Okrijepljen svetim sakramentima u ponedjeljak, dne 29. kolovoza A.D. 2011., u svojoj kući (u američkom gradu Cleveland-u) i u krugu svoje brojne obitelji blago je u Gospodinu preminuo prof. Pavao Prcela.

U tek minulom srpnju, navršio je 86 godina života i 58 godina braka sa svojom suprugom Giulianom, Talijankom, rodom iz Vječnoga grada Rima. Pavao i Giuliana roditelji su osmero djece, šest sinova i dvije kćeri.

Prof. Pavao rodio se 25.srpnja 1925. Bio je sjeminištarac, 2 godine najprije u Sinju, zatim na Biskupijskoj klasičnoj gimnaziji u Splitu. Pod pritiskom talijanskih fašista, za vrijeme NDH je bio prisiljen školovati se kod Isusovaca u Travniku, a onda 1943. (nakon pada Italije!, op. p.) opet u Splitu.

Piše mi njegov ucviljeni brat mr. Ivan J. Prcela (auktor /po meni/ ponajbolje knjige o bleiburškoj tragediji HV-e i hrvatskoga naroda "Hrvatski holokaust II.: dokumenti i svjedočanstva o poratnim pokoljima u Jugoslaviji", [Izdavač: Hrvatsko žrtvoslovno društvo, Zagreb 2005.]: »Dragi moj hrvatski brate! Školske godine 1941-1942, u trećem razredu Biskupijske klasične gimnazije (sjemeništa) u Splitu, zahvatom Pavla Prcele, slika Benita Mussolinija osvanula urešena izmetom,tj. govnima. Eto, to je bio razlog, zasto je moj junački brat Pavao morao iz grada ispod Marjana seliti u Travnik, gdje je nastavio svoje gimnazijske dane«, op.p.).

Partizani ga, nakon tzv. "oslobođenja" Splita mobilizirali u tzv. JA, pa je tako Pavao (kao "partizan") sudjelovao u borbama za Široki Brijeg, Knin, Gospić i dalje po Istri. Iz mrzke JA je pobjegao u listopadu 1945.

Pavo Prcela, nekadašnji pripadnik 1. proleterske brigade (zapovjednik Vaso Đapić, politički komesar Nikola Aračić), iz sastava Božovićeve 26. divizije, bio je izravni sudionik ovih masovnih ubojstava. U svojoj izjavi, danoj u Rimu 23. kolovoza 1953., Prcela kaže:

Doc. 103

IZJAVA

Mobiliziran sam na 14.XI.1944. u Splitu iz srednje škole u Splitu. Poslije smo otišli u trogir, a zatim u Šibenik. U Šibeniku dodijeljen sam I. bat. I. Prol. Dalm. Brigade, 26. Div.

Učestvovao sam u borbama kod Širokog Brijega (u prvoj polovici februara 1945. godine). Nalog poslije pada mjesta: Slobodne ruke za tri dana (jedini za vrijeme mog boravka u 26. Div.).

Moja brigada imala je zadatak osvojiti „Cigansko brdo“ i dolinu (uvalu) kraj Lištice do Regije Duhana. Nakon tri dana žestokih borba ušli smo u samo mjesto. Vojska je imala nalog ubijati (ubiti) sve što se nađe u samom mjestu uključujući starce, žene i djecu. Prizore nisam gledao, jer se nisam odgojio u takvoj metodi. Međutim, nakon tog pokolja vidio sam po ulicama i kućama brojne lješine, ne samo vojnika nego i civila, među kojima veliki broj žena i djece. U jednoj kući – zapovjedništvo njemačko-hrvatske jedinice – vidio sam devet mrtvih (među njima bilo je i djece), a tako i po ostalim kućama. Nalog je bio načiniti što veću štetu pučanstvu i vojnici su ubijali stoku po štalama, što sam i sam vidio.

U Mostaru su bili slični prizori par dana kasnije Širokog Brijega. Tamo sam vidio kod Biskupske palače masu mrtvih. Nalog za te pokolje izdala je Divizija (Gen. Dapčević), a ti nalozi bili su komunicirani brigadama, bataljonima i četama. Zapovjednik mog bataljona bio je Srbin iz Knina 'Đuro'...«

Kod Trsta, po prilici 3-4. maja 1945., stigao je nalog povlačiti se prema jugoslavenskoj granici, u međuvremenu Divizija je pokupila vjerne partijce i članove SKOJ-a za neke posebne-povjerljive zadatke, i od njih formirala posebnu jedinicu. Nikada se nije doznala svrha tih novih jedinica, a među vojskom su se raširili glasi: zadatak sabotaže na anglo-američkom okupacionom području Julijske Krajine, što nije istina, jer se doznalo, da su otišli prema Koruškoj.

Rim, 23.VIII.1953.

PAVAO PRCELA

P. Prcela se iz Italije u grad Cleveland doselio u mjesecu studenom godine 1949. i već slijedeće godine upisao se na mjesni John Carroll University.

Diplomirao je u lipnju 1953; nakon čega se u Vatikanskoj župi Sv. Ane u Rimu oženio. U rujnu te iste godine započeo je profesorsku karijeru na St. Edward High School u Lakewood-u, Ohio. U toj školi punih sedam godina je predavao vjeronauk i latinski, a godine 1960. pridružio se bratu Ivanu, profesoru stranih jezika u državnim školama gradova South Euclid i Lyndhurst. Na Memorial Junior High School-u, Pavao je radio sve do svojega umirovljenja 1991. Po svjedočenju mnogih bio je briljantan profesor latinskog i španjoskog jezika.

U listopadu 1945., zbog masovnih pokolja Hrvata i potresen 'viješću' da su jugopartizani ubili i njegova brata Ivana, Pavao je pobjegao iz hrvatožedene Jugoslavenske Armije i završio u engleskom koncentracijskom logoru u gradu Rimini. Posredstvom dr-a Krunoslava Draganovića i utjecajem Kardinala Montinija (budućega Pape Pavla VI), sredinom 1946. Pavao stiže u Rim na 'slobodu' i skriva se s par uglednih Hrvata u samnostanu Franjevačkih trećoredaca u Via San Paolo alla Regola.

U to vrijeme, zloglasni major Stephen Clissold (1913. - 1982.) u Rimu je predvodio lov na hrvatske izbjeglice ("... u noći, 20. travnja 1947. engleska je policija tenkovima opkolila logor Fermo te naoružana strojnicama, uz pratnju jugoslavenskih agenata Ozne, pretresla sve nastambe. Uhićenja naših ljudi bila su počela već tijekom ožujka, prvo u Genovi, gdje je uhićeno desetak Hrvata u samom času ukrcavanja u brod koji je odlazio u Južnu Ameriku. Početkom travnja bio je zatim jednog dana naglo opkoljen Zavod sv. Jeronima te je tom prilikom uhićeno oko stotinu osoba koje su se nalazili u blizini Zavoda. Poznato je da je ove akcije predvodio engleski major Stephen Clissold, čovjek koji je uoči rata na Sveučilištu u Zagrebu radio kao lektor engleskog jezika te koji je tako dobro osobno poznavao naše prilike i mnoge naše ljude. A ovi su napadi na nas, iscrpljene izgnanike – dvije godine nakon gubitka Domovine i Države, te nakon tisuća ubijenih na Bleiburgu te drugih tisuća koji su patili po strašnim logorima i zatvorima – bili težak i nerazumljiv udarac..." više u članku: "U čast jednoga sjajnog nacionalističkog naraštaja".

Zloglasnog Stephen-a Clissold-a u svom članku: "Sjećanja na svibanj 1945. i život u izbjegličkim logorima" (v. Politički zatvorenik, br. 227, Zagreb, veljača 2011.) spominje i australski Hrvat g. Branimir PRĐAN, nastanjen u Canberra-i:

"Živjeli smo neprekidno u strahu od izručenja jugokomunistima, koji su od Britanaca stalno tražili izručenje 'ratnih zločinaca'. Da zadovolje svoje saveznike, Britanci su nas povremeno 'posjećivali' u logorima s listama 'ratnih zločinaca' koje su dobivali od komunističkog režima u Beogradu. U jednom od tih 'posjeta' odveli su iz logora Fermo petnaestak Hrvata. Nakon svakog od 'posjeta' britanske vojne policije, puno je logoraša preko noći prelazilo preko žičane ograde logora i spavalo uz potok, koji je tekao iza logora, da izbjegnu ove upade vojne policije. Često su dolazile i britanske komisije da nas “rešetaju”. Stavljali su nas na liste: 'crnu', 'sivu' i 'bijelu'. Nismo mogli tražiti ulazne vize u zemlje koje su nas bile voljne primiti, sve dok se naša imena ne bi pojavila na 'bijeloj listi'. Jedan od britanskih ispitivača koji je ostao u sjećanju logoraša, bio je britanski major Stephen Clissold, koji je govorio hrvatski…"

Mnogi od njih su završili u žvalama jugoslavenskog Moloha. Međutim, Božja Providnost spasila je Pavla i njegove supatnike, prof. Vinku Nikolića (1912. – 1997.), dr. Ivu Omrčanina (1913. – 2002.), dr. Mirka Eterovića (1913. – 1999.) i još nekoliko uglednih Hrvata.

Stigavsi u grad Cleveland u studenom 1949., Pavao se odmah učlanio u hrvatsku župu Sv. Pavla, u Odsjek Sv. Pavla, br. 10, Hrvatske katoličke zajednice. HKZ je pred nekoliko godina postala dio Hrvatske bratske zajednice i tako je Pavao postao članom Odsjeka 995 te organizacije. Taj Odsjek se diči imenom Bl. Alojzija Kardinala Stepinca.

Prof. Pavao Prcela je jedan od utemeljitelja i PRVI tajnik Ogranka 'Dr. Ante Starčević' Ujedinjenih američkih Hrvata u Clevelandu. Taj se je Ogranak kasnije proslavio mnogim, mnogim hrvatskim akcijama, uključivši organiziranje i plodan rad Odbora za Istraživanje Bleiburške tragedije.

Pavao, otac osmero djece i djed petero unučadi, na vječni pocinak će biti ispraćen iz crkve Sv. Klementa u Lakewood-u, Ohio, i pokopan će biti u Holy Cross Cemetery, u zapadnom dijelu grada Clevelanda.

Pavlova duša raja se nauživala u dičnom zboru mnogih legija hrvatskih mučenika njegova POKLANOG naraštaja a smrtnim ostacima njegovim, daleko od njegove ljubljene Hrvatske, mir u zemlji američkoj!

Zanimljivo je (i) svjedočanstvo pokojnikova brata Ivana Johna Prcele, uglednog hrvatskog povjestničara, poslano mi iz Cleveland-a u Ohio-u, dne 30. kolovoza 2011.

JUGO-PARTIZANSKI PORUČNIK S KRUNICOM U DŽEPU

Svi jugo-partizanski 'oficiri' nisu bili hrvatožderi. Neki su nosili krunicu u džepu i nju molili. Jedan od njih bio je i Pavao Prcela, poručnik u vojsci krvoločnog Josipa Broza Tita.

Pavao Prcela je iz Biskupijskog sjemeništa u Splitu u listopadu 1944. mobiliziran bio u Jugoslavensku Armiju i u njoj kao poručnik služio. Jugo-partizani su u njemu vidjeli izvanredno nadarena i okretna 19-godišnjaka, rodom iz sela Košute, u općini Trilj. Partizanski glavešine sigurno su znali da je Pavao kao 17-godišnji pitomac Biskupijskog sjemeništa u Splitu jednog dana školske godine 1941.-1942. ljudskim izmetinama 'okitio' sliku Benita Mussolinija. Zbog ovog 'zločina' Prečasni upravitelj Fulgosi Pavla je iz sjemeništa 'protjerao' i na Isusovačku gimnaziju u Travnik poslao, ali ga je u jeseni 1943. u sjemenište u HRVATSKOM Splitu natrag primio.

Komentar Ivana J. Prcele, dne 31. kolovoza 2011.: "Svi su pokojni osim mene…"

Kad je Split u mjesecu listopadu 1944. doživio PREUŽASNO jugo-partizansko 'oslobođenje' Pavao Prcela je bio mobiliziran u Jugoslavensku Armiju i u njoj služio kao poručnik za telefonske veze, uvijek u džepu noseći i moleći krunicu B. D. Marije. S krunicom u džepu i u srcu, Pavao je sudjelovao i u žestokim borbama oko Širokog Brijega i nama franjevačkim bogoslovima u Makarskoj već koncem veljače 1945. detalje iznio u BESMRTNIM Širokobrijeskim mučenicima. On je to kasnije u Rimu ispričao i dru Krunoslavu Draganoviću.

29. kolovoza 2011. preminuli prof. P. Prcela sudjelovao je također u borbama oko Knina, Gospića i u Istri. Uvijek s krunicom u džepu, u listopadu 1945. bio je na položaju blizu Pule. Ovdje je primio 'vijest' da su jugopartizani u masovnim PORATNIM pokoljima oko Trsta ubili i njegova brata Ivana. Zbog tih pokolja, Pavao je kao jugo-partizanski poručnik, pobjegao u Italiju pa je tako završio u engleskom KONCENTRACIJSKOM logoru u gradu Rimini. U tome logoru bilo je mnogo hrvatskih ustaša. Ovi su Pavla smatrali jugoslavenskim špijunom pa su ga počeli nemilice tući. Dok su ga tukli, Pavlu je iz džepa na pod pala krunica B. D. Marije i ustaše su ga ne samo prestali tući nego su ga čak prihvatili kao svoga suborca!

Posredstvom dr. K. Draganovića i zauzimanjem Kardinala Montinija, Vatikanskog državnog tajnika i kasnijega Pape Pavla VI, koncem mjeseca lipnja 1946. Pavao, izašavši iz logora, stiže u Rim. U to vrijeme Rimom, pod vodstvom zloglasnog majora Stephen Clissolda, provodio se pravi lov na hrvatske izbjeglice.

Mnogi istaknuti hrvatski novinari i drugi istaknuti Hrvati završiše u žvalama jugoslavenskog Moloha. U pogibelji za život bio je i Pavao sa svojim supatnicima prof. Vinkom Nikolićem, dr. Ivom Omtcaninom, dr. Mirkom Eterovićem i s drugim istaknutim Hrvatima. Međutim, zahvat dr. fra Serafina Zečevića i drugih hrvatskih franjevaca u Rimu spasio je Pavla i njegove supatnike te i mnogo drugih Hrvata. Pavao i još nekoliko istaknutih Hrvata krili su se u samostanu Franjevačkih trećoredaca u Via San Paolo alla Regola i tako su tu svoje živote spasili.

Mladi i poletni Pavao Prcela tu u neposrednoj blizini Franjevačkog trećoredskog samostana susreće i svoju odabranicu Giulianu, rodom Tardozzi. Njoj je ostao vjeran i kad je koncem 1949. odselio u Cleveland. Čim je u lipnju 1953. diplomirao i posao ga čekao na St. Edward High School, Lakewood-u, u Ohio-u, Pavao je odletio u Rim i u Vatikanskoj župi i crkvi Sv. Ane sklopio brak sa svojom Giulianom. Nju je godinu kasnije doveo k sebi u Cleveland i s njome postao otac OSMERO djece, šest sinova i dvije kćeri.

Okružen svojom brojnom obitelji, Pavao Prcela, nekadašnji partizanski poručnik S KRUNICOM U DŽEPU, jučer je predao svoju dušu u ruke Krista Propetoga. Duša mu se raja nauživala, a njegov duh neka živi u njegovoj udovici Giuliani i u brojnoj njihovoj obitelji!

Pavao Prcela, rođ. 1925., i njegov najstariji brat Ivan, rođ. 1922., i s ovom nedavno snimljenom slikom dokazuju budućim hrvatskim naraštajima da su OSAM i pol desetljeća bili NERASTAVLJIVA braća. Doživotna ljubav prema njihovom POKLANOM naraštaju, punih 66 godina izvan Vječne Hrvatske, u njima je neugasivo plamsala i u toj ljubavi su hrlili prema rajskim visinama.

Zaključak:

Pokojni prof. Pavao Prcela ispraćen je na vječni počinak iz crkve sv. Klementa, koja je malo zapadno od Pavlove kuće. Sveta Misa Uskrsnuća održana je u četvrtak 1. rujna, u 10 sati ujutro po američkom vremenu.

Prof. P. Prcela je pokopan na groblju Holy Cross - na zapadnoj strani Clevelanda. Inače, na groblju počiva i njegov stric Mate i strina mu Mary, rođ. Filipić u Milni na otoku Braču.

Petar VULIĆ