Bleiburg je ishodište hrvatske Katynske šume
Zločin protiv razoružanih vojnih jedinica NDH-a i civila, započet od strane KNOJ-a i OZNE u svibnju 1945. na Bleiburškom polju, u mnogim aspektima podudara se s masakrom poljskih časnika i intelektualne elite u Katynskoj šumi 1940.
U Katynskoj šumi stradalo je oko 22 tisuće poljskih časnika i intelektualaca koji su zarobljeni prilikom sovjetske invazije na istočni dio Poljske u jesen 1939. Broj ubijenih Poljaka teško se može usporediti s brojem smaknutih hrvatskih vojnika i civila od Bleiburga uzduž Križnog puta. Međutim, osim broja ubijenih, počinitelji, motiv i način prikrivanja zločina su gotovo identični. Poljska intelektualna i časnička elita morala je, prema Staljinovoj zamisli, nestati kako ne bi stvarala probleme u poslijeratnoj Poljskoj. Prema raspoloživim povijesnim izvorima zločin je zapovjedio osobno sovjetski diktator Staljin. Egzekutori su bili pripadnici NKVD-a i specijalni vojni odredi sovjetske armije.
Brižno planiran zločin
U svibnju 1945. preko Slovenije prema savezničkim snagama zaputilo se mnoštvo vojnika i civila. Nepregledne kolone slijevale su se prema austrijskoj granici. Ispred partizanskih snaga bježao je svatko tko je mogao predstavljati bilo kakvu prijetnju totalitarnom režimu koji će uskoro na gotovo pedeset godina zalediti Hrvatsku. Međutim, Tito je odlučio kako niti jedan bjegunac neće umaći partizanskim snagama. Sa mitinga u Ljubljani jasno je naznačio što mogu očekivati svi protivnici komunističkog režima. Jugoslavenski ekvivalent jedinicama NKVD-a bili su KNOJ i OZNA, koji su se trebali izvršiti brižno planiran zločin. Tito i vodstvo KPJ smatrali su kako vojska i civili koji bježe ispred partizanskih snaga mogu predstavljati ozbiljan problem komunističkom režimu unutar zemlje, ali ukoliko uspiju pobjeći i van granica obnovljene Jugoslavije. Iako se s vojskom i civilima prema saveznicima povlačio i dio intelektualne elite, prema zamisli komunističkih naredbodavaca prvenstven cilj uništenja trebala je biti živa sila, vojno sposobni muškarci. Pogledamo li godine ubijenih i nestalih od Bleiburškog polja uzduž Križnog puta jasno se može učiti kako se mahom radi o mladićima u rasponu od tinejdžerskih do ranih tridesetih godina. Dakle o populaciji s kojom bi svaki režim imao problema unutar i van zemlje, ali što je mnogo važnije o populaciji koja je tek trebala zasnovati obitelj i stvoriti potomstvo. Takav luksuz jugoslavenski komunistički režim nije sebi mogao dozvoliti.
Zapad je znao za postojanje masovnih grobnica
Započet je zločin koji po temeljitosti, na ovim prostorima, nadilazi sve do tada poznate sustave masovne egzekucije. Nešto u jamama, nešto u tenkovskim rovovima, nešto u šumama, a nešto i u rudnicima nestao je najvitalniji dio jednog naroda, a s njime i svaka prijetnja komunističkim vlastodršcima. Nacisti su 1943. ekshumirali posmrtne ostatke poljskih vojnika i civila iz Katynske šume kako bi napravili razdor među tadašnjom savezničkom koalicijom. Međutim, na Zapadu usred ratnog vihora nitko nije želio da žrtve iz Katynske šume budu smetnja ratnom partnerstvu sa Staljinom i SSSR-om. Sovjeti su zločin pripisali nacistima i sve se uskoro zaboravilo. Masovne grobnice od Bleiburga uzduž Križnog puta nije imao tko ekshumirati jer su bile unutar čvrsto zatvorenih jugoslavenskih granica, iako je Zapad vrlo dobro znao za njihovo postojanje. U osjetljivoj podjeli svijeta na blokove u kojem je Jugoslavija imala važnu stratešku ulogu malo je koga interesirao zločin nad Hrvatima. Službena jugoslavenska politika potvrđivala je tek ratne okršaje u Sloveniji tjedan dana nakon službenog završetka Drugog svjetskog rata.
Cilj – uništenje intelektualnih resursa
U samostalnoj Hrvatskoj dio političke scene i intelektualne javnosti, jugofilno nastrojene, pokušava progurati tezu kako se na Bleiburgu te na Križnom putu radilo o neorganiziranoj odmazdi zbog ustaških zločina počinjenih za vrijeme rata. To bi u pravnoj interpretaciji bilo najbliže ubojstvu na mah ili nehotičnom ubojstvu. Ovakvim interpretacijama zločina gotovo da mu se pokušava dati legitimitet. Treba znati kako je najnoviji zahtjev da Sabor prekine pokroviteljstvo nad Bleiburškom komemoracijom dolazi iz organizacija koje su po ideološkom i političkom svjetonazoru identične aktualnoj vladajućoj koaliciji. Vrlo je vjerojatno kako te grupacije govore, u dogovoru s aktualnom Vladom, ono što Vlada javno ne smije i ne može. Posljednje akcije imaju za cilj iskriviti javnu percepciju organiziranog zločina čiji je cilj bio uništenje intelektualnih i ljudskih resursa jednog naroda. Jasno je kako su političke grupacije koje baštine tradiciju KPJ itekako zainteresirane za prekrivanje prave istine o mjestu na kojem je započela najveća tragedija u hrvatskoj povijesti.