Rezultati netom završenih parlamentarnih izbora u Republici Hrvatskoj  pokazuju da se brod zvani Lijepa naša opasno nakrivio na lijevu stranu. Međutim, više od toga treba nas zabrinjavati vrlo opasna spoznaja  kako se proces koji će Hrvatsku preoblikovati u proeuropsku građansku državu bliži svome kraju, čime će ona prestati biti ono što u biti jeste – država hrvatskog naroda. Glavni je to rezultat netom završenih parlamentarnih izbora. Nije pobjeda Kukuriku koalicije, kao ni poraz HDZ-a, nikakvo iznenađenje.

Izvorne ideološke odrednice vodstava obadvije ove stranke nalazi se unutar KPJ. S jednom  razlikom. SDP tako vuče korijene iz onog rigidnog boljševičkog i projugoslavenskog dijela na čelu s Bakarićem, Dragosavcem i Vrhovcem, dok HDZ svoje postojanje ima zahvaliti onom nacionalno svjesnom djelu hrvatskih komunista s konca šezdesetih na čelu s Franjom Tuđmanom, i „matičarima“, te njihovom paktu s hrvatskim iseljeništvom temeljenom na institutu svehrvatske pomirbe.

Odmah nakon prvih demokratskih izbora veliki je dio komunista iz Bakarić-Račanovog tabora pohrlio u  tada pobjednički HDZ. Taj se masovni premještaj svakako nije dogodio zbog ideoloških, nego isključivo zbog interesnih razloga, čime je u startu kontaminirana ona druga državotvorna i iseljenička komponenta HDZ-a, koju će zahvaljujući „europejstvu“ Ive Sanadera biti doslovce satrta jedno desetljeće kasnije.

Da ta dva pola nastala pod Brozovim i Bakarićevim skutima, od kojih je jedan ostao uz Račana a drugi pohrlio u HDZ-ove ministarske i direktorske fotelje, iznimno dobro surađuju bilo je vidljivo još u prvoj polovici devedesetih. U prilog ovoj tezi govori nekoliko činjenica. Nikad, u vrijeme vladavine HDZ-a, nisu otvarana pitanja nacionalizacije, lustracije i istraživanja komunističkih  zločina, ali je u vrijeme dok je na čelu HDZ-ove Vlade bila lijevo-liberalna struja sva društvena imovina koju je koristio SDP bila knjižena na ovu stranku.

>>Nacionalizacija i zlouporaba društvenog vlasništva - SDP-ova pljačka tisućljeća

Da je HDZ želio obaviti političku „kastraciju“ SDP-a, onda bi na dnevni red  svakako stavio pitanje moralne odgovornosti i isprike za Bleiburg, Križni put i druga masovna stratišta te nacionalizaciju, odnosno najveću pljačku i otimačinu u dugoj povijesti hrvatskog naroda. Ovakva inicijativa rijetko bi za koga bila iznenađujuća. Pogotovo jer je riječ o pravnim sljednicima SKJ, što je očito iz njihovih programskih dokumenata ali i iz knjiženja svih nekretnina koje je nekadašnja KPJ koristila u  Hrvatskoj. S jedne strane, sasvim se logičnim čini zbog čega to nije učinjeno u vrijeme rata. Međutim, teško je razumljivo zbog čega to nije napravljeno u poraću ili posljednjih nekoliko godina, kada strankom upravlja Jadranka Kosor.

Mesić-Račanova koalicija pomogla Sanaderu

Nakon smrti dr. Franje Tuđmana i dolaska na vlast Stjepana Mesića i Račan-Budišine koalicije stvoreni su savršeni preduvjeti za unutarnje profiliranje HDZ-a u konzervativnu narodnjačku stranku koja će štititi mladu hrvatsku državu. Međutim, u tim trenucima se Stjepan Mesić i Ivica Račan izravno upliću u unutarstranačke izbore u HDZ-u te pomažu  Ivi Sanaderu doći na čelo Tuđmanove stranke. Na koji je način Ivo Sanader, zajedno sa svojim najbližim suradnicima, vodio Vladu i Tuđmanov HDZ ne treba trošiti riječi. Stotine tisuća stranica sudskih spisa od čega je jedan dio već procurio u javnost o tome sasvim jasno svjedoče. Ono na što svakako treba podsjetiti svakako je činjenica da je u vrijeme Sanaderovog upravljanja HDZ-om državotvorna opcija HDZ-a doslovce „skršena“, što su lijevo liberalni mediji u Hrvatskoj pozdravljali kao „demokratizaciju i europeizaciju“ HDZ-a

Tako je Sanaderov HDZ u potpunosti preobražen u ideološku istoznačicu SDP-a i HNS-a s kojima je postao temeljna snaga Saveza za Europu. Pred svake izbore taj se europeizirani HDZ redovito pozivao na Tuđmana, da bi odmah nakon preuzimanja vlasti bio jedan od glavnih predvodnika detuđmanizacije.

Kosor nastavila Sanaderovu politiku

Nakon iznenadnog i kontroverznog odlaska Ive Sanadera, njegova nasljednica i dugogodišnja najbliža suradnica Jadranka Kosor  u operativnom je i ideološkom smislu nastavila put svoga prethodnika. Milorad Pupovac i nekoć pobunjeni Srbi bili su glavni partneri u Vladi koja je na sve načine i mimo svih kriterija „srljala“ prema Bruxellesu, ispunjajući istovremeno sve zahtjeve Milorada Pupovca, koji je zajedno s Ivom Josipovićem sve otvorenije pokazivao u Londonu proklamirane teze o „bratskom zagrljaju“ Zagreba i Beograda.

Tek u ovoj godini, kada je postalo više nego očito da se s učinjenim neće moći polučiti značajniji izborni rezultat, Kosoričin HDZ mijenja smjer. Međutim, ne toliko ideološki i operativni, nego u prvom redu retorički. Da je bila riječ o stvarnoj promjeri smjera onda se svakako aktualnom vodstvu HDZ-a  ne bi dogodio „gaf“ da, zajedno sa SDP-om, značajno reduciraju izborna prava hrvatskog iseljeništva i prošire prava manjina, čime su sami sebi uskratili nekoliko saborskih mandata. Da su kojim slučajem hrvatskom iseljeništvu omogućili dopisno glasovanje, što je stečevina ogromne većine demokratskih država s brojnim iseljeništvom, onda bi svakako današnji saborski konto HDZ-a bio brojniji za nekoliko zastupnika a image u dijelu javnosti puno drugačiji.

Da se Kosoričin HDZ, kojim slučajem, imao namjeru otvoreno konfrontirati s SDP-om onda bi puno ranije otvorio pitanje razotkrivanja komunističkih zločina i prisilio SDP da se kao pravni sljednik KPJ i KPH ispriča za zločine u vrijeme komunizma.

Potpuno ista je situacija i sa optužnicama koje dolaze iz Srbije. Sanader-Kosoričin HDZ je kroz razne regionalne sporazume sa Srbijom zapravo dao Srbiji izvanrednu prigodu za različita  poentiranja, pa tako i ovo pravosudno. Na nekoliko prvih optužnica pristiglih iz Beograda nije bilo niti ozbiljnijih reagiranja. Tek kad se pojavila predizborna optužnica protiv Vladimira Šeksa krenulo se oštrije u kampanju, što HDZ-u svakako nije donijelo neke prevelike simpatije u javnosti.

HDZ uništio sebe

Katastrofalnu je prosudbu HDZ imao i sa mogućnošću dobivanja novog mandata. Vladimir Šeks i društvo su naime jako dobro znali kakav je izborni sustav na snazi. Stoga se čini nevjerojatnim kako nisu znali da taj sustav odgovara najjačoj stranci, što oni na ovim izborima nisu bili.  Tako je pogodnosti tog  sustava, čiji je jedan od sukreatora upravo Vladimir Šeks, najbolje iskoristila Kukuriku koalicije koja je u većini izbornih jedinica, izuzev V.,IX. i XI., „pokupila“ najveći dio od 26 posto „ničijih“ glasova nedostatnih za ulazak u Sabor, koje su međusobno podijelile male skupine uglavnom demokršćanske i pravaške orijentacije.

Da je kojim slučajem HDZ promišljao trijezno, dugoročno, samosvjesno i strateški onda bi svakako podupirao jačanje demokršćanskog i pravaškog bloka. Umjesto konzumiranja jedne ovakve mogućnosti i postizbornog stavljanja tih mandata pod svoj „kišobran“, HDZ se odlučio za opciju rasturanja hrvatske državotvorne opcije, zbog čega upravo na vodstvu HDZ-a leži  najveća odgovornost za transformaciju glasova hrvatskog nacionalnog tkiva u mandate građanskih predstavnika.

Međutim, umjesto pragmatičnih poteza HDZ se upustio u svađu s medijima i vođenje dugotrajnih i iscrpljujućih rasprava koje su pred njih postavljali spin majstori iz suparničkog tabora na čelu s poznatim odvjetničkim dvojcem, čime je vodstvo ove stranke pokazalo da uopće nije dostojno uhvatiti se u koštac s ozbiljnim izazovima koja su donijela nova vremena.

Sanaderovi odvjetnici i Sanaderov talentirani diplomat

Poruke tipa „mi smo otvorili raspravu o korupciji“ nemaju nikakvog smisla, niti su HDZ-u mogli donijeti nekakvu korist, iz najmanje nekoliko razloga.

Prvo, javnosti je poznato da je raspravu o korupciji otvorili USKOK i DORH a omogućili su je odvjetnički timovi nekih optuženika, koji su iz ideoloških i interesnih pobuda najzanimljivije detalje iz istražnih radnji redovito plasirali u medije. Tko je stvorio političke preduvjete za takvo što i s kojim ciljem, sasvim je neko drugo pitanje  ...

Hrvatskoj je javnosti iznimno dobro poznato da se nakon Sanaderovog puča i povijesne sjednice HDZ-ova predsjedništva, premijerka Kosor sastala s Mladenom Bajićem nakon čega je pokrenut proces zahvaljujući kome je vladajuća stranka postala meta medija, suparničkog tabora ali i istražnih organa. Stoga se, s punim  pravom, određeni pojedinci i skupine s pravom pitaju je li u ovom slučaju, uistinu, bila riječ o početku borbe protiv korupcije u HDZ-u, kako naglašava Kosor, ili je riječ o početku otvorenih frakcijskih borbi između nje i njenog dugogodišnjeg šefa Ive Sanadera. Bilo koja opcija bila točna, HDZ je otvaranjem ove "borbe"  iznimno puno izgubio

Naposljetku, ovakvi i slični potezi vladajućeg HDZ-a samo su tjerali vodu na mlin skupini lijevo-liberalnih stranaka okupljenih pod imenom Kukuriku koalicije, koja se ovako vođenom kampanjom od strane HDZ-a nije niti trebala pretjerano truditi.

Tako je Milanović-Čačićeva građansko-liberalna Kukuriku koalicija ni kriva ni dužna ostvarila povijesni izborni rezultat, čijim će premijerom postati Zoran Milanović, osoba koja je sedam godina, slučajno ili ne, „pekla“ zanat u MVP Republike Hrvatske, i to u vrijeme kada su ovim ministarstvom upravljali Mate Granić i Ivo Sanader.

Druga zgodna slučajnost svakako je izbor Sanaderovih odvjetnika, kao i činjenica da su upravo Nobilo, Prodanović i Slokovićka bili zvijezde večeri na proslavi izborne pobjede nekadašnjeg Granić-Sanaderovog diplomate.

>>Nobilo, Prodanović i Slokovićka u stožeru Kukuriku koalicije

>>Zoran Milanović: Od Granić-Sanaderovog MVP-a, preko Nagornog Karabaha i Bruxellesa, do Banskih dvora

Kad se svi pobrojani pokazatelji poredaju onda se, sam po sebi, nameće zaključak kako su izborni procesi u Hrvatskoj sve drugo samo ne „festival demokracije“, kako ih neki vole nazivati.

U tom tragikomičnom „festivalskom“ činu hrvatski se brod ne samo opasno nakrivio na lijevu stranu nego je pri samom kraju proces preoblikovanja nacionalne države hrvatskog naroda u nekakav građanski multietnički i multikulturalni supstrat, što rijetki žele javno priznati.

Još je manje onih koji se, pak, žele zapitati tko to iza kulisa upravlja svim ovim po hrvatski narod vrlo opasnim procesima?!

Ilija Zovko