Kako doznajemo iz Župnog ureda Hrvatskog nacionalnog svetišta 'Čudotvorne Gospe Sinjske' u Sinju, u subotu dne, 3. rujna A.D. 2011. s početkom u 11.00 sati,  kraj Husine Jame na Kamešnici, bit će služena sv. Misa zadušnica za sve nevine (i mnogobrojne) žrtve jugokomunizma, likvidirane i ubačene u ovu zloglasnu jamu tijekom II. svjetskog rata i poraća.

Sveto misno slavlje predslavit će fra Blaž Toplak, profesor  Franjevačke klasične gimnazije u Sinju, dakako, u suslavlju sa svećenicima livanjskog i sinjskog dekanata.

Kao što nam je poznato: Husina Jama se nalazi na predjelu zvanom Vaganj – na planini Kamešnici, uz samu staru cestu između Sinja i Livna.

Kao i prijašnjih godina, i ove godine, sv. misno slavlje kraj Husine jame ima poruku i želju da se više nikada i nigdje - ne samo u Hrvatskoj, već i u cijelom svijetu, ne opetuju tako grozni,tj. zvjerski i bezumni zločini.

Ovaj kršćanski spomen na nevine žrtve Husine jame  održava se (na ovom mučeničkom mjestu) još od 1999., zahvaljujući ponajviše dr. fra Boži Norcu  Kljaji, profesoru splitskog KBF-a (nedavno je, nakon smrti hrvatačkog župnika fra Frane Bilokapića, odlukom splitsko-makarskog nadbiskupa msgr. Marina Barišića i provincijala franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja dr. fra Željka Tolića, imenovan privremenim župnikom u Hrvacama, op.p.), pokretaču svih dosadašnjih komemoracija i hodočašća, kao i utemeljitelju gradnje spomen-kapele podignute na čast Čudotvornoj Gospi Sinjskoj tik uz samu jamu.

Valja zapisati kako se skoro 50 godina uopće i nije se smjelo spomenuti ime niti jedne žrtve, a kamoli doći pokraj ove zloglasne jame, kraj koje je, kako nekoć bje napisano na ploči upozorenja "bilo zabranjeno zaustavljanje i (dakako, op.p.) snimanje"...

Ovogodišnje 12-o po redu hodočašće najuzvišeniji je Bogoljubni, čovjekoljubni, domoljubni i rodoljubni,tj. ljudski, moralni i kršćanski čin, jer svaki čovjek ima pravo na vlastiti život i obranu istog te na dostojan pokop  nakon smrti – poruka je koja se svake godine odašilje s ovoga mjesta hrvatske patnje i boli.

Petar Vulić