Donosimo govor kojeg je Tomislav Karamarko trebao održati na Bleiburgu
Glavni naglasci govora Tomislava Karamarka u kojem je pozvao na zajedništvo i pomirenje te nadilaženje trajne razjedinjenosti
O odnosu lijeve Vlade: „Je li moguća ovakva gesta zaborava i otvaranja procesa novih podjela u našem narodu? Kome je trebala ta odluka, u čijim glavama, u čijem srcu je nastala ta ideja da se danas u 2012. godini, u vrijeme toliko zahtjevnih drugih tema i teškoća koje nas tište, da se iznova otvori knjiga prebrojavanja i prestrojavanja? Nije to tek puka administrativna odluka naše sadašnje vlasti u suverenoj Hrvatskoj. Znak je to otvorenog ignoriranja činjenice koliko hrvatski narod ova tema steže oko srca! Ona znači da je njima lako ignorirati tu činjenicu i sudbinu i dušu naroda s kojim se, ovom odlukom, konačno rastaju! Umjesto da se istinskim konsenzusom osude sva povijesna zla, svi totalitarizmi prošlog stoljeća, od pakla nacizma i holokausta do fašizma i komunizma, u današnjoj Hrvatskoj, pred ulaskom u Europsku uniju, se donose odluke koje vode u ideološku isključivost i reideologizaciju društva! Štoviše, u vrijeme kada se suvremena Europa jasno očitovala svojim deklaracijama i praksom o totalitarnim sustavima 20. stoljeća i njihovim zločinima! Jednako tako, ovo je pokazatelj dezorijentacije vladajuće elite i njezine izgubljenosti u vremenu u kojem živimo.“
O značenju Bleiburga za hrvatski narod: Bleiburg kao simbol križnog puta, kao simbol svih gubilišta, simbol mjesta ubijanja zarobljenih vojnika i nedužnih civila – stvorio je i održavao sam hrvatski narod. To mjesto i znak sjećanja nisu mu darovale nikada nikakve vlade i parlamenti, i neće mu ga oduzeti najavljenim uskraćivanjem pokroviteljstva i financijske potpore.Vi ovdje okupljeni u ovoliku broju, odgovor ste i pokazatelj što znači odluka našeg Sabora.! Ima li doista dvojbe da je ona nenarodna!? Desetljećima se čekalo da se odredi u Hrvatskoj mjesto sjećanja i odavanja počasti, ali nije se dočekalo. Naravno, ne tvrdimo da je na samom Bleiburgu ubijeno najviše ljudi, ali Bleiburg je mjesto na kome je završeno povlačenje i predaja nakon završetka rata. Ujedno to je mjesto i ishodište svih kasnijih zločina, koja su se događala sve do kraja pobjedničkog Domovinskog rata. Unatoč tome, ima i ironičnih i drskih tvrdnji prema kojima ne postoje žrtve Bleiburga, pa čak ni žrtve komunističkih zločina. O ovim tvrdnjama i onima koji ih iznose već je i sama povijest izrekla svoj sud.
O potrebi za istinskim pomirenjem: otvoreno i s autentičnom iskrenošću, unatoč znaku što ga je Vlada Republike Hrvatske pokazala odlukom (Predsjedništva Sabora) o Bleiburgu, pitamo se i poručujemo ovom prigodom s ovog mjesta: Nije li normalno i poželjno da se u našoj suvremenoj Hrvatskoj, na dnevnom valu često neprikladnih isprika i pomirenja, konačno, netko ispriča ovoj pamtećoj i poniženoj Hrvatskoj?! Da, upravo i ovoj Hrvatskoj koja se okuplja ovdje na bleiburškom polju i na mnoštvu drugih jama i grobišta?! Ne da se usputno, konvencionalno građanski i deklarativno ispriča, već da se u duhu organske, istinske narodne i kršćanske pomirbe, one koju su kao autentičnu pomirbu utemeljili i zagovarali dvojica povijesnih ljudi dr. Franjo Tuđman i kardinal Franjo Kuharić, uputi zamolba za oproštenje?! Zamolba koja bi otvorila put prema istinskom pomirenju našeg naroda! Znamo, bio bi to znak razumijevanja i osjećanja težine i zahtjevnosti vremena, znak inteligencije naroda, znak razumijevanja povijesti, znak odgovornosti za vrijeme i suvremenost! Prizivam takav dan i događaj pomirenja kao prijelom brisanja naše bolne hrvatske razjedinjenosti!
{linkr:related;keywords:bleiburg;exclude:13224;limit:7;title:vezani+sadr%C3%85%C2%BEaj}