U Hrvatskoj se ozbiljno raspravlja „znanstveno“ i politički o početku života i zaštiti ljudskog zdravlja! Pozadina rasprava je znanstvena i politička, a premalo se govori o onoj ideološkoj koja je protkana i kroz znanstvenu i kroz političku.

Znanost je rekla svoje o početku života, pa to već i vrapci na granama govore, izuzev ideološki naprednih ljudi koji svoje stavove temelje na čvrstim pozicijama nihilizma ili blaže rečeno onog antičkog skepticizma. O zaštiti zdravlja suvišno je trošiti riječi, jer samo zdrav čovjek je produktivan. U tom duhu nedavno je objavljena knjiga novopečene „doktorice znanosti“ Sonje Kalauz „Sestrinska profesija u svjetlu bioetičkog pluriperspektivizma“. Ona se može naručiti, kako stoji na internetu za samo 100 kuna.

>>Bioetika se vraća u tokove marksizma

Kao osobu intrigiranu životom i zdravljem, smislom i besmislom, došao sam do te knjige. Zanimljiva knjiga, lijepo opremljena, uređena. Prikladna za stavit u policu, a po sadržaju najviše bi odgovarala za podmetnuti pod nogu police ako je kojim slučajem trula, jer knjiga ima tvrdi uvez. Kao i kod drugih knjiga koje su raspravljale o teorijama socijalističke etike skupljala bi prašinu, s preporukom da nije vrijedna otvaranja. Ali tih sto kuna? Što nudi sadržajem?

Zanimljiva ni po čemu ne bi bila da nije obvezno štivo na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i to na sveučilišnom studiju sestrinstva! Zbunjena autorica, u knjizi ne zna je li etika praktična ili teorijska disciplina? Negdje je naziva znanošću, ponegdje praksom. Uz puno kontradiktornosti a što ne čudi, jer su izvori na koje se oslanja toliko protuslovni u svojim etičkim i bioetičkim pravcima da ih je nemoguće pomiriti. To sigurno ne bi mogao ni najveći filozofski eklektik, a kamoli medicinska sestra!?

Iz knjige se jasno vidi da samoj autorici niz je nejasnih pojmova koje brka, a onda doslovce prepisuje – no, to je stvar akademske zajednice i Medicinskog fakulteta! Tko je analizirao knjigu, tko je prihvatio novopečenu doktoricu za predavača ključnog predmeta u zdravstvu?

Sami izvori sve govore da je knjiga sa svojim citatima i citacijama nepoznavanje materije, a kad se bolje usporedi očito je mentor odigrao izvrsnu ulogu i svoju tezu „marksizam kao svjetsku religiju“ vješto promovirao u knjizi Sonje Kalauz. Redom izvori: „Miloš N. Đurić (1892-1967) bio je srpski klasični filolog, helenista, filozof, profesor, prevodilac, redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti od 1961. Jedan je od potpisnika Novosadskog dogovora o zajedničkom srpskohrvatskom jeziku 1954. godine. Dobitnik je Oktobarske nagrade grada Beograda za 1961. godinu.“ Ima li tu ideologije? Drugi: Milan Kangrga za kojeg je čovjek samo čovjek u potrebi, dakle nijekanje ljudskog bića od prirodnog začeća do smrti. Treći, Ante Čović koji to sve vješto pakira u pluriperspektivizam i objavljuje u knjizi „mudre i pametne doktorice“ Sonje Klauz.

Da su se medicinske sestre i tehničari držali te etike u Domovinskom ratu, nikad hrvatski narod ne bi imao svoju državu, a vjerojatno da ne bi imali ni toliko umirovljenika!? Može se pretpostaviti da je to put gospodarske reforme i uštede, nova pluriperspektivistička bioetika Sonje Kalauz!

Na tom je tragu početak života, na tom je tragu preventiva, na tom će tragu biti eutanazija!


Milan Vidić, Rijeka