Poslije toliko vremena 23. kolovoza na Dan žrtava komunizma, na otoku Svetoga Grgura služena ja sveta misa za sve one koji su stradavali u ovom jugokomunističkom logoru. Okupio se lijep broj grgurskih hodočasnika, onih koji su još na životu, kao i potomaka onih koji su već na drugome svijetu.

Dva brodića bila su popunjena grgurskim hodočasnicima. Skupu se prije mise obratio mladi čelnik općine Lopar, pozdravljajući sve nazočne hodočasnike posebice robijaše ovog jugotitoističkog logora. Otok Sveti Grgur nalazi se nešto zapadnije od Gologa otoka. Od kada se i zašto se zove otok Svetoga Grgura, piscu ovih redaka nije sasvim poznato. Među robijašima se govorilo da ja na ovome otoku u svoje vrijeme boravio Sveti Grgur kao pustinjak i da se po njemu nazvao njegovim imenom.

Nakon sukoba Staljina i njegova pitomca Josipa Broza Tita, Goli otok je pretvoren u jedan od najzloglasnijih jugotitoističkih kazamata, koji je ravan Staljinovu Gulagu, o kojemu je Solženjicin pisao potresne tragedije. Navodno da je Goli otok korišten za ratne zarobljenike i Prvog svjetskog rata, što je manje poznato. Nakon 1948. Goli otok je bio pretvoren u glavni logor Informbirovaca, kojih je na njemu robovalo preko petnaest tisuća. I u ono vrijeme logor Gologa otoka morao se proširiti i na susjedni otok Svetoga Grgura koji je puno veći i prirodniji, velikim dijelom obrastao šumnim zelenilom. Dok su na Golome otoku i u naše vrijeme robijali osuđenici, na Grguru su bili smješteni kažnjenici od suda za prekršaje, uglavnom po članku 133. "verbalnog delikta" JKZ-a, to je bila otočna izolacija do dvije godine robije.

Tu su uglavnom robovali hrvatski studenti a i po neki drugi. U Grgurskome logoru bilo je nekoliko velikih paviljona, sa svim drugim potrebnim zgradama, koje su mogle primiti i po par stotina robijaša. Pored toga robijaši su na Grguru izgradili jednu veliku betonsku cisternu, od nekoliko vagona kišnice s velikog slivnog prostora. Budući da su sve zgrade devastirane tu vodu nitko i ne koristi iako je najveći dar pitka voda za otočane. Mladi predsjednik Loparske općine se jako žali na vlasti Republike Hrvatske, koji ovo zemljište vode državnim, bez ikakve brige o njemu, a neće ga vratiti općini Lopar koja bi sve obnovila.

 

Mate Ćavar

Share
0