Građanska inicijativa za Hrvatsku bez totalitarističke simbolike, Krug za trg, s 500 pridruženih javnih djelatnika uputila je Skupštini grada Zagreba zahtjev za promjenu imena Trga maršala Tita u Trg Republike Hrvatske. O tome je izviješten državni vrh i zagrebački gradonačelnik, izjavila je koordinatorica inicijative Maja Runje predstavljajući predstavku na konferenciji za novinare.


Potpisnici predstavke navode kako mnoge strane države u glavnom hrvatskom gradu imaju svoje trgove i ulice, a da sama hrvatska država u Zagrebu nema ni trga, ni ulice ni perivoja. Pozivaju Gradsku skupštinu da primjenom odredaba Deklaracije o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj od 1945. do 1990. sadašnji Trg maršala Tita preimenuje u Trg Republike Hrvatske.

Runje je podsjetila kako inicijativa Krug za trg već četiri godine pokušava ukloniti iz hrvatskoga javnoga prostora simbole totalitarizma, a do sada je zagrebačkoj Skupštini upućeno više od deset zahtjeva za promjenom imena Trgu maršala Tita. Osim dva negativna odgovora ništa više od Skupštine nismo dobili, rekla je.

Sabor je donio prije pet godina deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka čime se zapravo stavlja izvan snage i personifikacija tog poretka, a to je Maršal Tito. Tako da je to pitanje čisto pravne države, povijesne i građanske pristojnosti da se donese taj prijedlog, rekao je prof. Slaven Letica objašnjavajući razloge preimenovanja trga.

Tekst građanse predstavke "Kruga za trg"

Primjenjujući odredbe Deklaracije o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj od 1945. do 1990., koju je Hrvatski sabor usvojio 30. lipnja 2006. , te podsjećajući još jednom javnost da u glavnom gradu Republike Hrvatske mnoge strane države, republike, carevine, kneževine i kraljevine imaju trgove i ulice – primjerice: Francuska, Njemačka, Austrija, Velika Britanija i Amerika – a da sama hrvatska država u njemu nema trga, ulice, pa ni perivoja, mi, potpisnici ove građanske predstavke – koja se temelji na članku 46. Ustava RH – upućujemo zahtjev

Neka se sadašnji Trg maršala Tita preimenuje

u Trg Republike Hrvatske

Obrazloženje

Radi civiliziranog i nenasilnog prevladavanja neprestanih i opasnih političkih i građanskih sukoba oko naziva sadašnjega Trga maršala Tita, dobro je da se jedan od najljepših hrvatskih trgova nazove po vrijednosti koju najveći broj Zagrepčana i najveći broj građana Lijepe naše smatra neupitnom nacionalnom i civilizacijskom vrijednošću, epohalnim narodnim postignućem: po Republici Hrvatskoj!


U središtu spomenutoga zagrebačkog trga hram je hrvatske kulture – Hrvatsko narodno kazalište: tu se stvara dramska, baletna, operna i druga umjetnost. Dvadesetak metara od zgrade HNK, prema sjeveroistoku, Meštrovićev je Zdenac života, a tridesetak metara od iste zgrade, prema jugozapadu, je kip Antona Dominika Fernkorna Sveti Juraj ubija zmaja iz 1908. Na sjeveru je Sveučilište koje čuva Meštrovićevu Povijest Hrvata. U istoj je zgradi Pravni fakultet koji bi morao simbolizirati pravnu i pravednu državu. Na zapadnoj strani buduća je Glazbena akademija, Škola primijenjene umjetnosti i dizajna te Muzej za umjetnost i obrt. Malo sjevernije je Leksikografski zavod „Miroslava Krleže“. Na južnoj strani Trga kultno je zdanje Hrvatskog doma, u kojima su godinama djelovali Hrvatski sokol i Hrvatsko pjevačko društvo „Kolo“. Danas je tu Akademija dramskih umjetnosti i proslavljeni Ansambl narodnih plesova i pjesama „Lado“. Na istoku je Kazališna kavana, popularni Kavkaz, kultno stjecište hrvatskih umjetnika, pisaca, pjesnika i novinara. Na sjeveroistoku je Školska knjiga, a na jugoistoku Učiteljski dom, simboli školovanja.

Trgu je u prošlosti više puta mijenjano ime. Neshvatljivo je da je takav trg, okružen kulturnim i znanstvenim institucijama, mogao i može nositi diktatorsko ime: prvo srbijanskoga kralja, a zatim do danas ime komunističkog diktatora.

Uz to, kao još jedan važan simbolički argument u prilog ove predstavke, spominjemo i činjenicu, da je upravo na tom trgu, prije 120 godina, 1991., u prigodi održavanja izložbe Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva Lijepa naša domovina, općenarodnom aklamacijom, prihvaćena za nacionalnu himnu.

Prihvaćanjem ove inicijative, mlada bi Republika Hrvatska našla još jedan poticaj da bude na razini povijesne odgovornosti pred vlastitim narodom i svakim građaninom.

Jer, da ponovimo s A.G. Matošem: „Dok je srca, bit će i Kroacije“.

 

Među potpisnicima su i Ivan Aralica, Dubravka Babić, Stjepan Babić, Ivo Banac, Damir Begović, Kruno Bošnjak, Boris Bućan, Dražen Budiša, Lukrecija Brešković, Boris Buzančić, Dragica Cvek-Jordan, Ivan. Z. Čičak, Krešimir Dolenčić, Žarko Domljan, Jakša Fiamengo, Eduard Galić, Frano Glavina, Ivo Gregurević, Špiro Guberina, Hrvoje Hitrec, Branko Ivanda, Vasilije Jordan, Nada Kobali, Josip Kolanović, Kuzma Kovačić, Živko Kustić, Rudolf Labaš, Boris Ljubičić, Valentin Pozaić, Vlado Štefančić... i stotine drugih.

Share
0