Banske dvore. Može li se dogoditi još jedanom, na izborima 2011. godine?


Domagoj Ante PETRIĆ