U srijedu, 27. srpnja u župi sv. Josipa u Drvaru proslavljen je i ovogodišnji „Dan molitvenog sjećanja na sve mučenike i žrtve iz cijele Banjolučke biskupije, posebno na one iz 20. stoljeća“. Ove godine je 70. obljetnica mučeničke smrti trojice svećenika - župnika i potpunog uništenja njihovih župa: vlč. Maksimilijana Waldemara Nestora, župnika u Drvaru, vlč. Juraja Gospodnetića, župnika u Bos. Grahovu i vlč. Krešimira Barišića, župnika u Krnjeuši.

Proslava je započela pobožnošću Križnog puta, a nastavljena je svečanim Misnim slavljem kojem je predsjedao mons. dr. Franjo Komarica, biskup banjolučki. Uz domaćeg župnika vlč. Ivu Martinovića, s Biskupom su suslavila još jedanaestorica svećenika iz BiH i Hrvatske.

Biskup Komarica je u svojoj propovijedi posvjedočio da je Banjolučka biskupija u prošlom stoljeću „kao ni jedna druga katolička biskupija u bližem i daljem okruženju u ovom dijelu europskog kontinenta, platila izuzetno visoku cijenu svoje vjernosti Kristu i njegovu namjesniku na zemlji - rimskom biskupu“. Imajući u vidu da se 27. srpnja, a to je dan stradanja drvarskog župnika Nestora i njegovih vjernika, u BiH slavi kao Dan ustanka protiv fašizma (Dan kada je pukla prva ustanička puška u BiH, kako to kažu.), Biskup je rekao i ovo: „Zaustavljati zlo koje je širila fašistička i nacistička ideologija bili je opravdano i potrebno. Ali, ubijati nevine ljude, uništavati njihovu imovinu, kuće, bogomolje i to onda proslavljati kao ponos i uspjeh ne samo osobni, nego ponos i uspjeh naroda i države, teška je podvala, opasna stranputica i u konačnici sigurna destrukcija. To se mora označiti skandalom ubijanja i uništavanja. Ali je skandal, ne manje poguban, i namjerno prešućivanje, pa i odobravanje i protežiranje takvog duboko nehumanog ponašanja i prakse“.

Nakon Svete mise ispred križa pored bogoslužnog prostora, biskup Komarica je predvodio molitvu za pokojne (opijelo) i tu su položeni vijenci i cvijeće.

Po svršetku liturgijskog slavlja, uslijedio je prigodni kulturni program.

Banjolučki biskup mons. Franjo Komarica ustanovio je u lipnju 2008. godine „Dan molitvenog sjećanja na sve mučenike i žrtve iz cijele Banjolučke biskupije, posebno na one iz 20. stoljeća“. U dekretu ustanovljenja napisao je:

„Taj dan će ubuduće biti 27. srpnja svake godine sa središnjim spomen-slavljem u Drvaru, gdje se već sedam godina slavi «Dan drvarskih mučenika», a gdje je 27. srpnja 1941. i počelo veliko stradanje svećenika i vjernika Banjolučke biskupije u Drugom svjetskom ratu.

>>Pokolj kod Drvara 27. srpnja 1941.

>>Pokolj u Bosanskom Grahovu 27. srpnja 1941.

>>Pogrom u Krnjeuši 9. i 10. kolovoza 1941.

>>Neznanje ili provokacija: Predsjednik PS BiH Denis Bećirević čestitao obljetnicu pokolja hrvatskih civila

Dan molitvenog sjećanja obavljat će se i u svim župama naše biskupije i to posljednje nedjelje u srpnju, kad ćemo u Svetim misama moliti za mučenike i žrtve iz dotične župe, ali i cijele biskupije, posebno za one za čije se grobove do danas ne zna. To vrijedi osobito za župe koje su ugasle tijekom i nakon Drugoga svjetskog ili najnovijeg Domovinskog rata, kao što su Krnjeuša, Miljevac, i one iz okolice Prnjavora, te za mjesta masovnih stradanja katolika na području naše biskupije na kojima do danas ne možemo održavati takva molitvena slavlja, kao što je masovna grobnica u Gornjim Podgradcima kod Bosanske Gradiške ili u banjolučkom naselju Borik i na brojnim drugim mjestima.

U duhu Papina poziva iznova potičem sve pastoralne svećenike, ali i sve vjernike da revno nastave prikupljati imena i sve druge relevantne podatke o svim žrtvama ratova 20. stoljeća, kako njihova žrtva ne bi pala u zaborav.

Ovom prigodom izražavam svoje priznanje i zahvalnost svim svećenicima koji su se do sada zauzimali za slična molitvena spomen-slavlja svojoj subraći svećenicima te drugim vjernicima, prikupljali i objavljivali podatke o njima te postavljali spomen-ploče njima u čast, kao npr. u Drvaru, Odžak-Ćaiću, Kulašima, Ravskoj, Prijedoru, Bosanskoj Gradiški, Lištanima, Krnjeuši i drugim mjestima. Neka po zauzimanju svih nas ostane živ spomen na brojne mučenike naše mjesne Crkve, iako nisu od Crkve takvim i službeno proglašeni, jer su oni to zaslužili, a naša je biskupija njima posebno blagoslovljena.“

Kta / HRsvijet