Kontroverzna televizijska voditeljica Danijela Trbović, provodeći naloge svojih dobro prikrivenih mentora, još se jedanput potrudila dokazati nam kako je u određenim krugovima mržnja prema vjeri i crkvi jednaka kao i prije 67 godina. Jedina razlika je u tome, što je novo vrijeme donijelo nove metode djelovanja.

Jučer 07. veljače, u trenucima dok se na Širokom Brijegu obilježavala 67. obljetnica  mučeničke smrti hercegovačkih franjevaca, gledateljima hrvatske dalekovidnice servirana je emisija kakve se nebi posramio ni sam Joseph Goebels, Hitlerov ministar narodnog prosvjećivanja i propagande.

Danijela Trbović, Srpkinja iz Karlovca, kći Ilije Trbovića - oficira UDB-e, koji je dugi niz godina skrbio o sigurnosti Josipa Broza Tita, gledatelje pred malim ekranima je "počastila"  emisijom koja je "neupućenom" gledateljstvu, koje financira tu istu televiziju, pokušala "otvoriti vidike" i pokazati na navodnu opasnost koja im prijeti od katoličke crkve.

>>Danijela Trbović: 8.kat (7.veljače 2012)

"Nedopuštene veze, nepriznata djeca, pedofilija, raskoš, bogaćenje i moć" samo su neki od grijeha koje Trbovićka i njezini gosti u spomenutoj emisiji, kao i u čitavoj seriji uradaka koje tzv. pederski lobi na javnoj sceni "gura" u medije, pokušavaju pripisati katoličkoj crkvi.

Kad ne bismo znali temeljne crtice iz života Danijele Trbović skoro bismo i povjerovali da se iza svega krije plemenita nakana. Međutim, kćeri Ilije Trbovića, dugogodišnjeg suradnika i prijatelja Josipa Boljkovca, to svakako nije cilj. Ona je dobila, i očito izvršila zadaću, da u trenucima dok katolička crkva obilježava jedan od najsvirepijih zločina u novijoj povijesti hrvatskog naroda, javnosti "servira" kontra priču.

>>Poslušajte emisiju Radio Marije: Damir Borovčak i fra Miljenko Stojić o pobijenih hercegovačkim franjevcima

Također, ne treba zaboraviti da je autorica spomenute emisije gorljiva zagovornica navodno ugroženih prava gay populacije, koja nikako ne može podnijeti činjenicu da crkva ne želi, niti može, prihvatiti kriterije koje homoseksualni lobi želi nametnuti ogromnoj većini naroda.


Na koncu, iznimno zanimljivim čini se podatak kako je ogromna većina javnih djelatnika koji na hrvatskoj javnoj sceni pokušavaju promovirati zacrtane ciljeve gay lobija, kao po nekom nepisanom pravilu, dolazi iz obitelji nekadašnjih visokopozicioniranih djelatnika SKJ, OZN-e, UDB-e i KNOJ-a.

Kad je to tako, onda je i više nego slučajno da da su ciljevi jednih i drugih zapravo isti. Samo je metodologija različita. Ono što su očevi radili preko OZN-e, djeca rade preko medija i gay udruga.


Robert Horvat