Kaštel Sućurac: Obilježena 68. obljetnica od tragične pogibije Sućurana u savezničkom bombardiranju
Procesija i svečana Sveta misa za sve poginule u najvećoj sućuračkoj tragediji koja se dogodila 5. prosinca 1943. godine u 15 sati i 5 minuta, kada je 36 bombardera američke ratne avijacije stacionirane u Foggi u Italiji ispustilo svoj smrtonosan teret nad Kaštel Sućurcem, pri čemu je poginulo 97 mještana, zajedno sa svećenikom don Antom Rubignonijem, održane su u ponedjeljak u Župi Sv. Jurja m. u Kaštel Sućurcu.
Svemu je prethodila krunica, a euharistijsko slavlje, kojemu su, uz brojne mještane, nazočili i kaštelanski gradonačelnik Josip Berket, predsjednik Gradskog vijeća Darko Varnica, dopredsjednik Branko Radačić, predstavnici Mjesnog odbora i ostali, predvodio je sućurački župnik dr. don Emanuel Petrov.
Nakon savezničkog bombardiranja, od crkve ostao samo zvonik
Svi zajedno su u spomen na sve nevine žrtve nastradale prilikom stravičnog napada 36 savezničkih bombardera, položili vijence i upalili svijeće na mjestu stradanja. Na mjestu nekadašnje crkve, koja je tog kobnog dana, pred sam početak poslijepodnevne pobožnosti, direktnim pogotkom sravnjena sa zemljom, danas se nalazi samo zvonik, koji je jedini ostao čitav nakon napada, a na zvoniku se nalazi spomen ploča s imenima poginulih.
U anglo-američkom bombardiranju Kaštel Sućurca, 5. prosinca 1943., u 15.05 poslijepodne, poginulo je 97 mještana, od kojih njih 65 u crkvi za vrijeme misnoga slavlja, zajedno sa svećenikom don Antom Rubignonijem. Kaštel Sućurac je u to vrijeme bio mjesto sa oko 2200 stanovnika, a osim brojnih žrtava, pod smrtonosnim teretom savezničkih bombardera B 25 potpuno je razoreno i 38 kuća, dok ih je 50-ak oštećeno. Sućurani kažu kako bi broj žrtava bio i veći, ali je župnik Rubingnoni običavao kasniti, pa su se mnogi vjernici koji su još bili pred crkvom spasili, kao i brojna djeca koja su se popela u zvonik kako bi gledala avione. Naime, zvonik je jedini ostao čitav nakon što su saveznički bombarderi američke ratne avijacije stacionirani u Foggi u Italiji nad župnom crkvom istresli smrtonosan teret i tako čitav Kaštel Sućurac "zavili u crno".
Dr. don Emanuel Petrov: Čuvajmo svaki kamen Domovine, i ne prodajimo je za šaku Judinih škuda!
Dr. don Emanuel Petrov je u propovijedi naglasio kako je mučeništvo čin ljubavi prema Isusu Kristu, te je dodao:
- Poginuli u bombardiranju crkve su tu ljubav svjedočili slavljem sv. Mise toga dana. Povijesničarima prepuštamo jesu li tolike crkve u tom i ostalim bombardiranjima baš slučajno bile ciljevi ili je takav napad učinjen iz mržnje prema vjeri i katoličkoj Crkvi. Isto tako nameće se pitanje je li baš slučajno da većina od srušenih crkava nije obnovljena, već su na njihovim temeljima izgrađena parkirališta i pazari da im se spomen zatre. Ipak, krv mučenika progovara iz zemlje. Svaki je kamen naše domovine natopljen krvlju istinskih mučenika. Svaka gruda jest prava relikvija, koja obvezuje i zaklinje generacije koje dolaze i po njoj gaze: čuvaj me i ne prodaji za šaku Judinih škuda!
Neka se nešto ovakvo više nikada u hrvatskom narodu ne ponovi!
Vjernici su se nakon pobožnosti u župnoj crkvi, uz pjesmu i upaljene svijeće uputili prema kampanelu nekadašnje crkve, na kojemu se nalazi spomen ploča sa imenima svih Sućurana, poginulih tog kobnog prosinačkog dana, uoči blagdana Svetog Nikole.
Stojeći na istom mjestu, na kojem se točno 68 godina ranije zbila najveća sućuračka tragedija, nakon koje su mnogi ostali bez očeva, majki, baki, djedova i djece; na mjestu koje je točno 67 godina ranije bilo prekriveno ruševinama, ljudskim tijelima i stravičnim nezamislivim prizorima, današnji potomci 97-oro ljudi su molili pred starim okićenim kampanelom, svjedokom ovog užasnog događaja.
Pod natmurenim sućuračkim nebom, vjernici su molili odrješenje svi kao jedan; molitva se širila kroz kalete prema moru i prema nebu, a sve je vjernike vodila jedna misao-da se nešto ovakvo više nikada u hrvatskom narodu ne ponovi.
Zašto je sućuračka crkva bila žrtva savezničkog bombardiranja?
Inače, na spomen-ploči na starom zvoniku je u vremenu od 1968. do 1993. stajalo kako su nastradali bile "žrtve fašističkog terora" (postavljeno od strane Saveza boraca NOR-a), a natpis je nakon 50 godina, u slobodnoj Hrvatskoj, na inicijativu pojedinih mještana, okupljenih u Društvu za očuvanje kulturne baštine Podvorje, koji su čitav slučaj temeljito istražili, zamijenjen s istinitim natpisom, pa tako na spomen ploči danas stoji kako su poginuli žrtve anglo-američkog bombardiranja.
Istražujući zašto je upravo Kaštel Sućurac postao žrtvom savezničkog napada, Sućurani su nakon brojnih dopisa i poziva došli i do arhiva Pentagona, odnosno do zrakoplovne baze Maxwell u saveznoj državi Alabama, u kojem se čuvaju milijuni dokumenata o povijesti američkih zračnih snaga. Uvidom u ratne dnevnike poručnika Ryana iz 448. bombarderske eskadrile, koja je djelovala iz zračne baze u Foggi, došli su do zaključka kako je moguće da se radilo o grešci pri odabiru ciljeva, jer su bombe bačene s visine od oko 3500 metara. U Washingtonu su došli i do mikrofilmova i zračnih snimaka na kojima je vidljivo kako je upravo Kaštel Sućurac označen kao "target", međutim, prava se istina još uvijek ne zna.
Poginuli Sućurani uvršteni na popis žrtava u Jasenovcu
Postoje gledišta kako su saveznici dobili dojavu da su Nijemci u crkvi, pa je crkva zato bombardirana. Međutim, u K. Sućurcu su u to ratno vrijeme postojale dvije crkve: stara, u kojoj je služene Sveta misa, i nova, koja je bila u izgradnji. Ako je to i bio slučaj, stara crkva je sravnjena sa zemljom u naletu bombardera; mnogi nevini Sućurani su nastradali; brojne obitelji suostale bez svojih najmilijih, dok su Nijemci najvjerojatnije bili stacionirani u crkvi koja je bila u izgradnji.
Prije nekoliko godina, otkrilo se i kako je veći dio žrtava savezničkog bombardiranja Kaštel Sućurca, točnije njih poimenice 79, uvršteno na popise žrtava u Jasenovcu, Research Instituta u New Yorku.