Ivana je svoje šanse pokopala onog dana kad se plačući vraćala s Pantovčaka, te odlučila sve objelodaniti.

Kako Vam mogu pomoći? – ljubazno ju je upitao YUsipović kad ga je sva ozarena pohodila, nakon što se prije toga svima pohvalila da je pozvana na druženje s Predsjednikom. Stresla mu je u brk Vukovar, a on njoj Paulin Dvor! A glasala je za njega! Nakon što su joj u Vukovaru njegovi ubili oca! Draga moja Ivana! Di ti živiš? Zlobnici bi rekli da si nakon svega i zaslužila da ne dobiješ nagradu, ja ti kažem da ta nagrada NE ZASLUŽUJE TEBE! Hvala Bogu da ju nisi dobila, jer kažu „s kim si takav si“!

A ti Ivana, ipak ne spadaš k njima! Žao mi je jedino što su ti to oni morali reći, jer trebala si uvidjeti sama. Tamo spadaju neke druge mlade umjetnice, npr. operna pjevačica i glavna klafrača Sandra Bagarić, čija vrtoglavo uspješna karijera je mogla iznenaditi samo neupućene. Njen dolazak YUsipoviću na inauguraciju neki su povezivali s činjenicom da je i ona, kao i Tatjana Josipović uhvatila muža. Naime, obje su se kao studentice uspjele udati za vlastite profesore. Ali bit je u tome da je njen otac, Božo Bagarić, bio načelnik zloglasnog SDB-a, jugoslavenske državne bezbjednosti, koji je odlučivao o životu i smrti hrvatskih emigranata. Tijekom rata prešao je u muslimansku Armiju, a sad je u povjerenstvu za izbor federalnog ravnatelja policije. Bagarić je strateški rasporedio obitelj, jer dok mu u Zagrebu jednoj opernu karijeru gura pijanist Yusipović, druga kći, Sanja Bagarić, glasnogovornica je Harisa Silajdžića.

A što se nagrada tiče, nekad čuvenu Večernjakovu „Pečat“ dobio je Milorad Dodik! I Ivo Josipović. Oba su je dobili, valjda zato što su nam sudbinu zapečatili! Zapravo je Dodik sredio Josipoviću da dobije nagradu nekih „nezavisnih“ banjalučkih novina, čiji je vlasnik izvjesni Željko Kopanja, za kojeg HHO ima dokaze da je izgonio muslimane iz Banja Luke, tvrdi Čičak, no zašto ih nije poslao u Haag, kao sve protiv Hrvata – Čičak nije objasnio. Zauzvrat je Dodiku Josipović sredio „Pečat“ preko Ivana Tolja u Večernjaku! Bar bi nam Hercegovac Tolj mogao pojasniti čime je to Dodik zaslužio „Pečat“? Valjda jer je izgonio Hrvate iz Banja Luke!

YUsipović želi petokrake zvijezde u Zagrebu, one iste od kojih je tvoj otac ubijen u Vukovaru! One iste s kojom na čelu se, njegov otac borio protiv Hrvatske. YUsipović štiti ubojice, ratne zločince i najteže kriminalce i udbine egzekutore. Hrvatski predsjednik tvrdi da su zaslužni za ovakvu državu. Vjerujem da jesu. Ali, trebamo li mi njih i ovakvu državu po njihovoj mjeri? Njihova pravDA je sve samo ne pravda, njihova istina je LAŽ, njihovi zaslužni dužnosnici su, zapravo, ratni zločinci!

Josipović želi da nam: „Memorija ne uništi budućnost!“ On, Ivana želi da zaboraviš da su ti ubili oca! Želi da zaboravimo sve zločine koje su nam činili pobornici petokrake zvijezde, poput njega! Želi da moja i tvoja djeca ne saznaju istinu. A samo onaj tko pamti prošlost – ima budućnost! YUsipović, draga Ivana, upravo uništava budućnost naše djece!

U nekoj normalnoj državi, Ivana, dijete koje je prošlo strahote rata i izgubilo oca, te o tome kao odrasla žena i majka smogla napisati knjigu, zaslužila bi nagradu. Za Anu Frank znaju svi, ali ti si Ivana samo Hrvatica! I zato nagradu dobiva onaj tko je najviše uspio popljuvati po tom ratu, koji je tebi oduzeo oca, srušio dom i uništio djetinjstvo. I tisućama drugih!

Uostalom, tko dodjeljuje te nagrade?

Austrijska Styria je vlasnik tiskovina: Večernji list, 24 sata, Metropola, Ella, Lisa, Moje dijete, Moj vrt, Moj stan, Stars, Klik, Story, Burda, čak i National Geographic... Njemački WAZ 50% je vlasnik EPH, Nino Pavić 25%, a Miroslav Kutle 25%. Kutle traži 40 milijuna eura za svoj dio, a Pavić mu nudi 25! Tiskovine: Jutarnji list, Slobodna Dalmacija, Slavonski dom, Dubrovački vjesnik, Šibenski list, Globus, Arena, Gloria, Auto moto, Moja tajna, Vita, Tena, Playboy... Gl. direktor im je bio šef kabineta kancelara Schrodera, te gl. koordinator EU za jugoist. Europu, najutjecajniji političar njemačkog SPD-a. Drže i većinu medija u Srbiji i C. Gori. Financijer Glasa Slavonije i Novog lista je bio američki MDLF, iza kojeg je vjerovatno CIA, a financira ih George Soroš, te MDLF kontrolira i neke medije u BiH, Srbiji, čak i u Rusiji. Direktor mu je Srbin Aleksandar Vučinić, koji je prije toga vodio Soroševu zakladu, a još prije beogradski radio B-92. Oni su financirali i splitski Feral, ali su ga, kad im je odradio posao pustili da propadne. Novi list želi Robert Ježić, koji je vlasnik DIOKI-ja, a zapravo su Talijani pravi vlasnici. Glas Slavonije, zapravo, je kupila Hypo banka, jer su uposlenici u njoj uzeli kredite za dionice, pa samo treba čekati da ne mogu dalje otplaćivati. RTL je većinski u vlasništvu dvije obitelji koje su bile najveći nakladnik nacističke promidžbe u Hitlerovo doba, ali sad im je, tvrde, gl. cilj – širenje demokracije! Todorić ima 25% RTL-a. U upravnom odboru sjedi i bivši predsjednik EU komisije – Santer. Predsjednik Svj. židovskog kongresa, Lander, vlasnik je Nove tv. Bio je prije američki veleposlanik u Beču, te radio u Pentagonu. Čak i razne oglasnike drže stranci – Turci. Nacional je Pukanić prodao Njemcima prije smrti. (podaci: hr svijet)

Filmove snimaju isto pljuvači, a financira ih Ministarstvo kulture Hrvatske. Amerikanci većinu filmova snimaju o svojim vojnicima, uzdižući ih do nebesa, iako nakon američkog građanskog rata, nisu vodili niti jedan obrambeni, već samo osvajačke ratove, a mi nemamo ni jedan, bar realan film o Domovinskom ratu. Mi smo ipak Hrvati. A u Hrvatskoj nagrade dobivaju i zvijezde postaju, oni koji još uvijek traže zvijezdu. Iako ju nikad nisu ni izgubili!

Još prije 2 godine, na pitanje novinara o teškoj optužnici hrvatskih generala u Hagu, Mesić je tvrdio da neće biti donesena presuda o zločinačkom pothvatu. Tada je izvalio: „Ako bih ja bio kriv, ne znam zbog čega, jer ja uvijek govorim istinu, onda je istina kriva, a ne ja!“

Nekoliko sati dijeli nas od dolaska sv. Oca na sveto hrvatsko tlo. Papa je u Rimu neki dan pozdravio na hrvatskom hodočasnike iz Kočerina, malog hercegovačkog sela, najavivši svoj dolazak u Zagreb. Radujem se, kao i svaki vjernik, ali... da bi moja sreća bila potpuna, nedostaje još jedna sitnica. Ne mogu, naime, spokojno dočekati Papu, ako moju sreću ne dijele svi Hrvati.