Kada je prije nešto više od godinu dana Hrvatski svjetski kongres u Njemačkoj (HSKuNj) zatražio od njemačke Savezne vlade da od uzme veliko njemačko odličje ' Izvanredi stupanj velikoga križa za zasluge Savezne Republike Njemačke' jugoslavenskom diktatoru Josipu Brozu Titu, naišlo je to na odobravanje velike većine hrvatske zajednice u ovoj zemlji, ali i jednu čudnu zamjerku jednog internetskoga portala u Berlinu, po prilici s riječima kako HSK u Njemačkoj time jeftino postiže bodove jer da je 'Tito još popularan '.


To je bilo objašnjeno time što je Jugoslavija svojedobno široko otvorila državne granice svoj im građanima da mogu ići u pečalbu, u gastarbajterstvo, što je bilo više nego površno obrazloženje jer su, kako se tada govorilo, 'naši građani povremeno zaposleni u inozemstvu', daleko više koristili stranim zemljama nego svojoj domovini.

Pri tome je zaboravljeno da su Tito i njegova Partija nanijeli mnogo više zla svim svojim narodima, posebice hrvatskom i albanskom na Kosovu, nego sve ono što se još danas u nekim jugonostalgičarskim krugovima 'slavi ' kao njihove zasluge. Neonacisti li Njemačkoj i Austriji na sličan način 'opravdavaju' Adolfa Hitlera jer da je svladao nezaposlenost i izgradio autoceste. No taj berlinski glasić ostao je usamljen. Zahtjev HSK li Njemačkoj i dalje je na stolu njemačkog Saveznog ministarstva unutarnjih poslova.

Sad se ovom zahtjevu u intervju tjedniku 'Fokus' pridružila njemačka dobitnica Nobelove nagrade za književnost Herta Muller s dodatkom da se isti orden posthumno oduzme i rumunjskom diktatoru Nicolaeu Ceausescuu. Nobelovka Muller postavila je taj zahtjev u ime žrtava komunističkih diktatora u Jugoslaviji i Rumunjskoj. Samo u Njemačkoj Titova je tajna policija usmrtila oko 35 Hrvata, što je dokazano ne samo svjedočanstvima hrvatskih emigranata nego i dvjema presudama njemačkih sudova u Saarbriickenu i Munchenu. Viši zemaljski sud u Munchenu traži u svezi s tim izručenje jednog hrvatskog državljanina koji je optužen za nasilnu smrt jednog hrvatskoga emigranta, ali službeni Zagreb već više od dvije godine 'pravi se lud' nereagiranjem, jer sin toga bivšega udbaša i sad djeluje kao savjetnik za sigurnost (!) hrvatskoga predsjednika Ive Josipovića, nastavljajući 'tradiciju' svoga oca za vrijeme državnih poglavara Franje Tuđmana i Stipe Mesića. Tako službena Hrvatska njeguje svoju antifašističku prošlost kada je riječ i o mogućim suorganizatorima atentata na nedužne hrvatske emigrante na teritorijima stranih država. U tome sadašnja Hrvatska nije baš neslična drugim totalitarnim zemljama koje štite svoje likvidatore.

Veliki je uspjeh za Hrvatski svjetski kongres u Njemačkoj što se Herta Muller, i sama progonjena u Rumunjskoj kao pripadnica njemačke nacionalne manjine, pridružila njegovu zahtjevu. Herta Muller sjajna je književnica, ostavši istaknutim borcem za ljudska prava i nakon preseljenja u Njemačku . U intervjuu 'Fokusu' rekla je da bi oduzimanje odličja dvama diktatorima 'moglo biti važan ispravak i jasan signal glede budućih davanja državnih odlikovanja'. Drukčije rečeno, povijest treba ispraviti, a diktatorima se ne smiju davati odličja. Još se ne zna kako je na ovaj zahtjev poznate književnice reagirao službeni Berlin. No dok se hrvatsko traženje, kako se kaže jednom njemačkom frazom, može 'gurnuti na dugu klupu', na riječi Herte Muller nije se moguće oglušiti. Prije ili kasnije Vlada u Berlinu morat će se očitovati, a ako se dogodi da dva diktatora izgube svoja nezaslužena odličja, to će biti veliko upozorenje prije svega službenoj Hrvatskoj i Zagrebu, koji još uvijek ne daju da se digne sramotni trag Titova imena sa zagrebačkog Kazališnoga trga i  u nekim drugim gradovima naše domovine koju je Tito ovio u crnu.

Kći hrvatskog emigranta, Frankfurtkinja Karmela Miličević, a njezina su oca Nikolu udbaši likvidirali god. 1980. sa šest hitaca, rekla je 'Fokusu' ; 'Zar nije strašno za Njemačku vidjeti u redu onih koji su dobili odličja i jednog takvoga ubojicu kao što je bio Tito?'

Naime, među onima koji su dobili isto odličje nalaze se Lech Walesa, Vaclav Havel i britanska krajica Elisabeta II. Tito u takvom društvu? Zaista bizamo i sramotno, na što Berlin mora reagirati, bilo kako, ali najbolje ako bi jugoslavenskom i rumunjskom diktatoru oduzeo odličje.

Ako bi se to dogodilo, gradski oci u Zagrebu ne bi preko toga mogli prijeći šutke. Svi dosadašnji pokušaji 'Kruga za trg' da se sramotno Titovo ime skine s najljepšega trga u glavnom hrvatskom gradu hladnokrvno su odbijeni od većine u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, i to i glasovima navodno antikomunističkoga HDZ-a. Njihov predstavnik u Skupštini i kasniji ministar kulture Jasen Mesić rekao je u svezi s tim da su Titove zasluge veće od njegovih pogrješaka, Kakva zabluda čovjeka koji ne samo da ne zna povijest, nego i pokazuje besćutnost prema žrtvama komunističke diktature.

U Hrvatskoj mora doći barem do minimalne lustracije komunističkog nasljeđa jer dok se to ne dogodi, naša Republika ne će moći biti smatrana zrelom demokratskom državom. Titovo ime kao jednog od deset najvećih zločinaca 20. stoljeća mora biti smješteno gdje mu je mjesto, u povijesnu ropotarnicu naše mračne prošlosti, a ne ga ponovno slaviti preko televizijskih ekrana kao što odnedavno pokazuje Zafranovićev demagoški uradak na Hrvatskoj televiziji.

Dokle će povijesni gubitnici trovati hrvatski javni život svojim propagandističkim nasiljem?


Gojko Borić / Hrvatski list