Srdačno vas pozdravljam u ime Kruga za trg. Hvala vam da ste došli, da već godinama dolazite. Gradske vlasti odbile su do sada sve naše zahtjeve, što je, znamo svi, ujedno i poruka državnih vlasti. Mi ne možemo odustati. Uklanjanje komunističke simbolike smatramo važnim za dobro ljudi, smatramo da stoji u vezi s  pitanjem hrvatskog dostojanstva.

Pripadamo obiteljima koje su na sebi osjetile jugoslavensko komunističko nasilje, svi mi ovdje. Za nas su stvarni ljudi – jer mi smo njihova djeca, braća, sestre, nećaci, rođaci ili prijatelji -  mladići, učenici učiteljske škole, braća Ivica i Mirko Kovačević iz Osijeka, ili  dvadesetgodišnji seljački sin Jozo Medvidović iz Glavine Gornje kraj Imotskog. Stvaran je i dvadesetgodišnji radnik Ivica Majer, tu, iz Zagreba, iz Maksimirske ulice. Stvaran je i dvadesetgodišnji Ivica Bićanić, student, iz mog Gospića. Sve njih Tito je metkom u potiljak gurnuo  u zemlju, u jamu, negdje u šumama Slovenije.

Za nas je stvaran čovjek i Zvonko Panić iz Podturna kraj Čakovca, koji je imao 17 godina kada su ga u lepoglavskom zatvoru Titovi udbaši, pod zapovjedništvom Josipa Manolića, udarali šakama, čizmama i željeznom šipkom dok su supatnici, svjedoci, slušali jauke i njegov posljednji jecaj. Stvaran je i student Vjekoslav Balin, Šibenčanin, kojeg su u Staroj Gradiški udarali penderecima, do smrti. Ljude su u kaznionicama gušili,  bacali polugole u ledene samice, izvodili na hinjene egzekucije, ozljeđivali ih, a onda su u knjige umrlih pisali da su umrli od greške na srcu.

Često se čuje da u Hrvatskoj ima važnijih pitanja negoli kopati po prošlosti. Da, Hrvatska ima ozbiljnih problema – mada ima i velikih postignuća -  ali ovaj problem nije zapreka rješavanju drugih. Upravo obrnuto! A nama je ovo pitanje važno! Uostalom,  očito je važno i drugoj strani. Da im Tito nije jako važan i jako drag, ne bi se toliko zalagali da ga čuvaju i održe, ovdje, na ovom trgu, ali  i, propagandom, u glavama ljudi.

Dok kao aktivisti Kruga za trg stojimo na zagrebačkim ulicama i trgovima sa svojom porukom da je Trg maršala Tita civilizacijska sramota često čujemo  da se Bleiburg uopće nije dogodio, da se pod Titom lijepo živjelo, da su u zatvorima bili samo kriminalci, da su Jugoslavija i komunizam bili jako dobri. ---  Jasno vidimo da današnje vlasti takve stavove ohrabruju, potiho ili javno. A vidjeli smo da ni  prošla vlast nije pokazivala osobitu principijelnost. Upravo suprotno, pokazivala je pomanjkanje hrabrosti. Dokaz je ime ovog trga, koje je bilo ovdje lani, kao što je i sada.

Zadaća hrvatske političke elite je da konačno pokuša uspostaviti jednu hrvatsku povijest u koju će moći vjerovati većina ljudi. Nažalost, danas postoje dvije povijesti, koje  se, uz to, sve više udaljuju jedna od druge. To nije dobro. Dobro bi bilo nastojanje da se postigne zrelost. Dobra je demokracija. Dobra je istina. Dobro je suosjećanje. Dobro je uvažavanje ljudskog dostojanstva.

Krug za trg ne će prestati govoriti da je Tito zločinac i podsjećati da je komunizam prokazan kao zlo i da je Jugoslavija, u sramoti, propala. Naš će glas biti ovdje tako dugo dok ovaj Trg ne dobije ime koje će biti u skladu sa civilizacijskim vrijednostima.

Maja Runje / Govor na 5. prosvjednom skupu građanske inicijative "Krug za trg"