Krajem kolovoza činilo se kako će se konačno u Hrvatskoj dogoditi i procesuiranje jednog komunističkog dužnosnika zbog zločina na civilima i ratnim zarobljenicima po svršetku Drugog svjetskog rata. Na trenutak se učinilo kako će Boljkovac, Manolić i Bulat konačno ugledati lice pravde zbog zločina koje su kao OZN-ini dužnosnici učinili nad hrvatskim narodom. Ravnatelj policije Oliver Grbić tih je dana potvrdio medijima kako su istražne radnje protiv spomenutih dužnosnika pri kraju. Pogotovo se to odnosilo na Josipa Boljkovca čija su zvjerstva iscrpno istražena i dokumentirana na području Karlovca. Činilo se kako Boljkovca neće uspjeti spasiti ni podrška bivšeg predsjednika Stjepana Mesića koji ga je došao posjetiti u njegov dom te mu iskazati podršku. Preko medija Mesić je izvršio strahovit pritisak na pravosudne i policijske strukture kako ne bi došlo do pokretanja kaznene odgovornosti. Još jednom je Mesić ovim svojim činom pokazao kako njegova vizija pravde nije jednaka za sve, jer dok je pozivao na istrage protiv hrvatskih generala i vojnika govorio je kako pravda mora biti zadovoljena, ali kada treba procesuirati njegove istomišljenike onda je to stvar koju ne treba pokretati.

Upravo u trenutku kada se činilo kako probuđeni hrvatski zakonodavni sustav ništa ne može zaustaviti u kažnjavanju svih zločinaca dogodila se, slučajno ili ne, afera oko crnih fondova HDZ-a. Pažnja javnosti automatski je okrenuta na potpuno drugu stranu, a samim time i policije te Državnog odvjetništva. Istodobno je istomišljenicima Josipa Boljkovca dana izvrsna prilika da svaki pokušaj njegova privođenja prikažu kao pokušaj odvlačenja pažnje javnosti s afere oko crnih fondova HDZ-a.

Boljkovac i njegov odvjetnik Nobilo spremno su prihvatili medijsku ulogu progonjenih i ugnjetavanih građana koji su žrtve predizborne afirmacije ministra Tomislava Kramarka. Tu ulogu su odlično igrali još dok nije pokrenuta afera crnih fondova HDZ-a, zamislite kako bi samo sada reagirali da se obnovi javna rasprava o kaznenoj odgovornosti Josipa Boljkovca.

Nažalost, upravo iz straha kako će se privođenje Boljkovca prikazati kao predizborna akcija skupljanja političkih poena teško možemo očekivati njegovo procesuiranje prije izbora. Kazneni progon spomenute trojke teško je očekivati u slučaju pobjede Kukuriku koalicije na predstojećim parlamentarnim izborima. Malo je vjerojatno kako će SDP i društvo procesuirati svoje političke istomišljenike, jer i oni su poklonici Mesićeve politike, a on je rado isticao kako je zločin na Bleiburgu opravdan jer su mnogi ubijeni prethodno okrvavili ruke. Valjda je krv žrtava Bleiburga na rukama njihovih krvnika oprala krv njihovih prethodnih zločina.

Izgledno je tako kako je propala i posljednja prilika da se makar i simbolično osude komunistički zločini nad Hrvatima nakon Drugog svjetskog rata, jer lisičine na Boljkovčevim rukama makar i na pet minuta znače osudu sustava i konačno priznanje kako se zločin ipak dogodio. Zakonom prirodne selekcije s pozornice svijeta otići će i posljednji akteri krvave predstave, a s njima će u grob i slijepa pravda.

Željko Primorac