Ugodno s korisnim spojili su ovih dana Zoran Milanović i njegova vlada. Ispunili su davnu želju ideoloških prethodnika o zabrani komemoracije na Bleiburgu ili barem institucionalnom ukidanju pokroviteljstva hrvatske države nad komemoracijom. Ovim potezom zadovoljili su revanšizma željnu ideološku kamarilu SDP-a, a ponudili su i kost za glodanje gladnoj naciji.

Fokus javnosti preusmjeren je sa stečajeva, povećanja cijena energenata, rasta PDV-a, novih zaduženja, pada BDP-a, otpuštanja u javnom i privatnom sektoru na bleiburšku tragediju. Ne tako davno dva predsjednika, Republike i Socijaldemokratske partije, posjetili su Bleiburg te su dali izjave kao osuđuju sve zločine, neovisno o tome koja ih je strana počinila. Samo su najveći utopisti mogli povjerovati u iskrenost njihovih izjava, međutim, Ivo Josipović i Zoran Milanović dali su izjave kao Predsjednik Republike i tada najveće oporbene stranke pa se ipak provukla nit optimizma kako će se desetljetni ideološki sukobi u Hrvatskoj preseliti s javne scene na katedre povijesti.

Godinu dana poslije, nakon što je lijeva koalicijska vlada potpuno zagospodarila Saborom i Vladom, isti oni ljudi koji su se poklonili na Bleiburškom polju započinju raspravu o ustaškoj zmiji koja je vidljiva i na Bleiburgu. Predsjednik Republike više ne vidi potrebu da pritišće vladu u ekonomskim pitanjima, sada mu sustav nije ugrožen iako tisuće ljudi dnevno dobivaju otkaze, a iako vlada zabranjuje javna okupljanja ne vidi potrebu za sazivanjem sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost. Od svih stvari u zemlji koje zavrjeđuju pažnju Josipović je uočio zmiju i to ustašku zmiju.

Nije još jasno kako izgleda, koje je veličine i boje, je li cijelo leglo ili samo jedna, u kojem pravcu gmiže i koga želi ugristi, ali zmija je tu. Od trenutka kada je s govornice Kneseta preko Male Azije i Balkana Josipovićevo nepogrešivo oko, iako bolesno, u Hrvatskoj uočilo opasnu zmiju nastala je prava histerija. Organizirana je potjera nalik onoj s divljeg zapada, a jahača ne nedostaje. U potjeru žele Goldsteini, Milanović, Pupovac, Pusićka, Fumić, Butković, a putom se pridružuju i usamljeni jahači. Zmija više nije zmija već je putem narasla na opasnog zmaja pa se za obračun vadi najteže naoružanje od haubica do bombardera. Potjeri je javljeno kako je opasni gmaz uočen na Jelačića trgu pa su elitne jedinice upućene upravo u tom pravcu. Po dolasku na trg iznenađenje, od ustaške zmije nije ostala ni glista, ali mnogo otrovnija zmija sikće crveno s druge strane policijske barikade. Potjera se vrlo brzo dogovorila da sa otrovnicom s trga nastavi progoniti ustašku zmiju preko Slovenije. Naime javljeno je kako je ogromna crna ustaška zmijetina ponovno viđena u šumama oko Bleiburga, vidio ju je Josipovićev tata kad je brao šparoge.

Prikaz u recima iznad karikatura je jedne politike koja se ne libi poigrati i s najbolnijim osjećajima stotina tisuća Hrvata kako bi preusmjerila pažnju javnosti s tekućih životnih pitanja i kupila još koji mjesec na vlasti. Pitanje zdravog razuma je koga još Josipović i Milanović mogu uvjeriti u postojanje fašističkih legija u zemlji u kojoj nema ni prave nacionalne, a kamo li desne ideologije. Hrvati su do sada prošli razne psihoterapije u kojima su liječnici Haškog suda, Washingtona, Londona i Bruxellessa pokušali u mozgu Hrvata pronaći podvojenu osobnost koja ga u jednom trenutku transformira u okorjelog koljača. Tek pošto su inozemni eksperimenti završili pregled žele osobno obaviti Josipović i Milanović. Međutim, pored svih pregleda u mozgu Hrvata nije uočena genetska anomalija koja ih transformira u ustaške zmije. Zamijećeni su tek brojni ožiljci na potiljcima, ali nakon ponovljenih testiranja dokazano je kako su to tek otisci od poklopca kontejnera za smeće.

Željko Primorac