Očito je kako će stranica 11, rubrika Novosti u Slobodnoj Dalmaciji u budućnosti biti rezervirana za novinara J. Paripovića i njegove vijesti o novokomponiranom “bratstvu i jedinstvu”. Naime, nakon jučerašnje vijesti o naoružanom policajcu iz Srbije, koji će patrolirati tijekom ovogodišnje sezone na području hrvatske Istre, isti novinar, na istoj stranici, u istoj rubrici, u petak, 1. srpnja, piše članak pod naslovom “Mladi iz Hrvatske uživaju na radnoj akciji u Srbiji”.

Bratstvo i jedinstvo uz Bajaginu pjesmu “Moji su drugovi”

Iznad teksta i velike slike na kojoj se nalaze sudionici jedne od nekada popularnih “jugoslovenskih bratskih” radnih akcija, pored kojih se uz lopate i “maškline” nalazi i crvena zastava, simbol komunizma, smjestio se, također crveno obojani, nadnaslov “Bratstvo-jedinstvo”, dok je uz njega podnaslov “Lipovačku rijeku uređuju aktivisti iz cijele bivše Jugoslavije”.

“Devedesetoro mladih ljudi iz svih bivših jugoslavenskih republika, također i iz Hrvatske, u Vrnjačkoj Banji, u okviru radne akcije, kakve su prije 30 godina održavane u bivšoj državi, uređuje Lipovačku rijeku.”, ovim riječima započinje članak u SD, a nastavlja se uistom stilu:

“U Vrnjačkoj Banji uradili su sve da ova radna akcija izgleda kao one prije tri desetljeća. Uređeno je “brigadirsko naselje”, dijele se udarničke značke i organizira kulturno-umjetnički život u naselju, a brigadire posjećuju i zabavljaju estradne zvijezde. Za himnu radne akcije izabrana je Bajagina pjesma „Moji su drugovi”, a na početku radne akcije zastavu ORA-e na jarbol je podigao Jožef Parag (65) iz Bačke Topole, koji je sudjelovao na 28 radnih akcija u bivšoj Jugoslaviji.”

Mladi Hrvati pod srpskom zastavom slušaju srpsku himnu?

Inače, vrli novinar, očito emotivno vezan za "bratstvo i jedinstvo" i nekadašnju državu, nije naveo kako je članak napola prekopirao iz srpskih medija, a o svemu je izvijestio i Tanjug.

Ipak, opći je dojam kako je Paripović sklon friziranju informacija, jer je u Tanjugovoj vijesti napisano kako je “najstariji akcijaš Jožef Parag (65) iz Bačke Topole...na jarbol podigao...zastavu Srbije...uz državnu himnu”, dok Paripović za SD piše kako je podignuta zastava ORA-e i ne spominje sviranje srpske himne.

Dakle, spomenuti novinar nije, također, naveo kako su sudionici radne akcije u Srbiji, pristigli iz Hrvatske (ako ih ima, i ako novinar ne iznosi neistine!), mladci skloni Jugoslaviji i bratstvu i jedinstvu s "braćom" Srbima, ustali na intoniranje srpske himne, niti je napisao da li su, možda, za to vrijeme držali ruku na srcu (op.a. taj čin u Hrvatskoj od strane jugonostalgičara predstaviti primitivizmom i ognjištarenjem!).

Laž o sudjelovanju Hrvata na radnoj akciji u Srbiji?

Zanimljivo je i to što Paripović ističe kako se u Vrnjačkoj Banji, na radnoj akciji nalazi “devedesetoro mladih ljudi iz svih bivših jugoslavenskih republika, također i iz Hrvatske”, dok u prvoj rečenici Tanjugove vijesti stoji kako je “Ministar rada i socijalne politike Rasim Ljajić u Vrnjačkoj Banji otvorio Omladinsku radnu akciju na kojoj sudjeluje više od stotinu brigadira iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Makedonije.”

Naime, očito je kako se u izvornoj vijesti "brigadiri" iz Hrvatske uopće ne spominju!

Tko sad laže, ili blaže kazano govori (piše) neistine, odnosno ciljano protura dezinformacije, i s kojim ciljem ?

Je li cilj spomenutog novinara i medijske kuće za koju radi, objavljivanjem ovakvih dezinformacija,  stvoriti u hrvatskom narodu svijest o tome kako dolazi era novog “bratstva i jedinstva” između hrvatskog i srpskog naroda, a i to s ciljem kako bi Hrvati bili sustavno pripremani na ustanovljavanje nekakve nove Jugoslavije, ili je uredništvu možda cilj iziritirati i ono malo preostalog hrvatskog čitateljstva, koji čitanjem ovakvih članaka ostaju i bez ono malo živaca s kojima (nakon svakodnevnog bombardiranja s vijestima ovakvog tipa) još uvijek raspolažu?!

Unaprijeđenje odnosa u “regionu” kroz radne akcije?

Nadalje “novinar” Paripović u člančiću piše kako je ministar infrastrukture Milutin Mrkonjić (op.a. ne navodi kako je to ministar infrastrukture Srbije, pa nepažljiv i neupućen čitač može pomisliti kako je Mrkonjić neki ministar Vlade Republike Hrvatske!) pripremio projekt “Radne akcije”, prema kojemu bi se “duž koridora 10 organiziralo 10 brigadirskih naselja, za 1200 brigadira, pa bi se ovaj putni pravac gradio po uzoru na nekadašnje radne akcije na autocesti Bratstva i jedinstva.”

Inače, u Tanjugovoj vijesti stoji kako je srpski ministar Rasim Ljajić na otvaranju ORA „Vrnjačka Banja 2011” rekao kako se neće obnoviti država koja je njegovala bratstvo i jedinstvo, ali je želja da se ono što je bilo dobro primjeni u novim okolnostima.

”Ako ostavimo samo politici da normalizira odnose, plašim se da će taj put biti jako dug i težak. Zato je najbolje da kroz suradnju i druženje običnih ljudi stvaramo klimu za unaprijeđenje odnosa u regionu”, rekao je Ljajić za Tanjug.

Hrvatskoj nisu potrebne radne akcije i obnova?

Ako je istina da Hrvati odlaze na radne akcije u Srbiju (u što osobno ne vjerujem, dok se s jednim takvim ne upoznam!), možemo i našim hrvatskim ministarstvima postaviti pitanje:

• Zašto se u Hrvatskoj ne bi organizirale radne akcije, kad su Hrvati već željni znoja, truda, neplaćenog rada i druženja s vršnjacima uz zvukove pjesme i mirisa svježe iskopane zemlje? Ili mislite kako je Hrvatska potpuno izgrađena, pogotovo nakon Domovinskog rata, tijekom kojega su je Srbi, s kojima se danas pojedinci trude ponovno pobratimiti i ujediniti, većim dijelom razorili?

• U Vukovaru nema posla za mlade Hrvate koji su, očito, prema pisanju SD, željni radnih akcija? Vukovar je obnovljen? Što je sa Škabrnjom i porušenim hrvatskim crkvama? Važnije je obnoviti Vrnjačku Banju? Zar je nju netko razorio, pa bi je Hrvati danas trebali obnavljati?

• Zašto se nebi organizirala radna akcija na, primjerice, Šaranovoj jami, koju Srbi i njihovi istomišljenici s hrvatske strane preimenovaše u Jadovno, u sklopu koje bi bile izvađene sve kosti, DNA analizom utvrđeno ime žrtve i nakon toga, bez obzira na njihovu narodnost i vjeru, pokopani na civiliziran i primjeren način ?

Međutim, onima koji nastoje upravljati našim sudbinama i našom budućnošću nije cilj istina, niti podsjećanje na činjenice.

Njima je cilj držati nas u neznanju i raznim indoktrinacijama, dezinforlmacijama, podvalama i lažima rušiti državu s čijim se postojanjem nikada nisu mirili.

Upravo zbog toga spomenuti ne njeguju hrvatsku klapsku pjesmu, ismijavaju pozdrav Domovini, ruše uspomene na svetinje Domovinskoog rata, uništavaju sve vrijednosti na kojima počiva hrvatsko društvo i država, a umjesto toga,istovremeno, nam serviraju Bajagine “pesme, srpske himne i druženja sa srpskim "drugarima”?

Petra Jurčević