Uz gostovanje Jure Galića na FTV-u: Do kada drugovi komunisti!?
Već tradicionalni znanstveni simpozij o komunističkim zločinima nad hercegovačkim franjevcima koji je ovih dana održan na Širokom Brijegu, pod lupom je interesa profesionalnih čuvara socijalističke revolucije, "bratstva i jedinstva naroda i narodnosti", i samozvanih baštinika "diktature proletarijata".
Izravne dokaze za to ponudila je, naime, Federalna TV u središnjoj informativnoj emisiji emitiranoj na sam nadnevak održavanja ovog simpozija. Nakon pedesetak sekundi u koje je "strpano" nekoliko temeljnih informacija o simpoziju, te emitirana kratka izjava fra Miljenka Stojića, krenuo je agitropovski prilog koga se ne bi posramio niti Miloševićev propagandni drojac Mitević-Minović-Tijanić u vrijeme brutalne srbijanske agresije na Republiku Hrvatsku i BiH.
Pogledajte pamfletistički TV prilog FTV-a s Jurom Galićem u glavnoj ulozi
>>Široki Brijeg: Održan 3. simpozij Stopama pobijenih
-"Antifašistička borba nema alternativu i BiH može se ponositi časnim otporom protiv fašističkog okupatora i domaćih izdajnika – rezime je svega onoga što poručuju sudionici NOR-a na svaki pomen mučkih ubistva iza kojih je stajao partizanski pokret", kazao je, u maniri partizanskog komesara s kraja četrdesetih godina, voditelj središneg dnevnika FTV, ne pokušavajući ni na koji način prikriti vlastitu opijenost "svijetlim tradicijama revolucije".
U iznimno sugestivnom prilogu, koji je potom uslijedio, novinarka entitetske televizijske kuće Vildana Kurtić pokušala se, uz pomoć Jure Galića, obračunati s tzv. pokušajima povijesnog revizionizma, odnosno s organiziranjem znanstvenih skupova, poput Simpozija "Stopama pobijenih", koji zajedno s materijalnim dokazima, koji svakodnevno izviru diljem Slovenije, Hrvatske i BiH, opasno ugrožavaju preostale komunističke mitove.
Pri tome se, na žalost, ni Kurtićka, kao ni drug Galić, nisu potrudili gledateljima pojasniti što se događa s bilo kojom povijesnom činjenicom kada ih novopronađeni dokazi u potpunosti, ili jednim dijelom, demantiraju, potvrđujući istovremeno kako je "iskopavanje tijela iz jama, kako u BiH tako i u Sloveniji i Hrvatskoj, diskreditiralo partizanski pokret".
Naravno, pojašnjavajući gledateljima navodne opasnosti i vlastite strahove od "pokušaja" povijesnog revizionizma, odnosno od nestanka sa javne scene čitavog niza komunističkih laži, podvala i dogmi, autorica ovog priloga nije se potrudila informirati javnost o Galićevom ratnom putu, kao niti njegovim saznanjima o događajima s konca, i nakon, II. svjetskog rata na području zapadne Hercegovine.
Da je kojim slučajem pokušala istraživati povijesnu istinu, a ne se zaplesti u mrežu agitpropovskog obračunavanja s onima koji u potrazi za istinom tragaju za novim činjenicama i dokazima, onda bi svakako došla do podataka da je politička optužnica jugoslavenskih komunista protiv hercegovačkih franjevaca pisana upravo na strojopisu Jure Galića. Riječ je naime o izvješće Okružnog komiteta KPJ za zapadnu Hercegovinu od 13. veljače 1945., koje se pod brojem Pik. Broj Og.19.-587. i danas čuva u Historijskom arhivu u Mostaru. Naravno, nije riječ niti o kakvoj optužnici sudbene vlasti, nego o partijsko-komitetskom mišljenju Jure Galića i njegovih drugova, što je partijskom vrhu KPJ bio sasvim dovoljan razlog za spuštanje već poznatih zapovjedi i brzojava strukturom zloglasne OZN-u.
Novinarka se, naravno, nije niti potrudila upitati Galića o tome što je radio na Širokom Brijegu 07. veljače 1945., neposredno prije bestijalne egzekucije nad dvanaestoricom širokobrijeških franjevaca, kao niti o njegovim saznanjima vezanim za zločine u Vrgorcu od 15. lipnja 1942., te o smrti odvjetnika dr. Bože Nikolića u mostarskoj "Ćelovini", istog onog koji je 1941. Juru Galića i njegove drugove pravnim sredstvima izvukao iz "zloglasnog" ustaškog zatvora u Mostaru.
>>Jure Galić za Slobodnu Bosnu: Bio sam očevidac partizanskog pokolja civila u Vrgorcu 15. lipnja 1942.
Galić: Žalim što me ne pozivaju na znanstvene skupove o ubojstvu fratara
Umjesto razgovora o zločinima i pokušaja daljeg rasvijetljavanja zamršenih događaja iz razdoblja komunističke diktature, Jure Galić i autorica ovog priloga pokušali su na vrlo proziran način uvjeriti javnost kako organizatori znanstvenih skupova o zločinima komunizma, navodno, jako puno griješe što na ovakve skupove ne pozivaju i Juru Galića.
Kad nebi bilo žalosno, bilo bi uistinu smiješno!
To je uistinu takva nebuloza koja se može porediti jedino sa suludom idejom, pod uvjetnom kad bi je netko lansirao u javnost, da organizatori znanstvenog skupa o srpskim zločinima u Srebrenici iznimno griješe što na skupove o ovoj temi ne pozovu, primjerice, Ratka Mladića ili Radovana Karadžića. Čisto zbog potrebe da se čuje i druga strana, kako autorica ovog priloga i Jure Galić vole kazati!
"Da ga pozovu, Jure Galić rekao bi im da voditi računa trebaju ne samo o predstavnicima Katoličke crkve koji su direktno sarađivali sa ustašama već i o onim drugima koji su postali žrtve zbog svog antifašizma. Bio je ogroman broj antifašistički raspoloženih katoličkih svećenika. Međutim, oni ne pričaju o tim ljudima. Ti ljudi njih ne interesuju. Ti ljudi su za njih isto kao i ja - komunist, nevjernik, nešto protiv čega bi se trebalo boriti", kazao je Galić očito dajući naslutiti da ga otvaranje tema o komunističkim zločinima u zapadnoj Hercegovini ne ostavlja ni malo ravnodušnim.
>>U predvečerje partizanskog napada na Široki Brijeg
>>Tito je osobno zapovijedao završnim partizanskim napadima na Široki Brijeg i Mostar
>>Zbog čega se pokojni fra Bogomir Zlopaša (1914.-1942.) silno zamjerio Juri Galiću?
Koristeći staru oznašku frazu o "fratrima-fašistima" i "fratrima-antifašistima", Galić zapravo pokušava kod dijela javnosti pronaći opravdanje za očiti primjer ratnog zločina protiv civilnog pučanstva, izbjegavajući pri tome decidno iznijeti svoja saznanja o tim događajima, kao i razjasniti vlastitu ulogu u njima.
Nepostojanje pravne države štiti Galića
Kad bi BiH kojim slučajem bila pravna država, onda se štošta u njoj nebi moglo događati. Pamfletistički prilozi poput spomenutog, kojima se osumnjičenicima za najgore oblike ratnog zločina i zločina protiv čovječnosti daje prigoda zavaravati javnost, nikako ne bi mogli biti emitirani u sustavu javnog emitera. Također, na samo jednu javno izrečenu sumnju u ratni zločin istražni organi u bilo kojoj pravnoj državi bi bili prinuđeni reagirati po sili zakona. Da ne govorimo o otvaranju niza masovnih grobnica, od kojih su neke u dvorištima javnih institucija, kakav je primjer i nedavni događaj s pronalaskom masovne grobnice u dvorištu županijskog MUP-a u Galićevom rodnom Ljubuškom.
Međutim, nekoliko desetaka pronađenih ljudskih kostura nije dovoljan razlog istražnim tijelima, kako policiji - tako i tužiteljstvu i istražnim sucima, za otpočinjanje zakonom utvrđenog postupka istrage. To je uistinu za nepovjerovati. Kao da je riječ o Rusiji u vrijeme Staljina, Jugoslaviji za vrijeme Tita ili Sjevernoj Koreji danas ?!
Tko to, ili što, priječi policiju, tužiteljstvo i istražne suce da posao za koji su plaćeni rade sukladno zakonu, koji je u ovom slučaju potpuno jasan i nedvosmislen. Političke vođe, kao i međunarodna zajednica koja gospodari ovim provizorijem od države, moraju i te kako biti svjesni da su upravo ovi postupci klasični "lakmus papir" na temelju koga se procjenjuje vladavina prava u ovom sustavu bez sustava. Tako će domaći političari, kao i silni međunarodni "mirovnjaci", koji se zaklinju u proces približavanja EU, morati skoro pojasniti kako to da nisu u stanju osigurati provedbu temelnih zakonskih odredbi!?
>>Prvorazredan skandal: Hrvatsku kvotu u Lagumdžijinoj vladi popunili kadrovi Jure Galića
Dok je takvo stanje, do tada će Jure Galić i potomci njegovih drugova, koji danas upravljaju tužiteljstvom, sudstvom, Federalnom TV i Federacijom BiH, naručivati pamflete poput spomenutog, bezobrazno nam lažući kako su upravo oni istinski zagovornici vladavine prava i pravne države.
Do kada drugovi!
Marin Jurković