Dana 28. rujna 2011. navršava se 67. godina od kada je s Badije od partizana odveden franjevac Bernardin Sokol. Uskoro nakon toga njegovo je tijelo izbacilo more pod Orebićem. Na mjestu gdje je nađen, navodno su ga mještani u tajnosti pokopali, ali mu tijelo do danas nije pronađeno.

Predstavnici Društva Bijaći su tim povodom odali počast fra B. Sokolu polaganjem vijenca u more na mjestu pronalaska tijela, na plaži Trstenica u mjestu Orebić.

Bernardin Sokol rođen je 22. svibnja 1888. u Kaštel Sućurcu; tu je kršten s imenom Luka 27. svibnja iste godine. Bio je jedino dijete u oca Antuna i majke Jerke rođene Batina. Otac mu je umro još dok je on bio malo dijete. Osnovnu školu završio je u rodnome mjestu.

Školovanje je od 5. rujna 1900. do 14. srpnja 1904. nastavio u zavodu Franjevačke provincije sv. Jeronima na otočiću Košljunu kod Punta na otoku Krku, a od 5. rujna 1904. do 30. lipnja 1908. završio je višu humanističku gimnaziju u zavodu Franjevačke provincije sv. Jeronima u Zadru, gdje je 9. srpnja 1908. položio ispit zrelosti. Redovničko odijelo obukao je 23. kolovoza 1905. u Kopru. Tu je proveo godinu novicijata kao fra Akursij, s imenom koje mu je po tadašnjem običaju dodijeljeno umjesto krsnoga. Poslije ga je promijenio u fra Bernardin. Privremene zavjete položio je 24. kolovoza 1906., a svečane 24. prosinca 1909. Od 1909. do 1913. studirao je teologiju u Samostanu Male braće u Dubrovniku. Za svećenika je zaređen 7. srpnja 1912. U rujnu 1913. postao je profesor na nižoj klasičnoj gimnaziji na Badiji, kod otoka Korčule, ali je tu ostao samo školsku godinu 1913./1914., a sljedeću je predavao na Franjevačkoj gimnaziji na Košljunu na otoku Krku.

Nakon toga nastavio je studij teologije i studij glazbe u Klosterneuburgu kod Beča. Tu je na „Akademie für Musik“ studirao glazbu od 1915. do 1917., kada je položio završne ispite i postao učitelj pjevanja, zborovođa i orguljaš. Koncem 1917. došao je u Samostan Male braće u Dubrovnik; tu je na Franjevačkom učilištu predavao moralku, crkveno pravo i glazbu. U to vrijeme predavao je (od 1918.) i glazbu na Dubrovačkoj državnoj gimnaziji. U Samostanu Male braće ostao je do 1924., kada ide u Rim na daljno teološko i glazbeno usavršavanje. Teologiju je doktorirao 6. travnja 1925. na Univerzitetu u Rimu, a u istom gradu na Papinskoj višoj glazbenoj školi 30. lipnja 1926. završio je studij muzikologije.

Njegove akademske titule zabilježila je i kronika zavoda Antonianum u Rimu, gdje je živio od 1924. do 1926. Koncem kolovoza 1926. došao je u Zagreb, gdje je zbog laringithisa bio dva mjeseca u Bolnici milosrdnih sestara u Vinogradskoj, ali nije bio posve izliječen, pa mu je, prema vlastitoj izjavi, upala prešla u kroničnu. Na bogoslovnom fakultetu u Zagrebu od veljače 1927. do 1932. predavao je kao honorarni docent uvod u koralno pjevanje i crkvenu muzikologiju. U to vrijeme stanovao je u Samostanu franjevaca trećoredaca na Ksaveru.

Od srpnja 1932. živio je opet na otoku Badiji, gdje je bio nastavnik glazbe na tamošnjoj gimnaziji, koja je u međuvremenu dobila i pravo javnosti (1924.). Kad su Talijani okupirali veći dio Dalmacije, Sokol se 1941. sklonio u Zagreb. Tu je doživio lakši moždani udar, od kojega se liječio u Zagrebu i u Novom Marofu. Na Badiju se opet vratio 19. veljače 1944.

Za dan fra Bernardinove smrti obično se uzima datum kada su ga partizani odveli s Badije, a bilo je to uvečer 28. rujna 1944. Uskoro nakon toga njegovo je tijelo izbacilo more pod Orebićem. Na mjestu gdje je nađen, navodno su ga mještani u tajnosti pokopali, ali mu tijelo do danas nije pronađeno. Jedan nepotpisani i nedatirani rukopis na kojemu je kratak životopis fra Bernardina, a koji se nalazi u Samostanu Male braće, kaže:
„O. Bernardina su partizani odveli iz Badije, da će ga odvesti na Vis, ali su ga ubili u barci između Badije i Orebića 28. rujna 1944. Kad su ga počeli na smrt tući, uzviknuo je: `Živio Krist Kralj!` Ubivši ga bacili su ga u more, pa mu je tijelo isplivalo na obalu Pelješca blizu Orsana. Tamo je kraj puta i pokopan“.

Malabraca.hr / Sucurac.info / HRsvijet