Povod ovom tekstu izjava je jednog vodnika JNA u mirovini u novinama prije nekoliko dana. Citiram: 'Da nije bilo Tita i partizana ne bi bilo ni hrvatskoga Zadra'. Moj odgovor: 'Da nije bilo Tita i komunista, ne bi bilo ni nevinih žrtava'.


Na temeljima revolucionarne teorije, Slovenac E. Kardelj odredio je i proveo u djelo revolucionarni put u Hrvatskoj. Na temelju Kardeljeve strategije uništavana su čitava hrvatska i srpska sela u Lici. Naročito su se okomili na crkve, koje su nazivali mrskim, gnjusnim i trulim institucijama jer ,,kuže" revolucionarni zrak . S obzirom da je partizanski pokret u Hrvatskoj bio u povojima jer ga
hrvatske mase nisu prihvatile, 2. kolovoza 1941. godine E. Kardelj upućuje pismo JB.Titu na odobrenje njegove strategije.

>>Tito je u Španjolskoj ubio više komunista nego Franco

>>Staljinovu direktivu o ustanku Titu je prenio Josip Kopinič

Strategija je podrazumijevala omasovljenje partizanskog pokreta. Primjena strategije odmah je započela u srpskim selima ubijanjem svih viđenijih i dobrostojećih Srba pod motivom da se radi o klasnom neprijatelju, zatim pljačkanjem njihove imovine, paljenjem njihovih kuća icrkava. U gornjo-karlovačkoj eparhiji, u selu Jasenku, područje Gomirje, zapalili su manastirsku crkvu izgrađenu u srpsko-bizantskom stilu od klesanog kamena. Naročito su se okomili na srpske svećenike.

Tako su 2. veljače 1942. godine ubili paroha Danila Mamulu i njegova mlađeg brata Dragu Mamulu. Sve one koji su se protivili paljenju crkava, odveli su u Drežnicu i tamo ih strijeljali. Javno su strijeljali 25 nevinih vjernika, uglavnom žena i staraca. Preostali srpski živalj bježi u šumu. Sve su to izveli u ustaškim uniformama. Zatim su se ti isti komunistički teroristi obukli u četničke
uniforme i nastavili ubijati sve viđenije ljude Hrvate u hrvatskim okolnim selima oko Drežnice, a teror su nastavili pljačkajući, ubijajući i paleći njihove kuće, a naročito crkve. Zapovjednik partizanskog pokret na području Drežnice bio je tada
Ivan Kovač, alias Veljko Kovačević, bivši jugoslavenski mornarički podnarednik.

Naređenje za strijeljanje hrvatskih i srpskih nevinih ljudi izdavao je famozni Viktor Bubanj, zapovjednik partizanskog odreda u Drežnici, kasnije Titov zapovjednik zrakoplovstva JNA. Popis onih koje treba strijeljati napravio je Branko Matić, Srbin iz Srpskih Moravica koji je bio politički komesar u Jasenku, Samo strijeljanje izvršavao je Gojko Trbović zvani Ćosan, Srbin, po zanimanju potkivački pomoćnik iz sela Krakar, općina Drežnica. Drežnica je najudaljenija zapadna, "srpska točka", s okolnim hrvatskim selima. Općina Drežnica imala je oko 6000 Srba, u to područje nisu nikada dolazile oružane snage tadašnje legalne hrvatske vojske. Selo je živjelo u miru sa svojom okolinom.

>>Vladimir Nazor u partizane odveden prijevarom smišljenom u vrhu KPJ

U studenom 1941. partizani pljačkaju crkvu Presvete Bogorodice. Sve ikone, slike svetaca po naredbi političkih komesara, koji su svi redom bili Srbi, bile su potpune uništene ili zamazane ljudskim izmetom. Ikone su bacane pod noge i gažene, a na mjesta gdje su visjele slike, ispisane su komunističke parole. Visoki zvonik bio je miniran. Minirali su ga isrušili Ilija Tatalović zvani Miš i Dmitar Tatalović.

U tom poslu pomogao im je Hrvat Ivan Zidar iz Bribira . Sve su te zločine pripisali ustašama. Strijeljanje nacionalno religioznih Srba u Drežnici provođeno je pojedinačno i masovno na poznatim stratištima brdo Matuša, iza crkve, i Brkić vapljenica. Bestidno mučenje i mrcvarenje provodio je Miloš Trbović zvani Buza. Kasnije su i njega ubili pod motivom da je klasni neprijatelj jer je bio imućan, opljačkali su njegovo dobrostojeće imanje. U tri tjedna mučenja Trbović je smršavio sa 120 na 46 kilograma, čak su ga prije strijeljanja potkovali kao konja i tjerali po ulici.

Njihova zlodjela nastavila su se strijeljanjem pet oficira Kraljevske vojske koji su došli u partizane iz Bosne. Bojali su se školovanih oficira, zato su ih strijeljali.

Tamo se događala najužasnija tragedija koje može zadesiti jedan narod, a to je građanski rat. Komunistički teroristički komesari koncem 1941. i početkom 1942. ubili su u Drežnici 82, u općini Medak 141, u selu Jasenku 24, u općini Škare 182, u selu Doljni 17, u Vrhovinama 81, u Gospiću 11, u Plaškom 62, u Dubravama 5, Udbini 5, Brinju 17, Korenici 22, Gomirju 25, Brlogu 88 ljudi ...

Istodobno s ubojstvima, rušili su crkve, manastire i hramove. Tako su u jednom malom dijelu Like uništili 25 crkava. Popis koga od Srba treba ubiti , činili su komunisti, a poznati prokazivač bio j e Savo Dragosavac zvani Špico, otac Dušana Dragosavca koji je kasnije postao sekretar Komunističke partije u Hrvatskoj.

>>Otac Dušana Dragosavca davao hrvatskim vlastima popis ličkih komunista za likvidaciju

Hrvat, komunist Marko Orešković zvani Španac, sudionik Španjolskog rata 1936. godine, obilazio je srpska sela sa zastrašujućim riječima: 'Bjež'te braćo Srbi, dolaze ustaše, svih će vas poklati! ' , to isto je radio komunist Veca Holjevac.

Da bi uspjeli u svojoj propagandi dižući ustanak u srpskim selima, zatajili su svoju hrvatsku pripadnost. Kad su Srbi kasnije to doznali, onda su teroristi promijenili svoju komunističku retoriku i dijalektiku u pjesmama o Marku Oreškoviću: 'Naš je Marko hrvatskoga roda, al' je majka srpskoga naroda', a o Veci Holjevcu, komesaru prvog hrvatskog korpusa na Kordunu kojim je zapovijedao Čamnica Opačić, Srbin, orila se pjesma: 'Druže Veco, hrvatskoga roda, ti si vođa srpskoga naroda'.

>>Srb, 27 srpnja 1941. - Pobuna, četnika, komunista i talijanskih fašista protiv Hrvata i Hrvatske a ne antifašistički ustanak!

Ovo je samo jedan mali dio komunističkih zločina koji su pripisivani hrvatskim oružanim snagama. Svi navedeni podatci korišteni su iz knjige dr. Dinka Šuljka 'Želio sam Radićevu Hrvatsku' .

Dr. Šuljak, tada je bio pristav Banovine Hrvatske za područje Gospića, Karlobaga, Crikvenice, Otočca i Paga. Živio je i radio u Kaliforniji gdje je preminuo i pokopan.


IVO ĆOZA / Hrvatski list