Dok dio članstva HDZ-a pozdravlja smiren i odmjeren nastup, drugi dio prstom upire na niz pitanja u kojima je Prgomet pokazao nedoraslost i ne poznavanje suštine političke problematike.


Tjedan dana nakon što je izabran za zamjenika predsjednika Hrvatske demokratske zajednice Drago Prgomet je gostovao u emisiji Nedjeljom u 2 kod Aleksandra Stankovića. Prvi nastup novoizabranog drugog čovjeka HDZ-a tumači se posljednjih dana na razne načine. Dok dio članstva HDZ-a pozdravlja smiren i odmjeren nastup, drugi dio prstom upire na niz pitanja u kojima je Prgomet pokazao nedoraslost i ne poznavanje suštine političke problematike. Sporni su Prgometovi odgovori na Stankovićeva pitanja o Jugoslaviji i proslavi rođendana Josipa Broza Tita u Kumrovcu. Na izravno pitanje Aleksandra Stankovića je li on (Prgomet) doživio neku traumu u Jugoslaviji koja bi za života odredila njegov odnos prema toj tvorevini, Prgomet je ustvrdio kako zaista ne može kazati kako su on, ili njegova obitelj, doživjeli bilo kakvo progonstvo za vrijeme Jugoslavije. Međutim, Stankovićevo pitanje je bilo dvosmisleno, jer je preko Prgometova odgovora pokušao dati legitimitet propaloj tvorevini u kojoj su, prema toku diskusije nakon pitanja, probleme s državnim aparatom imali tek oni koji su se odlučili petljati u političku problematiku. Svi ostali, dalo se iščitati, živjeli su sretni i nasmijani u državi blagostanja. Prgometov odgovor u najmanju ruku trebao je glasiti kako on i njegova obitelj nisu imali nikakvih problema, ali kako su stotine tisuća ljudi koje predstavlja i koji glasaju za HDZ imali obiteljske tragedije uzrokovane totalitarnom komunističkom politikom u SFRJ. Već kada se činilo kako je nejasan odgovor posljedica političkog neiskustva uslijedio je novi hladan tuš u vidu odgovora o proslavi u Kumrovcu.

Karamarko u kupe – Prgomet u špade

Stanković je, kao vješt politički dribler, odlučio utvrditi gradivo pa je Prgometa testirao što misli o proslavi u Kumrovcu i najavi Tomislava Karamarka kako će zabraniti dernek u Kumrovcu. Umjesto da napravi politički manevar i kaže kako osuđuje veličanje svakog totalitarnog režima pa i onog pod Titovim vodstvom, Prgomet izjavljuje kako je protiv svake zabrane te kako nema ništa protiv okupljanja ako je ono u skladu sa zakonom. Ne treba posebno napominjati kako su Prgometovi odgovori izazvali širok osmijeh kod Ace Stankovića pa i svojevrsne pohvale „ugodnom iznenađenju“. Ukoliko je Prgomet želio stišati političku buru i javnu raspravu oko ideoloških nastupa Tomislava Karamarka iz vremena unutarstranačkih izbora i preusmjeriti pažnju medija sa stranke onda je to mogao učiniti već ponuđenim odgovorima, a da pritom ne ulazi u ideološka vrludanja. Narodna poslovica kaže ako dva čovjeka isto misle onda jedan ne misli. Drago Prgomet ne treba razmišljati kao njegov stranački šef, ali HDZ mora konačno imati unutarstranački konsenzus oko najbolnijih tema iz povijesti. Ovako Karamarko u kupe, a Prgomet u špade. HDZ nema vremena za ponovna ideološka preispitivanja do lokalnih izbora ostalo je jako malo vremena, a ubrzo stižu i predsjednički izbori. Ideološke stavove će Karamarko i Prgomet trebati uskladiti u hodu ukoliko žele birače uvjeriti u bilo što.

Skrivanje iza demokršćanstva

Tuđman je HDZ osnovao kao zajednicu, a ne kao stranku upravo iz razloga što je želio okupiti sve, pa i bivše komuniste, u izgradnji države. Njegovi stavovi i odgođeno ideološko definiranje stranke bili su uvjetovani i neposrednom ratnom opasnošću. Današnje ideološko skrivanje iza demokršćanstva postaje apsurdnije samom činjenicom što se Crkva jasno izjasnila o Jugoslaviji, Bleiburgu, Josipu Brozu pa u konačnici i o aktualnoj vlasti koju smatra protunarodnom. Prgometovi stavovi čude samom činjenicom što nikada nije bio član Partije. Ukoliko su pak njegovi stavovi politički manevar preusmjeravanja pozornosti s unutarstranačkih preslagivanja onda je on vrhunski predriblao Stankovića. U protivnom predstoji ponavljanje scenarija u kojem članstvo HDZ-a misli i vjeruje jedno, a vrh stranke, provodeći navodne želje članstva, misli kako oni ipak ne bi trebali misliti što misle, jer to nije u modi.


Željko Primorac