HRsvijet.net - Hrvatski svijet - Razumjeti Hrvatsku - Vijesti

Saturday, Sep 20th

Last update:07:00:50 AM GMT

You are here: Kolumne Gost kolumne Slobodan Lang: Josipovićev govor u Knessetu primjer je lijevog antisemitizma

Slobodan Lang: Josipovićev govor u Knessetu primjer je lijevog antisemitizma

E-mail Ispis PDF

Od početka hrvatske samostalnosti i tijekom obrane u Domovinskom ratu, jedan od naših strateških ciljeva bio je razvijati uspješne odnose sa Židovima i Izraelom, postupati ispravno, riješiti se naslijeđenih dugova iz prošlosti te otvarati budućnost našoj djeci. Svi su ovi ciljevi ostvareni do 2000. godine.

U Jugoslaviji je bilo zabranjeno i teško iskazati istinu o odnosima Hrvata i Židova, Hrvatske i Izraela. Bilo je zabranjeno sve osim neprimjerenog optuživanja Hrvata, jer se stradanje Židova dogodilo, a prema žrtvama nije iskazano poštovanje. Do pojave nacizma tridesetih godina prošlog stoljeća, Židovi u Europi (i Hrvatskoj) sve su se uspješnije uključivali u društvo. Pojavom nacizma, antisemitizam je radikaliziran u politiku progona , a zatim i uništenja Židova u Europi.

Holocaust, grčki holokaustos, potpuno spaljen obično znači progon i ubojstvo više od 5 milijuna Židova, muškaraca žena i djece i milijuna drugih (Roma, bolesnika, homoseksualaca i nekih vjernika) za vrijeme nacističke vlasti i okupacije tijekom Dugog svjetskog rata. Nijemci nacisti to su zvali 'konačnim rješenjem židovskog pitanja.'

Nacistička Njemačka na cijelom području bivše Jugoslavije nametnula je rasne zakone, progon i ubijanje Židova. Od oko 25.000 Židova na području Hrvatske 1941., ubijeno je oko 21.000. Živi su ostali oni, koji su izbjegli, pridružili se partizanskom pokretu, zaštićeni od Katoličke crkve na čelu s Alojzijem Stepincem i spašavanju u narodu (do danas oko 100 pravednika).


ANTIIZRAELSKA POLITIKA BIVŠE JUGOSLAVIJE

Nakon pobjede Saveznika , došlo je do različitog odnosa prema stradanju Židova. U komunističkim državama iskazivano je stradanje samo ukupnog stanovništva , a sve zasluge pripisane komunistima i time dana moralna opravdanost revoluciji i preuzimanju vlasti. U Hrvatskoj je osuđen kardinal Stepinac, primjerni borac protiv svakog totalitarizma u svijetu i Hrvatskoj, koji je spašavao Židove od nacističkog progona. Nova vlast odbila je obnoviti srušenu zagrebačku sinagogu, a poslije 1945. srušeno je još 6 sinagoga (nakon 20 u ratu), a 8 je prenamijenjeno. Tisuće Židova iz Hrvatske iselile su se u Izrael. Nakon 1967. Jugoslavija je vodila otvorenu antiizraelsku politiku . O cjelokupnom stradanju za vrijeme svjetskog rata, vođena je politika laganja.

O ubijanju Hrvata i drugih nakon završetka rata i etničkom progonu Nijemaca, nije se uopće govorilo . U Hrvatskoj je stradanje za vrijeme rata lažnim prikazom pretvoreno u instrument vlasti nad Hrvatima i Hrvatskom, a lažno prikazano u svijetu. Katolici nisu smjeli sudjelovati u političkom životu, a Hrvatima je dodijeljen 'vječni i neoprostivi grijeh' čime se pravdalo progone, blaćenja i neravnopravnost.

Bleiburg (Križni put) sadrži značajne elemente genocida. Ubijene su tisuće hrvatskih muškaraca, a iza njih su ostala cijela sela s isključivo ženama, djecom i starcima. Nakon što su djeca odrasla, u velikom broju su odlazila na rad u Njemačku. I nakon pola stoljeća, izravni susret s tim naseljima je strašan - nepoznato i neistraženo područje patnje hrvatskog naroda. Nakon rata dopušten je pogreb samo na partizanskoj strani. U ovom tekstu prvi put postavljam pitanje: gdje su grobovi ustaša pokopanih na grobljima od 1941. do 1945.?

U Jasenovcu nije dopušteno utvrditi broj stradalih i imenovanje ubijenih . Ubijeni Židovi stekli su pravo na ime tek u Yad Vashemu, u drugoj državi i na drugom kontinentu, pedeset godina prije negoli u Jasenovcu.

STID ZBOG ODNOSA PREMA MRTVIMA

U cilju vladanja nad Hrvatskom nametnut je prikaz NDH i ustaša kao specifične hrvatsko klerikaIne vlasti, čak gore od nacista. To je provodilo, na prvom mjestu, višestruko precijenjenim brojem ubijenih Srba, a skrivenim i umanjenim stradanjem Hrvata, kontinuiranim progonom i klevetanjem Stepinaca i uopće Katoličke crkve, razbijanjem povezanosti Hrvata (Hrvatske, Bosne i Hercegovine, iseljenih Hrvata, Vojvodine i Boke) i prikazivanjem Jasenovca gorim od najgorih nacističkih logora. Grobovi žrtava i ubijenih zabranjeni su, a podizani su keopsovski spomenici odabranima.

U Jasenovcu je podignut spomenik, ali ni Tito ni vodeći političari nisu ga nikada posjetili. Stid zbog odnosa prema mrtvima bio je prevelik. Dr. Franjo Tuđman otvorio je pitanje istine o Jasenovcu i zbog toga bio dvadeset godina progonjen, suđen i zatvaran.

On je otvorio istinito sagledavanje i značenja holokausta u Hrvatskoj. U zadnjim godinama Jugoslavije došlo je do sve jačeg progona kosovskih Albanaca, sve do istjerivanja gotovo svih stanovnika krajem devedesetih, što je dovelo do međunarodne vojne intervencije. Progon Židova u Njemačkoj, kao i progon Albanaca u Jugoslaviji, nadilazili su žrtve, jer je to bio progon svih ljudi. Države koje progone neke, završe u sukobu sa svima.

U Jugoslaviji nije bilo otvorenog antisemitizma, ali niti poštivanja vjere, kulture, ni vlasništva Židova i sagledavanja istine o stradanju, Odnosa s Izraelom nije bilo. S takvim naslijeđem stvorena je' 1991. samostalna Hrvatska, došlo je do agresije, provedena je obrana i stvaranje hrvatske države.

SKRIVENA ISTRAGA O BOMBAŠKOM NAPADU

Srpski su teroristi na samom početku borbe za hrvatsku neovisnost, u kolovozu 1991.podmetnutim bombama oštetili Židovsku općinu i dio židovskih grobova u Zagrebu. To je učinjeno da bi se među vodećim Židovima u Hrvatskoj potaknuo strah od obnove antisemitizma, a u svijetu izazvao negativan odnos prema hrvatskoj slobodi. Prvi sam ušao u Općinu nakon eksplozije i pozvao Dražena Budišu (tada člana vlade) da dođe . Odmah smo organizirali i veliki skup protiv antisemitizma na Jelačić placu i marš solidarnosti od razorenih grobova do Općine . Sudjelovali su brojni ugledni Hrvati, među kojima Marko Veselica, Tomislav Šagi Bunić , Ivan Supek, Vlado Gotovac, Zvonko Nikolić  i tisuće Hrvata . Stvaranje antihrvatskog stava spriječeno je, a Židovska općina na čelu s Nenadom Porgesom zauzela se u svijetu za priznanje hrvatske države. Iz neobjašnjivih razloga Državno odvjetništvo do danas nije potaklo istragu i tužbu zbog ovog terorističkog akta. Zašto?

Tako se od prvih dana iskazala i potreba da dio obrane i stvaranja Hrvatske bude i zaštita Židova i spoznaja istine i značenja događaja u prošlosti . U tom pogledu Hrvatska je otišla dalje od bilo koje države, što u velikoj mjeri još uvijek nije shvaćeno ni u Hrvatskoj ni među Židovima ni u svijetu

Židovska općina u Zagrebu prihvatila je međunarodnu inicijativu o spašavanju Zidova i drugih iz BiH. Humanitarnu pomoć iz svijeta konvojima se prevozilo u Sarajevo za sve stanovništvo, bez razlike. Na tome su posebno bili angažirani Jakob Bienenfeld, Slobodan Praljak i Ljubo Ćesić Rojs iz Hrvatske, a Ivica Čeršnić, Jakov Finci i Danilo Nikolić iz Sarajeva. U konvojima izvedeno je oko 1.200 ljudi, od kojih samo Židova oko 400.


ŽIDOVI PRUŽILI POMOĆ DUBROVNIKU

U opkoljenom Dubrovniku osnovan je odbor Crvenog križa za zaštitu ljudskih prava, koji su činili pripadnici svih manjina, pa tako i Židova. Time je praktično i pokrenuta zaštita malih manjina za vrijeme sukoba. Za rata u BiH, hrvatske su snage sustavno bile zadužene da zaštite i pruže pomoć Židovima (Mostar, Zenica, Sarajevo, Tuzla, Banja Luka). U vrijeme kad je otvoren Muzej holokausta u Washingtonu i tamo napisano da više nema Židova u Zenici general Blaškić pomagao je zajednici od 29 Židova. Sa druge strane, neki od vodećih Židova u Europi i SAD-u, s osobnim i obiteljskim sjećanjem na progon za vrijeme nacizma, sada su se izravno angažirali u zaštiti Hrvatske. Među njima su bili i Henry Kissinger, Israel Singer, Leon Fuerth, Philip Cohen, David Himmelstein. U Dubrovnik su došli i odigrali značajnu ulogu u obrani Dubrovnika, Bernard Kouchner, Simone Veil i Andre Glucksmann. U Hrvatsku je dolazio i značajno doprinio Alain Finkielkraut, a i zadnji generalni konzul SAD u Zagrebu Michael Einik. U Izraelu smo se obrati li tadašnjem premijeru Yitzaku Rabinu. Za širenje istine o Hrvatskoj u svijetu i u Izraelu, posebno treba istaknuti Mišu Montilju, zbor 'Lira' i putovanja u Izrael.

KLEVETNIČKA KAMPANJA PROTIV TUĐMANA

Predsjednik Tuđman stalno je vodio računa o ovim odnosima. Zlatka Bienenfelda imenovao je za hrvatskog  generala. Slaven Letica navodi da je prvi dokument bio zahtjev za obnovu sinagoge. Tuđman je prvi predsjednik koji je posjetio Jasenovac i otvorio redovito odavanje po č asti i iskaz istine. Tijekom stvaranja Hrvatske, u Vladi, kao savjetnici predsjednika, članovi Sabora i veleposlanici, bili su mnogi Zidovi. Nakon 2000. to je prekinuto . Na kraju rata zamolio je generala Jacquesa Kleina da vodi mirnu reintegraciju Slavonije i Istočnog Srijema u Hrvatsku.

Protiv Tuđmana tada je pokrenuta klevetnička kampanja s lažnim izjavama da mu je ' drago što mu žena nije Srpkinja ili Židovka' i namjere 'miješanja kostiju' . Svjedok i sudionik sam jednog i drugog . Predsjednik je rekao da mu ne treba žena koja nije Hrvatica, da smije slobodno govoriti, da voli svoju ženu i slobodno govori. Nakon sagledavanja  činjenice da je Hrvatska ispunjena nepokopanima iz ratova, zamolio sam Predsjednika da iskažemo 'Pravo na grob' jer ne možemo vratiti život, ali možemo dati pravo na grob. On je to prihvatio, ali je to tada lažno prikazano . Predsjednik je pokazao i spremnost da se ispriča ako je Židove povrijedio nekim svojim pisanjem. Uspostavljeni su odnosi, a ja sam zajedno s Matom Granićem bio u prvom izaslanstvu koje je posjetilo Izrael i Yad Vashem. Pripremali smo i Tuđmanov  posjet Izraelu. Želio im je pokloniti Meštrovićevu skulpturu Mojsija.

Kada je umro predsjednik Tuđman , upozorio sam izraelskog ambasadora, a sada to ponavljam Izraelu i Židovima: malo kada su Židovi (u Hrvatskoj i svijetu) i Izrael imali čovjeka koji im je bio tako iskren i djelatan prijatelj kroz cijeli život kao Franjo Tuđman . Velika je pogreška ne znati prepoznavat i prijatelje.

JOSIPOVIĆEV ANTIFAŠIZAM PRIMJER JE LIJEVOG ANTISEMITIZMA

Za stvaranja i obrane Hrvatske, svi raniji zločini , laži i podijeljenost uklonjeni su. Raščisti li smo prošlost, izgrađivali odnose na istini, solidarnosti i suradnji. Godine 2000. Tuđman i svi koji smo stvarali Hrvatsku ostavili smo bolje odnose između Hrvata i Židova, Izraela i Hrvatske nego ikada u povijesti. Budućnost je otvorena ostvarivanju dobra. Tijekom ovih 20 godina reagirao sam na sve pojave antisemitizma i danas ocjenjujem da ga u hrvatskom narodu i Katoličkoj crkvi praktično nema, da je desnica u velikoj mjeri oslobođena, uključivši i one koje se optužuje, ili se i sami smatraju ustašama.

Antisemitizam danas najviše postoji među onima koji se smatraju lijevima i koji su sami sebi podijelili priznanja i traže zahvalnost Židova. Postoji još uvijek i veliko srpsko optuživanje Hrvata da bi izbjegli svoju netrpeljivost prema drugim narodima. Posebnu opasnost čine i pojedinci među Židovima koji i danas vrijeđaju Hrvate i tako nastoje probuditi antisemitizam.

>>Josipović u Knessetu: Ja sam dijete Titova partizana!

Josipovićev govor u Knessetu primjer je lijevog antisemitizma i desetljećima zapuštene svijesti. Vratio se u 'slavni antifašizam' i kao pobornik animizma optužio Hrvate da još uvijek nose 'otrovnu guju u srcu' . U Drugom svjetskom ratu poraženo je zlo, ali nije pobijedilo dobro. Nijedan pokret protiv,  pa tako ni antisemitizam, ni antifašizam ni antihrvatstvo, ne će omogućiti budućnost ni Europi. Josipović je ovim istupom uvrijedio članove Knesseta, Hrvate i Židove. Hrvatska se treba ispričati zbog  Josipovića i moliti da se govor povuče .


dr. Slobodan Lang / Hrvatski list


Slobodan Lang: Josipovićev govor u Knessetu primjer je lijevog antisemitizma