Kao što se i očekivalo, nakon špekulacija oko podizanja optužnice protiv Josipa Boljkovca za zločine iz Drugog svjetskog rata, ponovo je aktualizirana i ona protiv Josipa Manolića. Manolić je bio čelni čovjek Ozne za područje Bjelovara, a policija zločine s tog područja istražuje od 2007. godine.

Za razliku od Boljkovca, koji je već angažirao odvjetnika Antu Nobila, Manolić nije previše uzbuđen oko spomenitih najava. Izjave za medije odbija dati, jer, kaže,"to samo potiče rasprave, a to njemu nije cilj". Neki, poput predsjednika Josipovića, upozoravaju da baratanje imenima ne donosi ništa dobro, već samo prejudicira krivnju.
- Ono što mogu reći kao istraživač jest da postoje brojni materijalni dokazi i svjedočanstva, a i još živi svjedoci toga da su Manolić i Boljkovac zaista bili dio zločinačke obavještajne stukture.

Ta je struktura krajem rata i nakon završetka na području Bjelovara, kad je riječ o Manoliću, i Karlovca, kad je riječ o Boljkovcu, intenzivno sudjelovala u provođenju masovnih ratnih zločina protiv civilnog stanovništava, a i vojnih zarobljenika bez suđenja, pojašnjava povjesničar, dr. Josip Jurčević, zašto nema razloga šutjeti o imenima.
- To što je predsjednik naveo njihove navodne zasluge za stvaranje Hrvatske, pa čak i da ih imaju, formalno-pravno ne može spriječiti njihovo procesuiranje za ratni zločin, dodaje.

Tezu bivšeg čelnika SAB-a Ivana Fumića da se za zločine iz 2. svjetskog rata ne može suditi jer su tada vrijedila drukčija ratna prava, a da su oni poslijeratni pali u zastaru, Jurčević odbacuje kao neutemeljene.
- Na osobnoj razini mogu razumjeti Fumića, to je pokušaj formalnog bijega od odgovornosti, ali takva izjava nema utemeljenja u međunarodnoj pravnoj praksi. I suđenja u Nürnbergu vođena su bez izravnih pravnih uporišta, a upravo bi nürnberška načela mogla biti temelj za ova suđenja.

Ipak, Jurčević ne vjeruje da će na kraju doći do podizanja optužnica i suđenja. Uostalom, od osamostaljenja nije podignuta ni jedna optužnica za komunističke zločine na području Hrvatske, iako se to pitanje često pokretalo.
- Karamarko nema podršku ni u vlastitoj stranci, a kako ostaci komunističkih struktura i dalje imaju većinu institucijske moći u državi, ne vjerujem da će i ovog puta doći do konkretnih rezultata, procjenjuje Jurčević.

“Iako vjerujem da ministar Karamarko ima iskrenu želju da se Hrvatska napokon odmakne od totalitarne prošlosti, svakako da i sada postoji predizborna dimenzija. Od 1992. do danas pred svake izbore se kao jedna od glavnih tema izvlači problem suočavanja s komunističkom prošlošću u Hrvatskoj, uključujući i mogućnost pokretanja tužbi. Međutim, čim završe izbori, tema se pokopa i od nje nema ništa”, kaže Jurčević.

D.Radman / Glas Slavonije